Grešnik stoji pred ikonom, a pitanje mu se steže u grudima: „Ko je ovaj što i grehe oprašta?“ Svaka neizgovorena reč nosi težinu grehova koji pritisnu dušu poput kamenih okova. Vladika Nikolaj Velimirovič pokazuje da samo Gospod, prečist i svemoćan, može razvezati te sindžire i povratiti izgubljeni mir, osloboditi pogled, pokret, srce i život koji je zgranut u tami propusta.
Beseda o nedoumici grehom pomračenih
Ko je ovaj što i grehe oprašta? (Lk. 7, 49)
Tako su pitali nepokajani grešnici: ko je ovaj? To je Onaj koji najvećma i oseća žaoku ljudskih greha; na koga i padaju svi ljudski gresi kao šamari. To je Onaj koji je nekada u Raju gledao čoveka bezgrešna; Onaj koji je čoveka i stvorio bezgrešnim, a koji je i sam bezgrešan oduvek i zauvek.
Oprostiti može samo onaj ko može i odmazditi. Moćan čovek sveti se odmazdom, nemoćan mržnjom. Ako ti možeš vratiti naneti udar i ne vratiš, to ne znači još da si oprostio, sve dokle koren gneva ne iščupaš iz srca. Veliki je jedini Gospod, koji može i odmazditi i oprostiti: veliki je u pravdi, jer će odmazditi nepokajanom grešniku; veliki je u milosti, jer će oprostiti pokajanom.
O, kad bi ljudi znali silu oproštaja grehova! Gle, kad se slepom oproste gresi, on progleda; gluvom – i on pročuje; grbavom – i on se ispravi; krvotočnom – i on ozdravi; ludom – i on se opameti; posednutom đavolima – i on se oslobodi; bludnici – i ona se očisti; mrtvome – i on oživi!
No, o kako je užasan sindžir greha! Kakvi teški sindžiri – mnogi gresi! Ti sindžiri se ne dreše grešnim rukama. A kada se ruka prečistoga Gospoda njih dotakne, oni se sami od sebe razvezuju i raspadaju. Kada glas Čistoga do njih dopre, oni se raspadaju. I od pogleda Čistoga oni se raspadaju. Da, čak i od pomisli Čistoga oni se raspadaju – ti grozni sindžiri greha.
Ko je ovaj što i grehe oprašta? To je, grešnici, Gospod prečisti, i zbog čistote svemoćni.
Gospode prečisti i svemoćni, oslobodi i nas okova greha. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
U besedi za ponedeljak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako svetlost istine i pravde može promeniti život svakog čoveka.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.