I vi imate Srbe, pravoslavne, koji usred Velikog posta jedu, piju, pevaju i proslavljavu ubistvo mladih ljudi. To je ruganje njihovoj žrtvi i ruganje Bogu. I mislite da se može očekivati neki boljitak kad se tako ulazi u brak., konstatuje i pita otac Predrag Popović.
SPC danas slavi Svetih Četrdeset Mučenika u Sevastiji, posvećen uspomeni na stradanje mladih vojnika koji su položili život za veru Isusa Hrista 320 godine. Ovaj praznik je u crkvenom kalendaru obeležen crnim slovom.
Na ovaj crkveni praznik "nakamljen" je i jedan paganski - Mladenci, jer još su se drevni Kelti, Rimljani i Egipćani od 1. do 21. marta molili su se trostrukim božanstvima ne bi li dobili ljubav ili moć.
Naš narod je, u skladu sa tim, uzeo kao praznik na koji mladi supružnici (mladenci) u svome domu primaju goste, a ovi im donose poklone i na taj način im pomažu na početku njihovog života u bračnoj zajednici.
Nema veze sa crkvenim praznikom
Arhijerejski namesnik i paroh rumski Sreten Lazarević jednom prilikom je objasnio da Mladenci koje narod proslavlja u svojim domovina nema nikakve veze sa stradalim mučenicima.
- Danas proslavljamo svete velikomučenike iz Sevastije, mlade ljude, koji su bili izuzetno mučeni i postradali za veru. Zato se i nazivaju velikomučenici. U našem narodu se nekako uobičajilo, nemamo ni mi nekih velikih saznanja zbog čega, verovatno zbog naziva Mladenci, da se ovaj dan povezuje sa mladim bračnim parovima, iako suštinski ovaj praznik, nema sa tim nikakvih dodirnih tačaka.
- No, iako se proslavlja, u tom nekom kontektu, trebalo bi voditi računa da je ovo period Časnog posta, period u kojem se miruje i tihuje.
Otac Predrag Popović je objasnio da današnji dan nije dan za ovakvo slavlje, nego za proslavljanje mučenika koji su život položili za veru Hristovu.
- Mladenci u kalendaru, smatra se praznikom mladih nevenčanih ljudi, onda se oni skupljaju, prave se mladenčići sa medom, onda se krka, jede, slavi se... Prvo, pročitajte malo u kalendaru, ako je on već pojam i tipik neki, piše stradanje 42-oje sevastijskih mučenika, znači, 42-oje mladih ljudi je ubijeno taj dan. Stradali su za veru Hristovu - objašnjava otac Predrag Popović i nastavlja:
shutterstock.com/Dasha Petrenko
Mladenci se ne slave kako to Srbi obično rade
- Mi ne slavimo dan kad su ubijeni, nego proslavljamo taj dan, u Crkvi, liturgijski, molitveno. Na praznik Mladenaca, svaka kuća, bilo da ima ili nema mladih ljudi, treba da pravi mladenčiće, te male pogačice premaze medom, 42, koliko je i bilo i nih i taj dan da se to jede posle liturgije.
- Nema tad slavlja, nema ždramja i napijanja. I vi imate Srbe, pravoslavne, koji usred Velikog posta jedu, piju, pevaju i proslavljavu ubistvo mladih ljudi. To je ruganje njihovoj žrtvi i ruganje Bogu. I mislite da se može očekivati neki boljitak kad se tako ulazi u brak.
Velika je duhovna nezrelost kod nas u narodu, kaže otac Predrag.
printskrin video
Otac Predrag Popović
- Mnogo toga ljudi ne znaju, ali što je najgore, ne želi ni da znaju.
Kaže da je siguran da ga mladi ljudi ne bi ni poslašali kad bi im sve ovo objasnio. U šali kaže da bi možda dobio i batine.
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.
Dva značajna spomena padaju istog dana, pa Tipik nalaže drugačiji raspored kako bi oba bila proslavljena bez skraćivanja i narušavanja bogoslužbenog poretka.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Judu i Svetog Jovana Šangajskog po novom kalendaru, dok se po starom kalendaru obeležava Polaganje rize Presvete Bogorodice u crkvu Vlahernsku u Carigradu. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Otona iz Bamberga, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.