Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Savremeno društvo suočava se sa sve izraženijim problemom: broj nasilne dece rapidno raste. Više ne govorimo samo o vršnjačkom nasilju – govorimo o generacijama koje agresiju pokazuju već od najranijih godina, kod kuće, u školi, na internetu.
Sve je više dece koja reaguju besom, pretnjama i fizičkim napadima, bilo na vršnjake, nastavnike ili čak roditelje.
Sveštenik Valerije Duhanjin, magistar teologije, prorektor Nikoljsko-Ugreške Bogoslovije kaže da ovaj problem postoje sve ozbiljniji i da deca ne postaju nasilna slučajno - ona odrastaju u svetu u kojem se nasilje nameće kao način izražavanja i rešavanja problema.
- Uzevši u obzir našu svakodnevicu, moramo konstatovati da agresiju stvara agresija. Znam da je dečak koga su stalno maltretirala starija braća, u školi počeo nasilno da se odnosi prema drugoj deci. On je samo iskopirao model ponašanja starijih. Umnogome je ovo presudni faktor: kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi. To često biva izazvano i od strane roditelja, koji međusobno razgovaraju oštro, povišenim tonom i na decu iskaljuju svoju netrpeljivost, na šta deca odgovaraju ozlojeđenošću - počeo je pa nastavio.
Deca su najsmirenija u ovim porodicama
- Tamo gde ljudi iskreno veruju u Boga, gde se mole, kaju za svoje grehe i trude da žive u skladu sa Božijim zapovestima, deca su smirenija i manje je povoda za projavljivanje dečije agresije. Na takvim mestima ona se gasi umesto da se provocira. Božija blagodat donosi mir duši, i to se itekako prenosi na druge, posebno na decu. Stoga, dakle, svoj odnos sa decom treba izgrađivati posredstvom izgradnje samoga sebe i posredstvom sticanja blagodati Božije - istakao je otac Valerije.
- Stoga se meni lično čini da je dečija agresija uglavnom rezultat nedostatka topline. Dete nije dobilo ljubav, nije se zagrejalo i počinje unapred da doživljava svet koji ga okružuje kao neprijateljski. Ono kao jež pušta bodlje i povređuje one koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini, zbog toga što je naviklo da oseća otuđenost i hladnoću spoljašnje sredine.
Kaže da su deca danas u velikoj meri emotivno zapostavljena i poklanja im se malo pažnje.
Printscreen/mitropolija.com
Otac Valerije Duhanjin
- Žene rođenje dece doživljavaju ne kao glavni cilj u životu, i ne kao njihovo osnovno prizvanje. Decu bi kao trebalo imati, ali su ona negde u drugom planu. Za muškarce, koji su sve vreme zauzeti poslom, deca takođe postaju nešto poput živih igračaka. Oni mogu sa njima da se igraju, da se razonode, ali retko ko od njih će ozbiljno da se bavi njihovim vaspitanjem nauštrb sebe i svog komfora. Zbog toga dete u porodici dobija nedovoljno pažnje, vrlo brzo odlazi u svet virtuelnih igara, koje su pune krvoprolića i uništavanja, ili gleda crtane filmove u kojima su prisutni grubost i agresija. Pa kako onda on sam da se ponaša?
Ako to pogledamo sa dubljih, bogoslovskih aspekata, videćemo uticaj greha na decu.
- Treba imati na umu da smo svi mi nasledili palu prirodu – deca se rađaju sa njom, i zato se već u detinjstvu, kada dete još i nije toliko odgovorno za svoje postupke, u njegovoj prirodi, ipak, projavljuje nešto grehovno, bilo neposlušnost, samovolja ili negodovanje.
Shutterstock/Africa Studio
Nasilna deca, Ilustracija
Kod prepodobnog Varsanufija Optinskog nalazimo jednu, navodi, u određenom smislu, vrlo upečatljivu priču: "Vidim ti ja jednom u snu pakao i paklene muke. Spazih tamo malu devojčicu, između pet i sedam godina, i upitah je: Kako si ti dospela ovamo? I razmišljam: Kakve to grehove može imati ovo detence, kada je ono još sasvim malo? A ona me gleda i kaže: Ja sam ovde zbog prljavih misli. Nakon toga uputih se ka svom duhovniku i upitah ga: Da li je to moguće? On mi odgovori: Da, polovinu pakla čine dečica.“
- Ja bih lično zaista želeo da ovo viđenje, dato u snu, bude samo upozorenje, a ne faktičko stanje. Ali, često smo svedoci da čovek već i u najranijoj mladosti počinje sa grehovima mržnje, gneva i agresivnosti. Greh, to je uvek agresija. To je slabost naše prirode. Međutim, uprljanost duše biva izazvana umnogome od strane agresivne spoljašnje sredine, koja nju povećava umesto da je ispravlja - istakao je otac Valerij, prenosi Pravoslavlje.ru.
On je objasnio i šta da čine odrasli kada se susretnu s agresivnošću među decom.
- Ako se ona ispoljava na drzak način, onda to, naravno, treba presecati. Dete treba da oseća da svako zlo rezultira porazom. No ipak, najvažnija stvar je da se sami ne prepustimo agresivnosti, da se njome ne zarazimo i da ne počnemo tako reagovati na druge ljude. Vatra se vatrom ne gasi. Ako ćemo pravo, đavo nikakav drugi cilj nema, osim da poseje u ljudima uzajamnu mržnju. Moramo se učiti to da prekidamo.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ove subote pravoslavni vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u hramovima i na grobljima da upale sveće i pomole se za svoje preminule, verujući da molitva spaja žive i upokojene u ljubavi Hristovoj.
U besedi za 21. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo Bog ostaje živ i krepak, a da svaka duša prepoznaje tu istinu u sopstvenoj žeđi.