KAKO SAMI SEBI UNIŠTAVAMO DUŠU I LIŠAVAMO SE SVAKE NADE: Sveti Jovan Kronštatski o onome što dosta ljudi radi i tako se nesvesno bacaju u očaj
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
U besedi za 26. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje put ka unutrašnjem miru kroz tri ključa hrišćanskog zvanja.
Postoje dani u crkvenom kalendaru koji ne traže glasno tumačenje, već tiho sabiranje oko reči koje preseku gordost, umire rastrzanost i uče strpljenju. Beseda Vladike Nikolaja Velimirovića za 26. sredu po Duhovima upravo je takva: kratka po obimu, a teška po meri zahteva koje pred čoveka stavlja.
U njoj se hrišćansko zvanje ne prikazuje kao titula, već kao svakodnevna borba protiv sopstvene uznositosti, naglosti i malodušnosti — borba koja se vodi smirenjem, krotkošću i dugotrpljenjem.
Da se vladate dostojno svome zvanju,
Da se ne gordite, da se ne gnevite, da ne malodušestvujete; jer je sve to nedostojno zvanja hrišćanskoga.
A to je zvanje tako visoko i divno, da se teško čoveku od gordosti čuvati; teško se uzdržati iznad malodušnosti pri opasnostima i gubitcima. Protiv tri nezdrava stanja apostol ističe tri zdrava stanja, i to: protiv gordosti - smirenje, protiv gnevljivosti - krotost, protiv malodušnosti - dugotrpljenje.
Ove tri vrline — smirenje, krotost i dugotrpljenje — ne izražavaju, reći će se, u punoj meri visotu hrišćanskoga zvanja. No ništa u ovome svetu ne izražava potpuno visotu hrišćanskog zvanja.
Dragocenost i bogatstvo toga zvanja ne može ni da se vidi ovde na zemlji, to je kao zatvoren sanduk, koga čovek nosi zatvorena po ovome svetu, a otvara i iznosi blaga iz njega u onome svetu.
Visotu hrišćanskog zvanja mogao bi samo onaj da oceni ko bi se mogao uzdići do najviših nebesa i videti Hrista Gospoda u slavi, sa angelima i svetiteljima. Tu je pobednički skup svih bogougodnika sa zemlje, koji se udostojiše visoke, visoke počasti.
Gospode Isuse Hriste Bože naš, Tvoje ime najdraže nam je ime. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak prve sedmice po Duhovima otvara se slika unutrašnje borbe između duha koji razara čovekov mir i Duha koji ga vraća smirenju, krotosti i njegovoj pravoj prirodi.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje delovanje Duha istine kao unutrašnje svedočenje koje ne objašnjava samo veru, već je čini živom, prisutnom i lično doživljenom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak prve sedmice po Duhovima otvara se slika unutrašnje borbe između duha koji razara čovekov mir i Duha koji ga vraća smirenju, krotosti i njegovoj pravoj prirodi.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Praznik Sveta Trojica se u narodu naziva "rođendanom" hrišćanske crkve.
U unutrašnjosti monumentalnog hrasta lužnjaka nalazi se mali hram posvećen Svetoj Trojici, koji lokalni vernici čuvaju kao najveću svetinju, dok se oko njega i danas prepliću predanja.