OVAJ GREH SE IZJEDNAČAVA SA UBISTVOM, A SVI GA SMATRAMO BEZAZLENIM! Arhimandrit Stefan otkrio čime se pred Bogom nije za igrati
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetog sveštenomučenika Teraponta
Sveti mučenik Terapont bio je episkop svete Sardijske.
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio ka Hristu od idolopoklonstva i prosveti ih svetim krštenjem.
Zbog toga ga je uhvato knez Julijan, okovao i u tamnicu bacio. Tamo je dugo mučen glađu i žeđu. Zatim je izveden iz tamnice, i stavljan na još gore muke. Potom su ga okovanog vodili u grad Frigijski Sinaon i u grad galatijski Ankiru i izlagali porugama.
"A kad stigoše do reke Astale, obnažena ga položiše na zemlju i vezaše za četiri suha koca, pa ga nemilosrdno biše sve dok mu meso zderaše s kostiju i zemlju natopiše. No mučenik osta ipak u životu, a ona četiri suha koca ozeleneše i uzrastoše u visoka drveta, i svojim lišćem isceljivahu svaku bolest i svaki nedug po ljudima", piše u žitijama.
Najzad sveti Terapont je doveden u oblast trakisijsku, u Lidiji, blizu reke Ermos, gde se nalazila episkopija satalijska, potčinjena mitropoliji sardijskoj.
Tu je posle mnogih i strašnih mučenja naposletku posečen. Postradao je 259. godine.
(glas 4): Bio si naslednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Teraponte: Moli Hrista Boga da spase duše naše.
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
Legenda kaže da je Raka Milošević, dvorjanin despota Jovana Brankovića, krajem 15. veka na mestu današnjeg manastira ubio jelena, simbola monaške čistote, posle čega je, da bi se iskupio, odlučio da podigne manastir.
Mnogi brakovi se sklapaju dok parovi još plutaju u oblacima zaljubljenosti i neretko, brzo i "pucaju".
Sveti apostol Karp je bio jedan od Sedamdesetorice apostola, dok je Sveti apostol Alfej bio otac dvojice apostola iz Dvanaestorice i to Jakova Alfejeva i Mateja Jevanđelista.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Iako ih mnogi vernici nazivaju istim imenom, ova dva praznika imaju različit značaj i različitu crkvenu simboliku.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sabor Svetog arhangela Gavrila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna mučenica Paraskeva Rimljanka. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih Joakima i Ane, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Veliki ruski svetitelj podseća da se srce čuva od prolaznih želja kroz uzdržanje, molitvu i budnost, jer je ono mesto susreta čoveka sa Bogom.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.