KAĐENJE BEZ OVOGA JE ČIST MAGIJSKI ČIN I PREDSTAVLJA VELIKI GREH: Otac Bojan objasnio kako se i kad kade ikone, kuća, ljudi i grobovi i u čemu gotovo svi greše
Shutterstock/Dragan Mujan, Printscreen/Društvene mreže
Sveštenik Bojan Krstanović ukazuje da kađenje nije puki običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Smisao kađenja u pravoslavlju često se podrazumeva, ali se retko do kraja razume. O tome na jednostavan i jasan način govori otac Bojan Krstanović, podsećajući da je kađenje sastavni deo svakodnevnog pravoslavnog života, a ne samo crkvenog bogosluženja.
Svaki pravoslavni dom ima kadionicu, briket i tamjan. Kadimo kuću, grobove, radni prostor... A znamo li simboliku i smisao toga? Zašto se kadi u hramu? Kako da se ponašamo kad nas sveštenik kadi? Kad i šta treba da kadimo?“
Otac Bojan ukazuje da kađenje nije običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Kada se kade ikone i druge svetinje, time se izražava poštovanje prema onome što je posvećeno i Bogu ugodno. Kađenje, kako u hramu tako i u domu, ima svoje mesto naročito u dane velikih praznika, ali i u svakodnevnoj pobožnosti.
- To treba da radimo često. Na velike praznike obavezno - objasnio je otac Bojan na svom Fejsbuk nalogu.
Printscreen/Društvene mreže
Sveštenik Bojan Krstanović
Poseban smisao kađenja, prema njegovim rečima, ogleda se u kađenju vernika.
- Kada kadimo ljude mi izražavamo želju da se oni ispune Duhom svetim i da svojim dobrim delima mirišu pred Gospodom slično tamjanu kojim se kadi. Oci su simbolično govorili da svaki naš greh pred Gospodom smrdi, a dobra dela su blagouhani miris.
Kađenje, kako objašnjava otac Bojan, simbolizuje i uznošenje molitve ka Bogu. Kao što se dim tamjana uzdiže naviše, tako se i molitve vernika prinose Gospodu kao prijatni miris duše.
- Kaditi možemo uvek i na svakom mestu, baš kao što možemo da se molimo uvek i na svakom mestu.
U pravoslavnoj molitvi, ističe, učestvuju sva čovekova čula. Kađenje ima posebno mesto jer uključuje i čulo mirisa, čineći molitvu potpunijom i celovitijom.
- U toku molitve sva naša čula treba da učestvuju. Gledamo lepe ikone, izgovaramo molitve, slušamo lepo pojanje... a, zahvaljujući kađenju i naše čulo mirisa učestvuje u slavljenju Boga.
Otac Bojan posebno naglašava da kađenje samo po sebi nema duhovnu vrednost ako nije praćeno molitvom, jer u suprotnom može ličiti na magijski čin, što je strano pravoslavnom predanju.
- Ono što je najvažnije da znamo: samo kađenje nije dovoljno jer bi to ličilo na neko magijsko delovanje. Kađenje bez molitve nema nikakav duhovni značaj.
Na kraju, on objašnjava i pravilan način ponašanja tokom kađenja, ukazujući na uzajamni poklon kao izraz poštovanja.
- Onaj ko obavlja kađenje klanja se pred onim kojeg kadi, a ovaj mu odgovara istim poklonom ne osenjujući se pri tome krsnim znamenjem - objasnio je otac Bojan.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.