Sveti Oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Gordost je, prema pravoslavlju, jedan od najtežih grehova i smatra se izvorom mnogih drugih grehova. Ona predstavlja stanje duše u kojem čovek uzdiže sebe iznad drugih, precenjuje svoje sposobnosti, znanje i vrednost, dok druge omalovažava ili ne primećuje.
Gord čovek živi u iluziji da mu Bog nije potreban, da sve zna i sve može sam. Zbog toga gordost odvaja čoveka od Boga, jer Bog prebiva u smirenima, a gordima se protivi.
Najveći problem kod gordosti jeste što je veoma teško gordom čoveku objasniti da je gord. On ne vidi svoju slabost, ne priznaje da greši, i svaku kritiku ili opomenu doživljava kao ličnu uvredu. Njegovo srce je zatvoreno za istinu, a razum zamračen sobom samim.
Sveti oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Gordost stvara duhovnu slepoću – čovek postaje ubeđen da je uvek u pravu, da bolje vidi i zna od svih, i da mu niko nije ravan. To ga čini neprijemčivim za savete, za pokajanje i za smirenje. I zato je gordima najteže pomoći – jer ne priznaju da im pomoć treba. Oni koji su najviše gordi, najčešće veruju da su najviše u pravu. U tome leži najveća tragedija gordosti.
Shutterstock/Klavdiia Arziukova
Gord čovek ne priznaje ga je gord
Protojerej Jevgenij Pejkov kaže da često na ispovest sveštenicima dolaze ljudi koji kažu da nemaju velikih grehova, smatraju sebe ne baš grešnima, za razliku od drugih.
- Pokušavate da objasnite osobi da je to gordost, navodite primer priče o cariniku i fariseju, druge primere, ali je vrlo teško pomoći nekome ko je zaslepljen gordošću da prepozna svoje grehe i prestane da osuđuje druge. Da bi takvog čoveka urazumila, Božja promisao mu šalje razne tuge - ističe sveštenik čije reči prenosi sajt "Žive reči" i nastavlja:
- Gorda osoba, da bi poznala sebe i izbegla potpunu duhovnu smrt, ponekad mora da podnese mnoga poniženja i uvrede, da padne u gnusne telesne grehe, da se osramoti, da trpi neuspehe i razočaranja. I obrnuto, oslobodivši se gordosti, možemo izbeći mnoge nevolje i tuge.
Otac Jevgenij kaže i po kojim znacima se može utvrditi prisustvo gordosti u duši.
- Ako sam osetljiv, sumnjičav, teško podnosim uvrede, duša me boli od nepravednih opaski, izgovaram, sećam se zla i osuđujem druge; ako mi je teško da tražim oproštaj i popustim drugima čak i u sitnicama; ako imam naviku da prekidam razgovor i prečesto koristim zamenicu u prvom licu, iz bilo kog razloga izražavati svoje komentare, razotkrivati tuđe grehe i mane, davati savete čak i kada ih ne traže, a ja ne slušam niti tražim savete, ne poštujem mišljenja drugih, onda nema sumnje - gordost sedi duboko i čvrsto u mojoj duši.
- U početnoj i srednjoj fazi, gordost je obično u kombinaciji sa sujetom, i iz ove kombinacije proizilazi briga o tuđem mišljenju o meni, strah da će drugi otkriti moje nedostatke i slabosti, traženje pohvala i nagrada, što je izuzetno prijatno, ali pogubno - zaključuje otac Jevgenij.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Gordost se pojavljuje kroz prezir prema drugima, nadmenost, tvrdoglavo insistiranje na sopstvenom mišljenju, odbijanje pomoći, pa čak i kroz spoljašnje činjenje dobrih dela ako je njihov cilj samopromocija.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.