Smederevska kapama od jagnjetine i zelja nije samo gastronomska retkost, već i simbol stare srpske gostoljubivosti, vere i porodičnog zajedništva.
U srpskoj tradiciji, kapama nije samo jelo – ona je topla priča iz porodičnog doma, mirisna veza sa praznicima, slavama i nedeljnim ručkovima, kada se porodica okuplja oko trpeze. Naročito u pravoslavnim domovima, kapama od jagnjetine simbolizuje gostoljublje, obilje i poštovanje prema velikom prazniku ili dragom gostu. Posebno mesto u srcima gurmana zauzima smederevska kapama, koja se, za razliku od kosovske varijante sa spanaćem, priprema sa zeljem – zdravom, mirisnom travom koja se savršeno slaže sa jagnjetinom.
Sastojci:
1 kg jagnjetine sa kostima
1 kg zelja
5 veza mladog crnog luka
2 veze mladog belog luka
2 šoljice ulja
2 kašike brašna
so
biber
aleva paprika
Shutterstock/Ezume Images
Smederavska kapama spremljena po starinskom receptu obradovaće celu porodicu
Priprema:
Najpre se jagnjetina sa kostima seče na srednje komade, pa se svaki deo nežno uvalja u brašno – kao u uspomenu – i stavlja na vrelo ulje da se lagano zarumeni sa obe strane. Dok se meso prži, počinju da se šire oni poznati, utešni mirisi porodične kuhinje.
Zatim se dodaje mladi crni i beli luk, sitno iseckan sa sve peraima – baš onako kako su to radile naše bake – da pusti svoju blagu, prolećnu aromu. Sve zajedno se kratko proprži, a onda dolazi ono najlepše: zelje, dobro oprano, neseckano, sa pažljivo uklonjenim žilama, lagano se spušta u šerpu – kao da se u nju polaže zeleni ćilim.
Povrće i meso se dinstaju zajedno, sve dok se ukusi ne prožmu, pa se dodaju so, biber, aleva paprika i jedna čaša vode – tek toliko da se sve blago kupa u sopstvenom soku.
Jelo se tiho krčka pod poklopcem, povremeno se promeša, a zatim strpljivo čeka dok ne ostane samo gust, mirisan sos. Služi se uz čašu hladnog kiselog mleka, kao pravi dar domaćinstva – jednostavno, a svečano, baš onako kako i priliči trpezi koju prati molitva i blagoslov.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Saznajte kako se priprema tradicionalna jagnjeća kapama sa spanaćem, koja budi nostalgiju za detinjstvom, bakinom kuhinjom i prazničnom tišinom pred ikonama.
Otkrivamo recept za beogradsku kapamu, kakvu su naše bake spremale za slave i praznike, kada su kuće mirisale na ljubav, a svaki zalogaj bio blagoslov.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Donosimo recept iz zaboravljene knjige „Kosovske kuhinje“ za mirisni pilav od jagnjetine i suvog grožđa, koji spaja ukus detinjstva, domovine i tihe molitve uz ognjište.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.