KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Sveti Sofronije je napisao žitije svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Sofronija Jerusalimskog.
Poznatog je po svojoj posvećenosti duhovnom životu i borbi za pravoslavlje.
Rođen je u Damasku od uglednih roditelja. Sofronije je rano pokazao interesovanje za duhovnost i mudrost. U lavri svetog Teodosija susreo se sa inokom Jovanom Moshom, koji je postao njegov učitelj i sa kojim je obišao manastire i podvižnike u Misiru.
"Lozinka mu beše: svaki dan naučiti više duhovne mudrosti", piše u žitijama.
Sve što su saznali, zapisali su i posle izdali u dve knjige pod imenom Limonar ili Cvećnik.
Docnije su otišli u Rim gde je Mosha umro i ostavio u amanet Sofroniju da ga prenese ili na Sinaj ili u lavru Teodosijevu. Sofronije ispuni želju svoga učitelja i prenese mu telo u lavru Teodosijevu, a potom se zadržao u Jerusalimu, koji baš u to vreme bi oslobođen od Persijanaca.
Prisustvovao je povratku Časnog krsta iz Persije, koga je car Iraklije na svojim leđima uneo u Sveti grad.
Stari patrijarh Zaharija, povraćen takođe iz ropstva, nije poživeo dugo, pa kad se upokojo, zamenio ga je Modest, pa onda Sofronije.
Upravljao je crkvom deset godina.
"Ustajaše u odbranu pravoslavlja od monotelitske jeresi, koju on na svom Saboru u Jerusalimu osudi pre nego što ona bi osuđena na VI vaseljenskom saboru".
Napisao je žitije Svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Kada je arapski kalif Omar osvojio Jerusalim, umolio ga je Sofronije da poštedi hrišćane, što mu je Omar i obećao.
"Kada ubrzo Omar poče da pljačka i zlostavlja hrišćane u Jerusalimu, Sofronije se sa mnogim vopljem moljaše Bogu da ga uzme između živih na zemlji, da ne gleda oskrvnjenje svetinja".
Ubrzo se posle toga i upokojio.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Mladenčiće bi obavezno trebalo premazati medom.
I vi imate Srbe, pravoslavne, koji usred Velikog posta jedu, piju, pevaju i proslavljavu ubistvo mladih ljudi. To je ruganje njihovoj žrtvi i ruganje Bogu. I mislite da se može očekivati neki boljitak kad se tako ulazi u brak., konstatuje i pita otac Predrag Popović.
Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, akademik Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Sveti car Lazar rodio se 1329. godine u gradu Prilepu. Još kao dete bio je blage naravi, oštrouman i dobrodu
Ilija je Jeliseju preneo božju volju, ogrnuo ga svojim ogrtačem i izmolio od Boga proročki dar za njega.
Pred posečenje, devojčica se mirno pomolila Bogu i stavila glavu pod mač dželata.
Molitve sabranih odzvanjaju kroz vekove – podsećajući da se ljubav prema otadžbini ne gasi ni pred najvećim iskušenjima.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.
Oblak iznad svetinje, kako tvrde svedoci, bio je neverovatno sličan liku Isusa Hrista.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.
Spoj dimljene ribe, pšenice i oraha u ovom jelu pretvara običan postni obrok u svečani doživljaj koji okuplja porodicu za stolom.
Nije bila ratnica, ali je pobedila tamu milošću i tišinom – šta nam priča vekovima stari lik Kosovke devojke dok svet zaboravlja saosećanje i veru.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.