Sveti Oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Gordost je, prema pravoslavlju, jedan od najtežih grehova i smatra se izvorom mnogih drugih grehova. Ona predstavlja stanje duše u kojem čovek uzdiže sebe iznad drugih, precenjuje svoje sposobnosti, znanje i vrednost, dok druge omalovažava ili ne primećuje.
Gord čovek živi u iluziji da mu Bog nije potreban, da sve zna i sve može sam. Zbog toga gordost odvaja čoveka od Boga, jer Bog prebiva u smirenima, a gordima se protivi.
Najveći problem kod gordosti jeste što je veoma teško gordom čoveku objasniti da je gord. On ne vidi svoju slabost, ne priznaje da greši, i svaku kritiku ili opomenu doživljava kao ličnu uvredu. Njegovo srce je zatvoreno za istinu, a razum zamračen sobom samim.
Sveti oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Gordost stvara duhovnu slepoću – čovek postaje ubeđen da je uvek u pravu, da bolje vidi i zna od svih, i da mu niko nije ravan. To ga čini neprijemčivim za savete, za pokajanje i za smirenje. I zato je gordima najteže pomoći – jer ne priznaju da im pomoć treba. Oni koji su najviše gordi, najčešće veruju da su najviše u pravu. U tome leži najveća tragedija gordosti.
Shutterstock/Klavdiia Arziukova
Gord čovek ne priznaje ga je gord
Protojerej Jevgenij Pejkov kaže da često na ispovest sveštenicima dolaze ljudi koji kažu da nemaju velikih grehova, smatraju sebe ne baš grešnima, za razliku od drugih.
- Pokušavate da objasnite osobi da je to gordost, navodite primer priče o cariniku i fariseju, druge primere, ali je vrlo teško pomoći nekome ko je zaslepljen gordošću da prepozna svoje grehe i prestane da osuđuje druge. Da bi takvog čoveka urazumila, Božja promisao mu šalje razne tuge - ističe sveštenik čije reči prenosi sajt "Žive reči" i nastavlja:
- Gorda osoba, da bi poznala sebe i izbegla potpunu duhovnu smrt, ponekad mora da podnese mnoga poniženja i uvrede, da padne u gnusne telesne grehe, da se osramoti, da trpi neuspehe i razočaranja. I obrnuto, oslobodivši se gordosti, možemo izbeći mnoge nevolje i tuge.
Otac Jevgenij kaže i po kojim znacima se može utvrditi prisustvo gordosti u duši.
- Ako sam osetljiv, sumnjičav, teško podnosim uvrede, duša me boli od nepravednih opaski, izgovaram, sećam se zla i osuđujem druge; ako mi je teško da tražim oproštaj i popustim drugima čak i u sitnicama; ako imam naviku da prekidam razgovor i prečesto koristim zamenicu u prvom licu, iz bilo kog razloga izražavati svoje komentare, razotkrivati tuđe grehe i mane, davati savete čak i kada ih ne traže, a ja ne slušam niti tražim savete, ne poštujem mišljenja drugih, onda nema sumnje - gordost sedi duboko i čvrsto u mojoj duši.
- U početnoj i srednjoj fazi, gordost je obično u kombinaciji sa sujetom, i iz ove kombinacije proizilazi briga o tuđem mišljenju o meni, strah da će drugi otkriti moje nedostatke i slabosti, traženje pohvala i nagrada, što je izuzetno prijatno, ali pogubno - zaključuje otac Jevgenij.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Dok stotine vernika mole ispred suda i monasi hrabro odbijaju da predaju manastire, ukrajinska vlast pokušava da uguši kanonsko pravoslavlje i slobodu vernika, izazivajući alarm u pravoslavnom svetu.
Odluka Grčke pošte da zatvori filijalu na Atosu izazvala je burne reakcije među monasima, za koje pošta nije obična služba, već duhovna veza sa svetom kroz koju putuju blagoslovi, ikone i pisma vernika.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Gordost se pojavljuje kroz prezir prema drugima, nadmenost, tvrdoglavo insistiranje na sopstvenom mišljenju, odbijanje pomoći, pa čak i kroz spoljašnje činjenje dobrih dela ako je njihov cilj samopromocija.
Dok stotine vernika mole ispred suda i monasi hrabro odbijaju da predaju manastire, ukrajinska vlast pokušava da uguši kanonsko pravoslavlje i slobodu vernika, izazivajući alarm u pravoslavnom svetu.
Odluka Grčke pošte da zatvori filijalu na Atosu izazvala je burne reakcije među monasima, za koje pošta nije obična služba, već duhovna veza sa svetom kroz koju putuju blagoslovi, ikone i pisma vernika.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.