Na samo nekoliko kilometara od centra grada uzdiže se impozantna crkva Svetog Antuna Padovanskog, čiji je toranj nagnut gotovo pola metra od ose.
Mnogi, čak i rođeni i odrasli u Beogradu, iznenade se kada čuju da Beograd ima svoj „krivi toranj“, nalik onom u Pizi. Ovo čudo arhitekture koje prkosi gravitaciji nalazi se na Zvezdari i pripada crkvi Svetog Antuna Padovanskog – jednom od najlepših i najneobičnijih hramova u prestonici. Njegov zvonik, visok 52 metra, blago je nagnut, pa predstavlja malu, ali upečatljivu atrakciju na beogradskom pejzažu.
Ova crkva nije zanimljiva samo zbog svog izgleda – ona je i svedok gotovo jednog veka istorije, duhovnosti i umetnosti, ali i čuvar uspomene na franjevce koji su na ovim prostorima prisutni još od XV veka.
Wikipedia/Andrija12345678
Franjevci i povratak u Beograd
Franjevci Provincije Bosna Srebrena, kojima crkva pripada, prvi put se u Beogradu pominju još u srednjem veku. Njihovi samostani više puta su stradali – od Turaka 1521. godine, a zatim i u XVII veku. Tek 1727. godine uspeli su da sagrade novu crkvu i samostan posvećene Svetom Ivanu Kapistranu, ali su ih zbog turske opsade 1739. morali napustiti.
U Beograd su se vratili 1926. godine, na poziv nadbiskupa Rafaela Rodića, i tada kupili zemljište između Bregalničke i Pop Stojanove ulice. Samostan je završen iste godine, a crkva je počela da se gradi tri godine kasnije – 1929.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Arhitekta Plečnik i umetnici svetskog glasa
Za projektanta crkve pozvan je čuveni slovenački arhitekta Jože Plečnik (1872–1957), po predlogu vajara Ivana Meštrovića, koji je u to vreme bio najpoznatiji umetnik s ovih prostora. Plečnik je projektovao hram u obliku rotonde, s tlocrtom koji simbolično podseća na kip Svetog Antuna s detetom Isusom u naručju.
Unutrašnjost je osmišljena kao sklad svetla i tame – tamni zidovi od opeke, mramorni pod i drveni strop osvetljeni su vencem prozora koji se protežu celim obodom crkve. Glavni oltar, izrađen od crnog mermera, odiše monumentalnošću i smirenošću, dok se iznad njega uzdiže bronzani kip Svetog Antuna, delo samog Meštrovića iz 1955. godine.
Plečnikov učenik, arhitekta Valentinčič, nastavio je njegov rad nakon majstorove smrti. Upravo je po njegovim uputstvima toranj dograđen 1962. godine, kada ga je posvetio nadbiskup Gabrijel Bukatko. Na njegovom vrhu nalazi se krst visok 3,7 metara, izrađen od belog čelika – simbol svetlosti i vere koja povezuje nebo i zemlju. Međutim, zbog nestabilnog tla, toranj se s vremenom počeo naginjati i odstupio je čak 45 centimetara od svoje ose. Iako je nagib zabrinuo inženjere, on nije srušen, ali je penjanje na njegov vrh zabranjeno.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Mala čuda
Crkva Svetog Antuna Padovanskog oduvek je bila duhovno središte katolika na Zvezdari i Vračaru. Još između dva svetska rata u župi su postojali Dom sestara Svetog Vinka Paulskog, Dom školskih sestara i Treći red svetog Franje. Tu su delovale i laičke organizacije „Počasna straža Srca Isusova“ i „Kruh Svetog Antuna“, dok su sestre vodile školu, vrtić i internat. Danas u župi deluju male sestre, nastavljajući tradiciju služenja i pomoći zajednici.
Posebno su omiljene pobožnosti trinaest utoraka Svetom Anti, kao i trodnevnice Svetom Antunu i Svetom Franji, koje svake godine okupljaju vernike iz celog Beograda. Iako se broj župljana smanjio – od preko 6.000 tridesetih godina do oko 400 danas – duh zajedništva i molitve nije nestao.
Osim što je dom molitve, crkva Svetog Antuna Padovanskog je i živa galerija umetnosti i arhitekture. Na bočnim oltarima nalaze se kipovi Srca Isusova i Gospe, radovi umetnika Boža Pengova, rađeni po Plečnikovim nacrtima. Posebno je zanimljiv Gospin lik, koji nosi prefinjene istočnjačke crte – simbol povezanosti Istoka i Zapada, toliko prisutne u beogradskoj duhovnosti.
Upravo ta povezanost – između vere i umetnosti, tradicije i modernizma – čini ovaj hram jedinstvenim. Njegov blago nagnut toranj, koji prkosi gravitaciji, kao da podseća da je i sama vera često nagnuta između zemlje i neba – ali nikada ne pada.
Crkva Svetog Antuna Padovanskog na Zvezdari, „beogradski krivi toranj“, kako je neki nazivaju, svedok je istrajnosti, stvaralaštva i vere. Njena tišina i mir, skriveni među užurbanim ulicama, pozivaju svakog prolaznika da na trenutak zastane, podigne pogled ka nebu i zapita se: da li čuda zaista postoje, ili su ona, poput ove crkve, ponekad jednostavno – deo našeg grada?
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Na dan kada katolička crkva proslavlja ovu svetiteljku iz 19. veka, mala Beatriz fotografisana je dok spava pored crvene ruže i drži krst – trenutak koji je osvojio hiljade srca i podsetio svet na moć vere, nežnosti i detinjstva.
Posle istupa načelnika Odeljenja bezbednosti u Beranama Željka Babovića, Eparhija tvrdi da je javnost dovedena u zabludu, detaljno objašnjava šta se zaista dogodilo u Manastiru Đurđevi Stupovi i ukazuje na širi problem bezbednosti građana.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Katolička Kalvarija iz 19. veka, smeštena u blizini Bačke tvrđave, vraća vernicima duhovni mir i budi sećanja na detinjstvo i mladost, dok obnovljeni franjevački samostan svedoči o bogatoj istoriji ovog kraja.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.