Na samo nekoliko kilometara od centra grada uzdiže se impozantna crkva Svetog Antuna Padovanskog, čiji je toranj nagnut gotovo pola metra od ose.
Mnogi, čak i rođeni i odrasli u Beogradu, iznenade se kada čuju da Beograd ima svoj „krivi toranj“, nalik onom u Pizi. Ovo čudo arhitekture koje prkosi gravitaciji nalazi se na Zvezdari i pripada crkvi Svetog Antuna Padovanskog – jednom od najlepših i najneobičnijih hramova u prestonici. Njegov zvonik, visok 52 metra, blago je nagnut, pa predstavlja malu, ali upečatljivu atrakciju na beogradskom pejzažu.
Ova crkva nije zanimljiva samo zbog svog izgleda – ona je i svedok gotovo jednog veka istorije, duhovnosti i umetnosti, ali i čuvar uspomene na franjevce koji su na ovim prostorima prisutni još od XV veka.
Wikipedia/Andrija12345678
Franjevci i povratak u Beograd
Franjevci Provincije Bosna Srebrena, kojima crkva pripada, prvi put se u Beogradu pominju još u srednjem veku. Njihovi samostani više puta su stradali – od Turaka 1521. godine, a zatim i u XVII veku. Tek 1727. godine uspeli su da sagrade novu crkvu i samostan posvećene Svetom Ivanu Kapistranu, ali su ih zbog turske opsade 1739. morali napustiti.
U Beograd su se vratili 1926. godine, na poziv nadbiskupa Rafaela Rodića, i tada kupili zemljište između Bregalničke i Pop Stojanove ulice. Samostan je završen iste godine, a crkva je počela da se gradi tri godine kasnije – 1929.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Arhitekta Plečnik i umetnici svetskog glasa
Za projektanta crkve pozvan je čuveni slovenački arhitekta Jože Plečnik (1872–1957), po predlogu vajara Ivana Meštrovića, koji je u to vreme bio najpoznatiji umetnik s ovih prostora. Plečnik je projektovao hram u obliku rotonde, s tlocrtom koji simbolično podseća na kip Svetog Antuna s detetom Isusom u naručju.
Unutrašnjost je osmišljena kao sklad svetla i tame – tamni zidovi od opeke, mramorni pod i drveni strop osvetljeni su vencem prozora koji se protežu celim obodom crkve. Glavni oltar, izrađen od crnog mermera, odiše monumentalnošću i smirenošću, dok se iznad njega uzdiže bronzani kip Svetog Antuna, delo samog Meštrovića iz 1955. godine.
Plečnikov učenik, arhitekta Valentinčič, nastavio je njegov rad nakon majstorove smrti. Upravo je po njegovim uputstvima toranj dograđen 1962. godine, kada ga je posvetio nadbiskup Gabrijel Bukatko. Na njegovom vrhu nalazi se krst visok 3,7 metara, izrađen od belog čelika – simbol svetlosti i vere koja povezuje nebo i zemlju. Međutim, zbog nestabilnog tla, toranj se s vremenom počeo naginjati i odstupio je čak 45 centimetara od svoje ose. Iako je nagib zabrinuo inženjere, on nije srušen, ali je penjanje na njegov vrh zabranjeno.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Mala čuda
Crkva Svetog Antuna Padovanskog oduvek je bila duhovno središte katolika na Zvezdari i Vračaru. Još između dva svetska rata u župi su postojali Dom sestara Svetog Vinka Paulskog, Dom školskih sestara i Treći red svetog Franje. Tu su delovale i laičke organizacije „Počasna straža Srca Isusova“ i „Kruh Svetog Antuna“, dok su sestre vodile školu, vrtić i internat. Danas u župi deluju male sestre, nastavljajući tradiciju služenja i pomoći zajednici.
Posebno su omiljene pobožnosti trinaest utoraka Svetom Anti, kao i trodnevnice Svetom Antunu i Svetom Franji, koje svake godine okupljaju vernike iz celog Beograda. Iako se broj župljana smanjio – od preko 6.000 tridesetih godina do oko 400 danas – duh zajedništva i molitve nije nestao.
Osim što je dom molitve, crkva Svetog Antuna Padovanskog je i živa galerija umetnosti i arhitekture. Na bočnim oltarima nalaze se kipovi Srca Isusova i Gospe, radovi umetnika Boža Pengova, rađeni po Plečnikovim nacrtima. Posebno je zanimljiv Gospin lik, koji nosi prefinjene istočnjačke crte – simbol povezanosti Istoka i Zapada, toliko prisutne u beogradskoj duhovnosti.
Upravo ta povezanost – između vere i umetnosti, tradicije i modernizma – čini ovaj hram jedinstvenim. Njegov blago nagnut toranj, koji prkosi gravitaciji, kao da podseća da je i sama vera često nagnuta između zemlje i neba – ali nikada ne pada.
Crkva Svetog Antuna Padovanskog na Zvezdari, „beogradski krivi toranj“, kako je neki nazivaju, svedok je istrajnosti, stvaralaštva i vere. Njena tišina i mir, skriveni među užurbanim ulicama, pozivaju svakog prolaznika da na trenutak zastane, podigne pogled ka nebu i zapita se: da li čuda zaista postoje, ili su ona, poput ove crkve, ponekad jednostavno – deo našeg grada?
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Na dan kada katolička crkva proslavlja ovu svetiteljku iz 19. veka, mala Beatriz fotografisana je dok spava pored crvene ruže i drži krst – trenutak koji je osvojio hiljade srca i podsetio svet na moć vere, nežnosti i detinjstva.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Katolička Kalvarija iz 19. veka, smeštena u blizini Bačke tvrđave, vraća vernicima duhovni mir i budi sećanja na detinjstvo i mladost, dok obnovljeni franjevački samostan svedoči o bogatoj istoriji ovog kraja.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.