KAĐENJE BEZ OVOGA JE ČIST MAGIJSKI ČIN I PREDSTAVLJA VELIKI GREH: Otac Bojan objasnio kako se i kad kade ikone, kuća, ljudi i grobovi i u čemu gotovo svi greše
Shutterstock/Dragan Mujan, Printscreen/Društvene mreže
Sveštenik Bojan Krstanović ukazuje da kađenje nije puki običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Smisao kađenja u pravoslavlju često se podrazumeva, ali se retko do kraja razume. O tome na jednostavan i jasan način govori otac Bojan Krstanović, podsećajući da je kađenje sastavni deo svakodnevnog pravoslavnog života, a ne samo crkvenog bogosluženja.
Svaki pravoslavni dom ima kadionicu, briket i tamjan. Kadimo kuću, grobove, radni prostor... A znamo li simboliku i smisao toga? Zašto se kadi u hramu? Kako da se ponašamo kad nas sveštenik kadi? Kad i šta treba da kadimo?“
Otac Bojan ukazuje da kađenje nije običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Kada se kade ikone i druge svetinje, time se izražava poštovanje prema onome što je posvećeno i Bogu ugodno. Kađenje, kako u hramu tako i u domu, ima svoje mesto naročito u dane velikih praznika, ali i u svakodnevnoj pobožnosti.
- To treba da radimo često. Na velike praznike obavezno - objasnio je otac Bojan na svom Fejsbuk nalogu.
Printscreen/Društvene mreže
Sveštenik Bojan Krstanović
Poseban smisao kađenja, prema njegovim rečima, ogleda se u kađenju vernika.
- Kada kadimo ljude mi izražavamo želju da se oni ispune Duhom svetim i da svojim dobrim delima mirišu pred Gospodom slično tamjanu kojim se kadi. Oci su simbolično govorili da svaki naš greh pred Gospodom smrdi, a dobra dela su blagouhani miris.
Kađenje, kako objašnjava otac Bojan, simbolizuje i uznošenje molitve ka Bogu. Kao što se dim tamjana uzdiže naviše, tako se i molitve vernika prinose Gospodu kao prijatni miris duše.
- Kaditi možemo uvek i na svakom mestu, baš kao što možemo da se molimo uvek i na svakom mestu.
U pravoslavnoj molitvi, ističe, učestvuju sva čovekova čula. Kađenje ima posebno mesto jer uključuje i čulo mirisa, čineći molitvu potpunijom i celovitijom.
- U toku molitve sva naša čula treba da učestvuju. Gledamo lepe ikone, izgovaramo molitve, slušamo lepo pojanje... a, zahvaljujući kađenju i naše čulo mirisa učestvuje u slavljenju Boga.
Otac Bojan posebno naglašava da kađenje samo po sebi nema duhovnu vrednost ako nije praćeno molitvom, jer u suprotnom može ličiti na magijski čin, što je strano pravoslavnom predanju.
- Ono što je najvažnije da znamo: samo kađenje nije dovoljno jer bi to ličilo na neko magijsko delovanje. Kađenje bez molitve nema nikakav duhovni značaj.
Na kraju, on objašnjava i pravilan način ponašanja tokom kađenja, ukazujući na uzajamni poklon kao izraz poštovanja.
- Onaj ko obavlja kađenje klanja se pred onim kojeg kadi, a ovaj mu odgovara istim poklonom ne osenjujući se pri tome krsnim znamenjem - objasnio je otac Bojan.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Kroz učenja Svetog Grigorija Palame i primere iz Jevanđelja poglavar SPC je u besedi podsetio vernike koliko molitva, poniznost i istinska vera oblikuju naš život i zajednicu, dok je mladog službenika Sinoda rukopoložio u čin đakona.
Džejms Robinson, poznatiji kao JRo, opisuje kako su ga pojanje, tamjan i ikone pokrenuli da počne da proučava pravoslavlje, krsti se i postepeno menja čak i tekstove svojih pesama.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Džejms Robinson, poznatiji kao JRo, opisuje kako su ga pojanje, tamjan i ikone pokrenuli da počne da proučava pravoslavlje, krsti se i postepeno menja čak i tekstove svojih pesama.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Sećanja na Katarinu Velimirović otkrivaju kako nežna, ali odlučna ljubav majke postaje svetionik u najmračnijim trenucima, učeći mladog Nikolu molitvi, poverenju i duhovnoj snazi koja će ga pratiti čitav život.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Ovaj provereni način pripreme vraća se osnovama – krompir, povrće i pirinač slažu se u tepsiji i bez komplikacije daju toplo, domaće jelo koje lako nahrani celu porodicu.