Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Simeona Novog Bogoslova, čoveka koji je verovao u moć vrline i Božanske ljubavi. Sveti Simeon je rođen u Galati, u Paflagoniji, kao sin plemića i bogatih roditelja Vasilija i Teofanije. Školovao se u Carigradu i uvršćen u dvorjane cara Vasilija i Konstantina Porfirorodnih.
Već od malih nogu pokazivao je izuzetnu pamet i mudrost, te je veoma brzo napredovao u učenju, postavši izvrstan krasnopisac. Međutim, napustio je svoje bogatstvo i otišao u manastir, gde je pod vođstvom starca Simeona upoznao podvižnički život.
Bio je orijentisan prvenstveno na monašku kontemplaciju. Svojim duhovnim iskustvima, koja je doživeo pod neposrednim uticajem Duhovne lestvice Jovana Lestvičnika, a koja je i zapisao, Simeon je udario temelje isihazmu, kontemplativnoj molitvi koja je cvetala u vizantijskom pravoslavlju u 14. veku.
Simeon je 980. godine postao starišana manastira Svetog Mame (Mamanta) blizu Carigrada. Godine 1009. morao je da se povuče s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada, zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti, posebno njegove privrženosti svom duhovnom ocu Simeonu Studiti. Nakon toga je postao otšelnik.
Sveti Simeon Novi Bogoslov smatra se za najvećeg bogoslova posle svetog Grigorija Bogoslova, a njegove mošti se smatraju čudotvornim. Upokojio se 1032. godine.
Oni koji tihuju često pokušavaju uskladiti izgovaranje te molitve sa svojim dahom, kao da sjedinjuju um i telo.
Nikada iz naših usta ne treba da izađe zla reč, reč koja nije osoljena blagodaću Božijom, govorio je Sveti Nektarije Eginski.
Sveti Sofronije je napisao žitije svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Do svetinje vodi uska staza, poznata kao probojnica, koja je duga 1,5 kilometara i strma, ali nije previše naporna.