ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu
Među pravoslavnim vernicima već duže vreme postoji nedoumica u vezi sa pravilima paljenja sveća u crkvama, manastirima i na grobljima. Ova tema izaziva neretko polemike, a vernici se često suočavaju sa pitanjima kako i na koji način treba paliti sveće, posebno kada je u pitanju izbor - šibica ili upaljač, kao i pitanje da li je uopšte dozvoljeno paliti sveću o sveću.
Paljenje sveća u pravoslavnoj tradiciji ima duboko ukorenjeno duhovno značenje, jer se veruje da svetlost sveće simbolizuje prisustvo Božje i molitvu koja se uzdiže ka njemu. Međutim, često se javlja nesuglasica u vezi sa samim činom paljenja sveće, koji bi trebao da bude izveden u skladu sa pravilima crkvene tradicije i običaja.
Jedno od čestih pitanja je da li je ispravno koristiti upaljač ili šibicu. Iako se mnogi vernici oslanjaju na šibice kao tradicionalni način paljenja sveća, postojanje upaljača u današnjem vremenu izaziva različite reakcije među vernicima. Dok neki smatraju da upaljač nije u skladu sa pobožnim činom, drugi ga ne vide kao problem, ističući njegovu praktičnost i efikasnost, naročito u uslovima kada je potrebno brzo upaliti sveću, kao što je na groblju ili u velikim crkvama.
Posebno je sporno pitanje paljenja jedne sveće o drugu. Mnogi vernici smatraju da ovo nije u skladu sa pravoslavnim običajem, jer se sveća, prema tumačenju crkvenih pravila, treba paliti iz posebne pobožnosti, a ne prebacivanjem svetlosti sa jedne na drugu. Ipak, u praksi se često viđa da ljudi, naročito na grobljima, koriste ovu tehniku kako bi uštedeli vreme ili sredstva.
Veroučitelji i etnolog Ivica iz Novog Sada kaže da je nebitno kako see pali sveća, već u prvom planu treba da bude duhovna dimenzija samog ovog čina.
- Paljenje svake sveće šibicom je običaj lokalnog karaktera. Retko se viđa u pravoslavlju i više je plod folklornog nego bogoslovskog promišljanja. Paljenje "sveće o sveću" je daleko više u duhu sabornosti Crkve Hristove. No, daleko važnije od forme je da nam u srcu plamti ljubav prema Bogu i bližnjima - istakao je veroučitelj.
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom. Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja. Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
ŠTA SU POSLEDNJA VREMENA I KADA ĆE DOĆI DO SMAKA SVETA: Otac Goran Kovačević o pitanju koje plaši čovečanstvo
DA LI SU GRESI OPROŠTENI AKO POSLE ISPOVESTI NE OSEĆAMO OLAKŠANJE! Sveštenik objasnio šta bi u takvoj situaciji trebalo uraditi
NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Zapamtimo da je pominjanje na Božanskoj liturgiji najveće dobro za one koji su nam dragi
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
U pravoslavnoj tradiciji, život je često viđen kao borba, ne u fizičkom smislu, već kao duhovni put kroz koji vernik raste.
Knjiga proroka Isaije najavljuje dolazak danâ Božijeg gneva, kada će se zemlja treseti pod njegovim gnevom, a svetlost neba neće više obasjavati zemlju. U ovom odlomku otkrivamo neizbežni trenutak kada se božja pravda sledi, a svi grešnici suočavaju sa sudbinom.
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Meštani sela Jovac kažu kako je jedan od njih, Dragoljub Krstić, sanjao da napravi crkvu u stablu drveta.
Danas spomenički fond tog groblja čini oko 3.000 nadgrobnih ploča, uključujući i deo prenetih sa Starog sefardskog groblja.
Kada se jedna kuća ili stan sagradi, okreči, ulepša, i kada se nameste stvari, i kada u njemu porodica započne život, potrebno je izvršiti osvećenje doma.To osvećenje vrši nadležni sveštenik.
U svetu gde su se pravila odevanja izmenila, malo ko zna da Biblija strogo zabranjuje nošenje odeće suprotnog pola. Arhimandrit Sava upozorava na značaj ove zapovesti i objašnjava zašto njeno zanemarivanje može imati ozbiljne duhovne posledice.
Odlukom državnih vlasti posle 1945. godine ova arhivska građa crkvene provenijencije data je „na staranje“ Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.
U svim hramovima Evropske eparhije MPC – OA, 23. marta uzdizaće se molitve za pokoj duša nastradalih u požaru u diskoteci „Puls“, dok će vernici širom kontinenta prikupljati pomoć za porodice stradalih i povređenih.