NAROD S TUGOM ISPRAĆA OMILJENOG PROTU: Odlazak sveštenika koji je u Mačvi pronašao dugo skrivane čudotvorne mošti koje isceljuju
Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
U besedi za 26. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje put ka unutrašnjem miru kroz tri ključa hrišćanskog zvanja.
Postoje dani u crkvenom kalendaru koji ne traže glasno tumačenje, već tiho sabiranje oko reči koje preseku gordost, umire rastrzanost i uče strpljenju. Beseda Vladike Nikolaja Velimirovića za 26. sredu po Duhovima upravo je takva: kratka po obimu, a teška po meri zahteva koje pred čoveka stavlja.
U njoj se hrišćansko zvanje ne prikazuje kao titula, već kao svakodnevna borba protiv sopstvene uznositosti, naglosti i malodušnosti — borba koja se vodi smirenjem, krotkošću i dugotrpljenjem.
Da se vladate dostojno svome zvanju,
Da se ne gordite, da se ne gnevite, da ne malodušestvujete; jer je sve to nedostojno zvanja hrišćanskoga.
A to je zvanje tako visoko i divno, da se teško čoveku od gordosti čuvati; teško se uzdržati iznad malodušnosti pri opasnostima i gubitcima. Protiv tri nezdrava stanja apostol ističe tri zdrava stanja, i to: protiv gordosti - smirenje, protiv gnevljivosti - krotost, protiv malodušnosti - dugotrpljenje.
Ove tri vrline — smirenje, krotost i dugotrpljenje — ne izražavaju, reći će se, u punoj meri visotu hrišćanskoga zvanja. No ništa u ovome svetu ne izražava potpuno visotu hrišćanskog zvanja.
Dragocenost i bogatstvo toga zvanja ne može ni da se vidi ovde na zemlji, to je kao zatvoren sanduk, koga čovek nosi zatvorena po ovome svetu, a otvara i iznosi blaga iz njega u onome svetu.
Visotu hrišćanskog zvanja mogao bi samo onaj da oceni ko bi se mogao uzdići do najviših nebesa i videti Hrista Gospoda u slavi, sa angelima i svetiteljima. Tu je pobednički skup svih bogougodnika sa zemlje, koji se udostojiše visoke, visoke počasti.
Gospode Isuse Hriste Bože naš, Tvoje ime najdraže nam je ime. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 32. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, Vladika Nikolaj Velimirović otvara neprijatno pitanje: kako je moguće da se čovek moli, a da ostane daleko od onoga kome se moli.
U besedi za 32. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva kako samodovoljna sigurnost u sopstvenu vrednost vodi u duhovnu propast i zašto prava snaga leži u krotkosti.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
U besedi za 32. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotkost i strpljenje pretvaraju tišinu u nepobedivu snagu.
U besedi za 32. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako pravi izbor između prolaznog i večnog određuje sudbinu duše.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da i u trenucima najveće tuge, kada se čini da ništa ne može da spasi srce, vera i molitva otvaraju put i daju snagu koja nadilazi ljudske slabosti.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Teološkinja razbija vekovima ukorenjena sujeverja o “nekrštenim danima”.
Srpska pravoslavna crkva 17. januara molitveno se seća izabranih učenika Gospodnjih, koji su rame uz rame s dvanaestoricom širili Jevanđelje i postavili temelje Crkve.