OKOVAN, U TAMNICU BAČEN I DUGO MUČEN GLAĐU I ŽEĐU: Danas je Sveti mučenik Terapont
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu.
Ovaj mučenik je stradao tako što ga je otrovao filozof Kriskent.
Danas, 14. juna, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi se proslavlja spomen na svetitelja Justina Mučenika i Filosofa. Justin je bio jedan od prvih hrišćanskih apologeta, branilaca vere, i rođen je u Samriji oko 105. godine.
On je posle dugog traganja za mudrošću kod različitih filosofa, prihvatio hrišćanstvo i postao njegov veliki propovednik. U svom životu je bio žrtva gonjenja i stradanja radi vere u Hrista.
"Premda ga ni Platonova filosofija nije zadovoljila, ipak se na njoj zadržao najduže nemajući ničega šta bi ga više privlačilo. No proviđenjem Božjim javi mu se neki časni starac, koji pokoleba u njemu svu filosofiju Platonovu, i napomenu mu, da ljudi ne mogu znati istinu o Bogu dok im to Bog ne otkrije, a Bog je otkrio istinu o sebi u knjigama Svetog Pisma", navedeno je u žitijama.
Justin je počeo da čita Sveto Pismo, i postao ubeđeni hrišćanin. Ipak nije hteo da se krsti "niti hrišćaninom nazvati sve dokle se nije lično uverio o lažnosti svih onih optužbi koje su neznabošci protiv hrišćana isticali".
Došavši u Rim u dolami filosofskoj, on ubrzo stekne tamo veliko poštovanje i mnogo pristalica. Prisustvovao je mučeničkoj končini svetih mučenika Ptolomeja i Lukija.
Videći mučenje nevinih hrišćana, on je napisao apologiju (odbranu) hrišćana i hrišćanskog učenja i predao je caru Antoninu i senatu. Car s pažnjom pročita apologiju posle čega je naredio da prestane njihovo gonjenje.
Justin je uzeo prepis careve naredbe i s njom otišao u Aziju gde je pomoću te naredbe spasao mnoge gonjene hrišćane. Potom se vrati ponovo u Rim.
Kada je Marko Avrelije krenuo da goni hrišćane, napisa je i drugu apologiju i uputio je caru.
"Neki nečasni filosof Kriskent, cinik, optuži ga kao hrišćanina, iz zavisti što ga Justin preodolevaše u svima prepirkama, te Justin dopade tamnice. Želeći smrt Justinu, a bojeći se da se ovaj kako na sudu ne opravda, Kriskent uluči priliku, te nekako otrova Justina u tamnici", piše u žitijama.
Ubijen je 166. godine.
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu.
Svaka kuća trebalo bi da ima tri ikone - ikonu krsne slave, Bogorodice i Isusa Hrista.
Mošti su mu položene pored grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i velikog druga Atanasija.
Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Za hrišćanina, iskušenje je prilika da pokaže veru, istrajnost i ljubav prema Bogu uprkos okolnostima.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Podvig mučeničkog episkopa iz rimskog doba i njegova neobična susretanja s anđelom svojevrsni su vodič vernicima kroz sumnju, patnju i nadu.
Pustinjak koji je zaustavio cara i predvideo njegovu smrt. Prepodobni Isakije ispovednik napustio je tišinu pustinje da bi stao u odbranu vere i istine pred vladarom koji je progonio pravoslavne.
Sveta Teodosija Tirska, koju Srpska pravoslavna crkva slavi 11. juna, svojim životom i čudesnim stradanjem pokazala je snagu vere koja ne zna za strah – i ostavila večni trag u duhovnom pamćenju hrišćanstva.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Umesto izraza "igre na sreću“, kakvim su ovaj način zarade želeli da predstave ljudima, sveštenik insistira da ga nazivamo pravim imenom.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
Ovaj mučenik je stradao tako što ga je otrovao filozof Kriskent.