PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Svi oni bili su mladići, vojnici rimskog cara Likinija i svi su tvrdo verovali u Isusa Hrista.
SPC danas praznuje uspomenu na Četrdeset Mučenika Sevastijskih, praznik poznatiji kao Mladenci.
Svi oni bili su mladići, vojnici rimskog cara Likinija i svi su tvrdo verovali u Isusa Hrista.
Kada je nastalo gonjenjehrišćana u vreme Likinija, svi su izvedeni na sud pred vojvodu, i ovaj im zapreti da će im oduzeti čast vojničku, na što odgovori jedan od njih, veti Kandid: "Ne samo čast vojničku, no i tela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i česnije od Hrista Boga našega“.
Posle toga naredio je vojvoda slugama da kamenjem biju svete mučenike.
"No kada sluge bacahu kamenje na hrišćane, kamenje se vraćaše i padaše na njih same, te ljuto ih izudara. Jedan kamen pade vojvodi na lice i skrši mu zube", piše u žitijma.
Mučitelji, ljuti kao zveri, vezaše svete mučenike i baciše ih u jezero, i postaviše stražu unaokolo, da nijedan ne izađe. Beše strašan mraz, i jezero se ledilo.
Da bi muke bile jače, mučitelji su zagrejali i osvetli kupatilo ukraj jezera, "na dogled zamrznutim stradalcima, ne bi li kako prelestili koga od njih da se odrekne Hrista i prizna idole rimske".
Zaista, jedan se prelesti, izađe iz vode i uđe u kupatilo.
"No gle, noću pade neobična svetlost s neba, koja razgreja vodu u jezeru i tela mučenika, a s tom svetlošću spustiše se s neba tridesetdevet venaca na glave njihove".
Kad je to video jedan stražar s obale, svukao se, ispovedio je ime Gospoda Isusa, i ušao u jezero, da bi se "on udostojio onog četrdesetoga venca mesto izdajnika". I zaista, na njega siđe taj poslednji venac.
Sutradan, ceo grad se iznenadio kad je video mučenike žive.
"Tada zle sudije narediše te im prebiše goleni, i baciše tela njihova u vodu, da ih hrišćani ne uzmu".
Trećega dana, prema predanju, mučenici su se javili mesnom episkopu Petru i pozvali su ga da sabere po vodi njihove mošti i izvadi ih. Sveštenik je po noći, zajedno sa klirom, otišao do vode, i video kako mošti mučenika svetle.
"I svaka kost koja beše odvojena od tela njihovih, ispliva na površinu i svetljaše se kao sveća".
Oni su mošti pokupili i časno su ih sahranili. Sve se ovo desilo 320. godine.
Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
Skupo ga koštalo što se zamerio caru.
I vi imate Srbe, pravoslavne, koji usred Velikog posta jedu, piju, pevaju i proslavljavu ubistvo mladih ljudi. To je ruganje njihovoj žrtvi i ruganje Bogu. I mislite da se može očekivati neki boljitak kad se tako ulazi u brak., konstatuje i pita otac Predrag Popović.
Mladenčiće bi obavezno trebalo premazati medom.
Svi su stradali zbog Hrista i bili uvenčani vencem slave u vreme cara Dekija.
Bog nas kroz ljude podučava.
Svi su stradali zbog Hrista i bili uvenčani vencem slave u vreme cara Dekija.
Službe su iste kao i prethodna dva dana.
Svetac je posečen 362. godine.
Vaskršnji utorak, koji sledi, u narodnom verovanju ima posebno mesto – smatra se jedinim “dobrim” utorkom u godini.
U danima Svetle sedmice, patrijarh srpski Porfirije i patrijarh moskovski Kiril susreli su se u ozračju Vaskrsenja, svedočeći neraskidivo duhovno jedinstvo Srpske i Ruske Pravoslavne Crkve, uz poruke nade, ljubavi i vere u Hrista Vaskrslog.
Odgovor Svetog Pajsija, slomljenom ocu nastradalog mladića, izrečen bez osude, ali sa dubokom verom u Božiju milost, otvorio je prozor nade koji nikada neće biti zatvoren.
Na poziv Moskovske patrijaršije, poglavar Srpske pravoslavne crkve doputovao je u rusku prestonicu, gde je, zajedno s patrijarhom Kirilom, razgovarao s predsednikom Rusije o ulozi pravoslavlja u savremenom svetu i duhovnoj povezanosti dva naroda.
Prema lokalnom predanju, Sveti Rafail, Sveti Nikola i Sveta Irina i danas čine čuda. Verujući svedoče da im se svetitelji javljaju u vidu monaha ili prosjaka, ohrabruju ih i upućuju da dođu u manastir na poklonjenje.
Budući da je danas treći dan Vaskrsa tranzit vernika kroz svetinju je pojačan, a samim tim i vrednost priloga koji vernici dobrovoljno odvajaju kao donaciju svetinji.
Roditeljima je potrebno strpljenje i mudrost kako bi uspostavili jasne granice i istovremeno podržali kvalitetne osobine kod svoje dece.
U danima posle Vaskrsa, kada su frižideri puni ofarbanik, ali nepojedena jaja, svaka domaćica traži način da ih iskoristi. Ovo veselo jelo u obliku pilića nije samo ukusno – već je prava praznična radost na tanjiru!