ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu
Među pravoslavnim vernicima već duže vreme postoji nedoumica u vezi sa pravilima paljenja sveća u crkvama, manastirima i na grobljima. Ova tema izaziva neretko polemike, a vernici se često suočavaju sa pitanjima kako i na koji način treba paliti sveće, posebno kada je u pitanju izbor - šibica ili upaljač, kao i pitanje da li je uopšte dozvoljeno paliti sveću o sveću.
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu. Međutim, često se javlja nesuglasica u vezi sa samim činom paljenja sveće, koji bi trebao da bude izveden u skladu sa pravilima crkvene tradicije i običaja.
Jedno od čestih pitanja je da li je ispravno koristiti upaljač ili šibicu. Iako se mnogi vernici oslanjaju na šibice kao tradicionalni način paljenja sveća, postojanje upaljača u današnjem vremenu izaziva različite reakcije među vernicima. Dok neki smatraju da upaljač nije u skladu sa pobožnim činom, drugi ga ne vide kao problem, ističući njegovu praktičnost i efikasnost, naročito u uslovima kada je potrebno brzo upaliti sveću, kao što je na groblju ili u velikim crkvama.
Posebno je sporno pitanje paljenja jedne sveće o drugu. Mnogi vernici smatraju da ovo nije u skladu sa pravoslavnim običajem, jer se sveća, prema tumačenju crkvenih pravila, treba paliti iz posebne pobožnosti, a ne prebacivanjem svetlosti sa jedne na drugu. Ipak, u praksi se često viđa da ljudi, naročito na grobljima, koriste ovu tehniku kako bi uštedeli vreme ili sredstva.
Veroučitelji i etnolog Ivica iz Novog Sada kaže da je nebitno kako see pali sveća, već u prvom planu treba da bude duhovna dimenzija samog ovog čina.
- Paljenje svake sveće šibicom je običaj lokalnog karaktera. Retko se viđa u pravoslavlju i više je plod folklornog nego bogoslovskog promišljanja. Paljenje "sveće o sveću" je daleko više u duhu sabornosti Crkve Hristove. No, daleko važnije od forme je da nam u srcu plamti ljubav prema Bogu i bližnjima - istakao je veroučitelj.
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom. Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja. Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.

ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
DA LI SU GRESI OPROŠTENI AKO POSLE ISPOVESTI NE OSEĆAMO OLAKŠANJE! Sveštenik objasnio šta bi u takvoj situaciji trebalo uraditi
NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.