KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Sveti Sofronije je napisao žitije svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Sofronija Jerusalimskog.
Poznatog je po svojoj posvećenosti duhovnom životu i borbi za pravoslavlje.
Rođen je u Damasku od uglednih roditelja. Sofronije je rano pokazao interesovanje za duhovnost i mudrost. U lavri svetog Teodosija susreo se sa inokom Jovanom Moshom, koji je postao njegov učitelj i sa kojim je obišao manastire i podvižnike u Misiru.
"Lozinka mu beše: svaki dan naučiti više duhovne mudrosti", piše u žitijama.
Sve što su saznali, zapisali su i posle izdali u dve knjige pod imenom Limonar ili Cvećnik.
Docnije su otišli u Rim gde je Mosha umro i ostavio u amanet Sofroniju da ga prenese ili na Sinaj ili u lavru Teodosijevu. Sofronije ispuni želju svoga učitelja i prenese mu telo u lavru Teodosijevu, a potom se zadržao u Jerusalimu, koji baš u to vreme bi oslobođen od Persijanaca.
Prisustvovao je povratku Časnog krsta iz Persije, koga je car Iraklije na svojim leđima uneo u Sveti grad.
Stari patrijarh Zaharija, povraćen takođe iz ropstva, nije poživeo dugo, pa kad se upokojo, zamenio ga je Modest, pa onda Sofronije.
Upravljao je crkvom deset godina.
"Ustajaše u odbranu pravoslavlja od monotelitske jeresi, koju on na svom Saboru u Jerusalimu osudi pre nego što ona bi osuđena na VI vaseljenskom saboru".
Napisao je žitije Svete Marije Egipćanke, sastavio čin velikog vodoosvećenja, i uveo u razna bogosluženja neke nove himne i pesme.
Kada je arapski kalif Omar osvojio Jerusalim, umolio ga je Sofronije da poštedi hrišćane, što mu je Omar i obećao.
"Kada ubrzo Omar poče da pljačka i zlostavlja hrišćane u Jerusalimu, Sofronije se sa mnogim vopljem moljaše Bogu da ga uzme između živih na zemlji, da ne gleda oskrvnjenje svetinja".
Ubrzo se posle toga i upokojio.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Mladenčiće bi obavezno trebalo premazati medom.
I vi imate Srbe, pravoslavne, koji usred Velikog posta jedu, piju, pevaju i proslavljavu ubistvo mladih ljudi. To je ruganje njihovoj žrtvi i ruganje Bogu. I mislite da se može očekivati neki boljitak kad se tako ulazi u brak., konstatuje i pita otac Predrag Popović.
Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
U pravoslavlju sveća simbolizuje Hristovu svetlost, prosvetljenje duše, molitvu i prisustvo Božije blagodati.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Mošti Svetog Kasiana i danas počivaju u Marselju.
Srpska pravoslavna crkva kroz molitvu i sećanje obeležava jedno od najpotresnijih poglavlja naše istorije — trenutak kada su turski osvajači mislili da će ognjem ugasiti veru, a zapravo su probudili večnu nadu naroda u vaskrsenje slobode i duhovnog identiteta.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja velikog svedoka vere – drugog episkopa Jerusalima i jednog od Sedamdesetorice, koji je svojim mučeništvom pokazao da je ljubav prema Hristu jača od starosti, straha i smrti.
U vreme kada je car Likinije sprovodio tajne progone hrišćana, episkop amasijski Vasilije postao je neustrašivi čuvar čistote i vere.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Portal Religija.rs imao je privilegiju da među prvima, još pre zvaničnog otvaranja zakazanog za 1. jun ove godine, poseti novi konak manastira Tumane.
Dok se ceo Vatikan utapa u tišini molitve, Lav XIV – nekadašnji misionar iz Perua – započinje pontifikat porukom jedinstva, skromnosti i nade za više od milijardu vernika širom sveta.
Kada je izabran 267. papa, priroda je tiho govorila o brizi, slobodi i duhovnoj odgovornosti, a galebovi su postali simbol koji nosi dublje poruke vere.
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Na Nedelju mironosica, Srbi, Rusi i Dominikanci zajedno su se okupili na bogosluženju u Punta Kani, u hramu čiju je izgradnju blagoslovio blaženopočivši mitropolit Amfilohije, a koji postaje duhovni oslonac pravoslavnih na egzotičnom tlu.
Portal Religija.rs imao je privilegiju da među prvima, još pre zvaničnog otvaranja zakazanog za 1. jun ove godine, poseti novi konak manastira Tumane.
Nekada nezaobilazno na trpezi, danas gotovo izbrisano iz sećanja — čikovi su jednostavno jelo, koje podseća na raviole. Oduševljavaju ukusom, mirisom belog luka i toplinom domaće kuhinje.