Otkrijte kako su naši preci pravili majonez bez aditiva i pojačivača ukusa, prema receptu monaha iz Manastira Krušedol.
Majonez je danas gotovo nezaobilazan sastojak savremene ishrane, prisutan na stolovima i u različitim jelima - od salata do sendviča. Ipak, istorija ovog popularnog namaza pokazuje da nije reč o modernom izumu, već o namirnici sa dubokim korenima u tradicionalnoj kuhinji. Pre nego što je postao sinonim za brzu i industrijski pripremljenu hranu, majonez se koristio u domaćinstvima, naročito u svečanim prilikama, a domaćice su ga pravile bez aditiva i pojačivača ukusa, od sastojaka koji su bili prirodni i lako dostupni.
Jedan od starih i dragocenih zapisa o pripremi domaćeg majoneza potiče od monaha Jeroteja Draganovića iz Manastira Krušedol. Njegov recept zabeležen je u čuvenom "Srbskom kuvaru", štampanom u Novom Sadu 1855, i predstavlja spoj jednostavnosti i kulinarske mudrosti manastirskog života.
Sastav:
šest jaja
pola čaše finog sirćeta ili limunovog soka
so
ulje
Shutterstock/Africa Studio
Domaći majonez
Priprema:
Jaja se skuvaju tvrdo, oljušte, a žumanca se izdvoje i fino razmute sa sirćetom. Nakon dodavanja soli, polako se umešava ulje dok se ne dobije glatka, kremasta pasta. Po želji, mogu se dodati i razni začini, čime se obogaćuje ukus.
Ovaj jednostavan manastirski recept podseća nas na to da je i u našim precima postojala sposobnost da od osnovnih, prirodnih sastojaka stvore ukusan i postojan proizvod. Današnji majonez, često pripreman industrijski i prepun dodataka, samo je savremena verzija tradicije koja je u kuhinjama postojala vekovima.
U svakoj pravoslavnoj kući hleb ima posebno mesto, a ovaj stari recept sa jajima i kačkavaljem podseća nas zašto se nekada verovalo da je greh baciti i koricu.
Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.