Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Savremeno društvo suočava se sa sve izraženijim problemom: broj nasilne dece rapidno raste. Više ne govorimo samo o vršnjačkom nasilju – govorimo o generacijama koje agresiju pokazuju već od najranijih godina, kod kuće, u školi, na internetu.
Sve je više dece koja reaguju besom, pretnjama i fizičkim napadima, bilo na vršnjake, nastavnike ili čak roditelje.
Sveštenik Valerije Duhanjin, magistar teologije, prorektor Nikoljsko-Ugreške Bogoslovije kaže da ovaj problem postoje sve ozbiljniji i da deca ne postaju nasilna slučajno - ona odrastaju u svetu u kojem se nasilje nameće kao način izražavanja i rešavanja problema.
- Uzevši u obzir našu svakodnevicu, moramo konstatovati da agresiju stvara agresija. Znam da je dečak koga su stalno maltretirala starija braća, u školi počeo nasilno da se odnosi prema drugoj deci. On je samo iskopirao model ponašanja starijih. Umnogome je ovo presudni faktor: kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi. To često biva izazvano i od strane roditelja, koji međusobno razgovaraju oštro, povišenim tonom i na decu iskaljuju svoju netrpeljivost, na šta deca odgovaraju ozlojeđenošću - počeo je pa nastavio.
Deca su najsmirenija u ovim porodicama
- Tamo gde ljudi iskreno veruju u Boga, gde se mole, kaju za svoje grehe i trude da žive u skladu sa Božijim zapovestima, deca su smirenija i manje je povoda za projavljivanje dečije agresije. Na takvim mestima ona se gasi umesto da se provocira. Božija blagodat donosi mir duši, i to se itekako prenosi na druge, posebno na decu. Stoga, dakle, svoj odnos sa decom treba izgrađivati posredstvom izgradnje samoga sebe i posredstvom sticanja blagodati Božije - istakao je otac Valerije.
- Stoga se meni lično čini da je dečija agresija uglavnom rezultat nedostatka topline. Dete nije dobilo ljubav, nije se zagrejalo i počinje unapred da doživljava svet koji ga okružuje kao neprijateljski. Ono kao jež pušta bodlje i povređuje one koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini, zbog toga što je naviklo da oseća otuđenost i hladnoću spoljašnje sredine.
Kaže da su deca danas u velikoj meri emotivno zapostavljena i poklanja im se malo pažnje.
Printscreen/mitropolija.com
Otac Valerije Duhanjin
- Žene rođenje dece doživljavaju ne kao glavni cilj u životu, i ne kao njihovo osnovno prizvanje. Decu bi kao trebalo imati, ali su ona negde u drugom planu. Za muškarce, koji su sve vreme zauzeti poslom, deca takođe postaju nešto poput živih igračaka. Oni mogu sa njima da se igraju, da se razonode, ali retko ko od njih će ozbiljno da se bavi njihovim vaspitanjem nauštrb sebe i svog komfora. Zbog toga dete u porodici dobija nedovoljno pažnje, vrlo brzo odlazi u svet virtuelnih igara, koje su pune krvoprolića i uništavanja, ili gleda crtane filmove u kojima su prisutni grubost i agresija. Pa kako onda on sam da se ponaša?
Ako to pogledamo sa dubljih, bogoslovskih aspekata, videćemo uticaj greha na decu.
- Treba imati na umu da smo svi mi nasledili palu prirodu – deca se rađaju sa njom, i zato se već u detinjstvu, kada dete još i nije toliko odgovorno za svoje postupke, u njegovoj prirodi, ipak, projavljuje nešto grehovno, bilo neposlušnost, samovolja ili negodovanje.
Shutterstock/Africa Studio
Nasilna deca, Ilustracija
Kod prepodobnog Varsanufija Optinskog nalazimo jednu, navodi, u određenom smislu, vrlo upečatljivu priču: "Vidim ti ja jednom u snu pakao i paklene muke. Spazih tamo malu devojčicu, između pet i sedam godina, i upitah je: Kako si ti dospela ovamo? I razmišljam: Kakve to grehove može imati ovo detence, kada je ono još sasvim malo? A ona me gleda i kaže: Ja sam ovde zbog prljavih misli. Nakon toga uputih se ka svom duhovniku i upitah ga: Da li je to moguće? On mi odgovori: Da, polovinu pakla čine dečica.“
- Ja bih lično zaista želeo da ovo viđenje, dato u snu, bude samo upozorenje, a ne faktičko stanje. Ali, često smo svedoci da čovek već i u najranijoj mladosti počinje sa grehovima mržnje, gneva i agresivnosti. Greh, to je uvek agresija. To je slabost naše prirode. Međutim, uprljanost duše biva izazvana umnogome od strane agresivne spoljašnje sredine, koja nju povećava umesto da je ispravlja - istakao je otac Valerij, prenosi Pravoslavlje.ru.
On je objasnio i šta da čine odrasli kada se susretnu s agresivnošću među decom.
- Ako se ona ispoljava na drzak način, onda to, naravno, treba presecati. Dete treba da oseća da svako zlo rezultira porazom. No ipak, najvažnija stvar je da se sami ne prepustimo agresivnosti, da se njome ne zarazimo i da ne počnemo tako reagovati na druge ljude. Vatra se vatrom ne gasi. Ako ćemo pravo, đavo nikakav drugi cilj nema, osim da poseje u ljudima uzajamnu mržnju. Moramo se učiti to da prekidamo.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju 42 mučenika iz Amoreje po starom po novom i svete mučenike Hrizanta i Dariju po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Josipa, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.