POSNE BOMBICE MONAHINJE ATANASIJE: Recept koji spaja tradiciju, toplinu, mir i bogat ukus u domaćoj kuhinji
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
U besedi za 26. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje put ka unutrašnjem miru kroz tri ključa hrišćanskog zvanja.
Postoje dani u crkvenom kalendaru koji ne traže glasno tumačenje, već tiho sabiranje oko reči koje preseku gordost, umire rastrzanost i uče strpljenju. Beseda Vladike Nikolaja Velimirovića za 26. sredu po Duhovima upravo je takva: kratka po obimu, a teška po meri zahteva koje pred čoveka stavlja.
U njoj se hrišćansko zvanje ne prikazuje kao titula, već kao svakodnevna borba protiv sopstvene uznositosti, naglosti i malodušnosti — borba koja se vodi smirenjem, krotkošću i dugotrpljenjem.
Da se vladate dostojno svome zvanju,
Da se ne gordite, da se ne gnevite, da ne malodušestvujete; jer je sve to nedostojno zvanja hrišćanskoga.
A to je zvanje tako visoko i divno, da se teško čoveku od gordosti čuvati; teško se uzdržati iznad malodušnosti pri opasnostima i gubitcima. Protiv tri nezdrava stanja apostol ističe tri zdrava stanja, i to: protiv gordosti - smirenje, protiv gnevljivosti - krotost, protiv malodušnosti - dugotrpljenje.
Ove tri vrline — smirenje, krotost i dugotrpljenje — ne izražavaju, reći će se, u punoj meri visotu hrišćanskoga zvanja. No ništa u ovome svetu ne izražava potpuno visotu hrišćanskog zvanja.
Dragocenost i bogatstvo toga zvanja ne može ni da se vidi ovde na zemlji, to je kao zatvoren sanduk, koga čovek nosi zatvorena po ovome svetu, a otvara i iznosi blaga iz njega u onome svetu.
Visotu hrišćanskog zvanja mogao bi samo onaj da oceni ko bi se mogao uzdići do najviših nebesa i videti Hrista Gospoda u slavi, sa angelima i svetiteljima. Tu je pobednički skup svih bogougodnika sa zemlje, koji se udostojiše visoke, visoke počasti.
Gospode Isuse Hriste Bože naš, Tvoje ime najdraže nam je ime. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
U besedi za 26. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se verom otkriva prisustvo koje preobražava srce i otvara neiscrpnu širinu Božje dobrote, iskustvo koje nadmašuje svaku ljudsku predstavu.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.