Sveti Oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Gordost je, prema pravoslavlju, jedan od najtežih grehova i smatra se izvorom mnogih drugih grehova. Ona predstavlja stanje duše u kojem čovek uzdiže sebe iznad drugih, precenjuje svoje sposobnosti, znanje i vrednost, dok druge omalovažava ili ne primećuje.
Gord čovek živi u iluziji da mu Bog nije potreban, da sve zna i sve može sam. Zbog toga gordost odvaja čoveka od Boga, jer Bog prebiva u smirenima, a gordima se protivi.
Najveći problem kod gordosti jeste što je veoma teško gordom čoveku objasniti da je gord. On ne vidi svoju slabost, ne priznaje da greši, i svaku kritiku ili opomenu doživljava kao ličnu uvredu. Njegovo srce je zatvoreno za istinu, a razum zamračen sobom samim.
Sveti oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Gordost stvara duhovnu slepoću – čovek postaje ubeđen da je uvek u pravu, da bolje vidi i zna od svih, i da mu niko nije ravan. To ga čini neprijemčivim za savete, za pokajanje i za smirenje. I zato je gordima najteže pomoći – jer ne priznaju da im pomoć treba. Oni koji su najviše gordi, najčešće veruju da su najviše u pravu. U tome leži najveća tragedija gordosti.
Shutterstock/Klavdiia Arziukova
Gord čovek ne priznaje ga je gord
Protojerej Jevgenij Pejkov kaže da često na ispovest sveštenicima dolaze ljudi koji kažu da nemaju velikih grehova, smatraju sebe ne baš grešnima, za razliku od drugih.
- Pokušavate da objasnite osobi da je to gordost, navodite primer priče o cariniku i fariseju, druge primere, ali je vrlo teško pomoći nekome ko je zaslepljen gordošću da prepozna svoje grehe i prestane da osuđuje druge. Da bi takvog čoveka urazumila, Božja promisao mu šalje razne tuge - ističe sveštenik čije reči prenosi sajt "Žive reči" i nastavlja:
- Gorda osoba, da bi poznala sebe i izbegla potpunu duhovnu smrt, ponekad mora da podnese mnoga poniženja i uvrede, da padne u gnusne telesne grehe, da se osramoti, da trpi neuspehe i razočaranja. I obrnuto, oslobodivši se gordosti, možemo izbeći mnoge nevolje i tuge.
Otac Jevgenij kaže i po kojim znacima se može utvrditi prisustvo gordosti u duši.
- Ako sam osetljiv, sumnjičav, teško podnosim uvrede, duša me boli od nepravednih opaski, izgovaram, sećam se zla i osuđujem druge; ako mi je teško da tražim oproštaj i popustim drugima čak i u sitnicama; ako imam naviku da prekidam razgovor i prečesto koristim zamenicu u prvom licu, iz bilo kog razloga izražavati svoje komentare, razotkrivati tuđe grehe i mane, davati savete čak i kada ih ne traže, a ja ne slušam niti tražim savete, ne poštujem mišljenja drugih, onda nema sumnje - gordost sedi duboko i čvrsto u mojoj duši.
- U početnoj i srednjoj fazi, gordost je obično u kombinaciji sa sujetom, i iz ove kombinacije proizilazi briga o tuđem mišljenju o meni, strah da će drugi otkriti moje nedostatke i slabosti, traženje pohvala i nagrada, što je izuzetno prijatno, ali pogubno - zaključuje otac Jevgenij.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.