Na samo nekoliko kilometara od centra grada uzdiže se impozantna crkva Svetog Antuna Padovanskog, čiji je toranj nagnut gotovo pola metra od ose.
Mnogi, čak i rođeni i odrasli u Beogradu, iznenade se kada čuju da Beograd ima svoj „krivi toranj“, nalik onom u Pizi. Ovo čudo arhitekture koje prkosi gravitaciji nalazi se na Zvezdari i pripada crkvi Svetog Antuna Padovanskog – jednom od najlepših i najneobičnijih hramova u prestonici. Njegov zvonik, visok 52 metra, blago je nagnut, pa predstavlja malu, ali upečatljivu atrakciju na beogradskom pejzažu.
Ova crkva nije zanimljiva samo zbog svog izgleda – ona je i svedok gotovo jednog veka istorije, duhovnosti i umetnosti, ali i čuvar uspomene na franjevce koji su na ovim prostorima prisutni još od XV veka.
Wikipedia/Andrija12345678
Franjevci i povratak u Beograd
Franjevci Provincije Bosna Srebrena, kojima crkva pripada, prvi put se u Beogradu pominju još u srednjem veku. Njihovi samostani više puta su stradali – od Turaka 1521. godine, a zatim i u XVII veku. Tek 1727. godine uspeli su da sagrade novu crkvu i samostan posvećene Svetom Ivanu Kapistranu, ali su ih zbog turske opsade 1739. morali napustiti.
U Beograd su se vratili 1926. godine, na poziv nadbiskupa Rafaela Rodića, i tada kupili zemljište između Bregalničke i Pop Stojanove ulice. Samostan je završen iste godine, a crkva je počela da se gradi tri godine kasnije – 1929.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Arhitekta Plečnik i umetnici svetskog glasa
Za projektanta crkve pozvan je čuveni slovenački arhitekta Jože Plečnik (1872–1957), po predlogu vajara Ivana Meštrovića, koji je u to vreme bio najpoznatiji umetnik s ovih prostora. Plečnik je projektovao hram u obliku rotonde, s tlocrtom koji simbolično podseća na kip Svetog Antuna s detetom Isusom u naručju.
Unutrašnjost je osmišljena kao sklad svetla i tame – tamni zidovi od opeke, mramorni pod i drveni strop osvetljeni su vencem prozora koji se protežu celim obodom crkve. Glavni oltar, izrađen od crnog mermera, odiše monumentalnošću i smirenošću, dok se iznad njega uzdiže bronzani kip Svetog Antuna, delo samog Meštrovića iz 1955. godine.
Plečnikov učenik, arhitekta Valentinčič, nastavio je njegov rad nakon majstorove smrti. Upravo je po njegovim uputstvima toranj dograđen 1962. godine, kada ga je posvetio nadbiskup Gabrijel Bukatko. Na njegovom vrhu nalazi se krst visok 3,7 metara, izrađen od belog čelika – simbol svetlosti i vere koja povezuje nebo i zemlju. Međutim, zbog nestabilnog tla, toranj se s vremenom počeo naginjati i odstupio je čak 45 centimetara od svoje ose. Iako je nagib zabrinuo inženjere, on nije srušen, ali je penjanje na njegov vrh zabranjeno.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Mala čuda
Crkva Svetog Antuna Padovanskog oduvek je bila duhovno središte katolika na Zvezdari i Vračaru. Još između dva svetska rata u župi su postojali Dom sestara Svetog Vinka Paulskog, Dom školskih sestara i Treći red svetog Franje. Tu su delovale i laičke organizacije „Počasna straža Srca Isusova“ i „Kruh Svetog Antuna“, dok su sestre vodile školu, vrtić i internat. Danas u župi deluju male sestre, nastavljajući tradiciju služenja i pomoći zajednici.
Posebno su omiljene pobožnosti trinaest utoraka Svetom Anti, kao i trodnevnice Svetom Antunu i Svetom Franji, koje svake godine okupljaju vernike iz celog Beograda. Iako se broj župljana smanjio – od preko 6.000 tridesetih godina do oko 400 danas – duh zajedništva i molitve nije nestao.
Osim što je dom molitve, crkva Svetog Antuna Padovanskog je i živa galerija umetnosti i arhitekture. Na bočnim oltarima nalaze se kipovi Srca Isusova i Gospe, radovi umetnika Boža Pengova, rađeni po Plečnikovim nacrtima. Posebno je zanimljiv Gospin lik, koji nosi prefinjene istočnjačke crte – simbol povezanosti Istoka i Zapada, toliko prisutne u beogradskoj duhovnosti.
Upravo ta povezanost – između vere i umetnosti, tradicije i modernizma – čini ovaj hram jedinstvenim. Njegov blago nagnut toranj, koji prkosi gravitaciji, kao da podseća da je i sama vera često nagnuta između zemlje i neba – ali nikada ne pada.
Crkva Svetog Antuna Padovanskog na Zvezdari, „beogradski krivi toranj“, kako je neki nazivaju, svedok je istrajnosti, stvaralaštva i vere. Njena tišina i mir, skriveni među užurbanim ulicama, pozivaju svakog prolaznika da na trenutak zastane, podigne pogled ka nebu i zapita se: da li čuda zaista postoje, ili su ona, poput ove crkve, ponekad jednostavno – deo našeg grada?
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Na dan kada katolička crkva proslavlja ovu svetiteljku iz 19. veka, mala Beatriz fotografisana je dok spava pored crvene ruže i drži krst – trenutak koji je osvojio hiljade srca i podsetio svet na moć vere, nežnosti i detinjstva.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Katolička Kalvarija iz 19. veka, smeštena u blizini Bačke tvrđave, vraća vernicima duhovni mir i budi sećanja na detinjstvo i mladost, dok obnovljeni franjevački samostan svedoči o bogatoj istoriji ovog kraja.
Zagrebačka nadbiskupija upozorava na ranu seksualizaciju i uvođenje ideoloških elemenata u obrazovanje, ističući da roditelji moraju ostati uključeni u odgoj svoje dece.
U Vili Barberini, daleko od kamera, Sveti Otac i ratni predsednik Ukrajine vodili su razgovor čije poruke prevazilaze diplomatiju i zadiru u samu savest savremenog čoveka.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog mučenika Jakova Persijanca po starom kalendaru, a po novom Sveti mučenici Mina, Hermogen i Eugraf. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.