KAKO ISUS PRETVARA TUĐINCE U DOMAĆE: Vladika Nikolaj otkriva tajnu hristovog doma
U besedi za 25. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da u Crkvi nema stranaca i da svako postaje deo jedinstvenog Duha Božjeg.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Postoje reči koje ne pokušavaju da zadive, nego da saberu rasuto, da spoje ono što je sklono razilaženju i da podsete na ono što se često previđa u buci razlika. Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za 26. petak po Duhovima upravo je takva: mirno, ali snažno, ona vraća pogled na duboke niti koje povezuju vernike — na jednog Gospoda, jednu veru i jedno krštenje - i podseća da se istinsko jedinstvo ne gradi spolja, već iznutra, iz odnosa prema Bogu i bližnjem.
Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i otac sviju. (Ef. 4, 5-6)
Evo razloga krupnog, prekrupnog i jasnog prejasnog, zbog čega mi hrišćani svi treba da držimo jedinstvo Duha u svezi mira, i da budemo jedno tijelo i jedan duh. Jer nam je jedan Gospod Isus Hristos, naš Sozdatelj, Iskupitelj i Vaskrsitelj. I nema dva prava Hrista, da bi bilo dvojstvo među nama.
Jedna ista krv prolivena je s Krsta za sve nas, kao što su jedna ista usta molila se za sve nas u Getsimaniji. Jednu veru imamo u Trojicu Božansku, nerazdelnu i životvornu, Oca i Sina i Duha Svetoga, jedno suštastvo, tri ipostasi: u Oca nerođenog, u Sina rođenog i Duha od Oca ishodnog.
Jedno krštenje imamo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; krštenje trikratnim pogružavanjem u vodu, za smrt grehu i đavolu, a za vaskrsenje i život Hristu Gospodu.
Jedan Bog i Otac sviju – to je Otac Gospoda Isusa Hrista, Sina Božjeg jedinorodnog, koji i nas kroz Hrista i zbog Hrista usinovljava i daje nam pravo govoriti Mu: Oče naš. Vidite li, braćo moja, kakve nas veze vezuju? Jačim vezama ni zvezde nisu vezane među sobom, ni voda za zemlju, ni oganj za vazduh.
Vidite li kako krupni prekrupni razlozi pozivaju nas na jedinstvo? Sve drugo što bi nas od leve strane nagovaralo na podvojenost sitno je prema ovim razlozima kao zrno peska prema visokim planinama. Ne može đavo razoriti jedinstvo naše, ako mu mi ne pomognemo. Ne može nas đavo nikad pokoriti, ako mu se sami ne predamo.
O Gospode Isuse, slatki i blagi, kako si nas čvrsto vezao za večno dobro! Održi nas u toj vezi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 25. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da u Crkvi nema stranaca i da svako postaje deo jedinstvenog Duha Božjeg.
U besedi za 25. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz moć predanosti Hristu i unutrašnje snage koja nadilazi sve spoljne okove.
U besedi za 25. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto se prava merila Božje ljubavi nisu pokazala ni pred samim anđelima.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
U besedi za 26. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje put ka unutrašnjem miru kroz tri ključa hrišćanskog zvanja.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
U besedi za 33. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razumevanje Trojstva može preoblikovati naš unutrašnji svet.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Šta se zaista dešava u hramovima u ove dane, zašto se voda ne svodi na „lek za sve“ i kako Crkva gleda na agijasmu, njenu snagu i njenu svrhu u životu vernika.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.
Razlika između Krstovdanske i Bogojavljenske vodice ne leži u "jačini“ vode, već u razlogu zbog kojeg se osvećuje.