Tišina u kojoj niko nikoga nije uvredio, prevario ili povredio deluje bezazleno samo spolja — jer ispod nje može da ključa ono što se ne vidi.
Upravo tu nevidljivu ravan čovekovog bića, mesto gde se greh rađa pre nego što dobije oblik reči ili dela, Vladika Nikolaj Velimirović razotkriva u besedi za petak Sedmice bludnoga sina. Njegove reči ne optužuju postupke, već pomisli; ne sude spoljašnjem ponašanju, već unutrašnjem stanju srca, gde se tiho odlučuje o svemu što ćemo kasnije izgovoriti ili učiniti.
Beseda o najvidovitijem Proroku
Zašto zlo mislite u srcima svojijem? (Mt. 9, 4)
Kada je Gospod izvoleo uputiti ukor farisejima i književnicima, ovi nisu bili u tom času nikoga ni ubili, ni prevarili, ni poharali. I ne samo to, nego u tom času oni nisu bili nikoga ni rečima uvredili. Zašto ih, dakle, Gospod ukori, kada oni ne bejahu učinili nikakav greh, ni delom, ni rečju? Zato što pomisliše zlo.
I zla pomisao je greh. To je velika novost, koju Hristos donese u svet. Upravo zla pomisao je izvorni greh svakoga greha, jer pre nego što čovek nešto kaže ili učini grešno, on pomisli grešno. Pomisao je uzročni greh, ostali gresi su samo sledstveni gresi. Ko želi uništiti ove druge, mora iskoreniti one prve. Ko želi zaustaviti tokove vode, mora prvo isušiti izvore.
Neka se niko, dakle, ne pravda: „Ja nisam grešan, jer nisam nikoga ubio, ni opljačkao, ni oskvrnio, ni slagao.“ Gle, mi smo puni misli ubilačkih, pljačkaških, skvrnavnih i prevarnih! Ako li nismo delom učinili greh, to je samo stvar milosti Božje i spoljašnjih prilika. Da je Bog popustio i da su prilike podesne bile, mi bismo učinili sve one grehe koje smo i pomislili. Nije zmija otrovna samo onda kada ujede, nego i kada ne ujede, jer nosi otrov u sebi.
Ne samo, dakle, da je pomisao greh, nego je ona izvor greha, početak greha, seme i koren greha. Eto zašto Gospod, svevideći i sveznajući, ukori one koji pomisliše zlo. Zašto zlo mislite u srcima svojima?
O Gospode, svevideći i sveznajući, pomozi nam očistiti srce i um naš od pomisli zlih, da bi tako i reči i dela naša bila čista. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 32. ponedeljak po Duhovima objašnjava zašto prava vlast pripada onima koji slede Hrista i kako svetitelji nalaze istinsku nagradu izvan zemaljskih sila.
U besedi za 32. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava: nije pitanje velikih grehova, već tih malih, svakodnevnih odluka koje oblikuju čitav život i pokazuju kojoj strani pripadaš.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Navikli smo da veru pretvaramo u spisak zahteva i obećanja, ali Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u jednoj kratkoj misli ruši tu logiku i vraća nas na pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta zapravo znači stati pred Boga bez trgovine i bez računa?