Na samo nekoliko kilometara od centra grada uzdiže se impozantna crkva Svetog Antuna Padovanskog, čiji je toranj nagnut gotovo pola metra od ose.
Mnogi, čak i rođeni i odrasli u Beogradu, iznenade se kada čuju da Beograd ima svoj „krivi toranj“, nalik onom u Pizi. Ovo čudo arhitekture koje prkosi gravitaciji nalazi se na Zvezdari i pripada crkvi Svetog Antuna Padovanskog – jednom od najlepših i najneobičnijih hramova u prestonici. Njegov zvonik, visok 52 metra, blago je nagnut, pa predstavlja malu, ali upečatljivu atrakciju na beogradskom pejzažu.
Ova crkva nije zanimljiva samo zbog svog izgleda – ona je i svedok gotovo jednog veka istorije, duhovnosti i umetnosti, ali i čuvar uspomene na franjevce koji su na ovim prostorima prisutni još od XV veka.
Wikipedia/Andrija12345678
Franjevci i povratak u Beograd
Franjevci Provincije Bosna Srebrena, kojima crkva pripada, prvi put se u Beogradu pominju još u srednjem veku. Njihovi samostani više puta su stradali – od Turaka 1521. godine, a zatim i u XVII veku. Tek 1727. godine uspeli su da sagrade novu crkvu i samostan posvećene Svetom Ivanu Kapistranu, ali su ih zbog turske opsade 1739. morali napustiti.
U Beograd su se vratili 1926. godine, na poziv nadbiskupa Rafaela Rodića, i tada kupili zemljište između Bregalničke i Pop Stojanove ulice. Samostan je završen iste godine, a crkva je počela da se gradi tri godine kasnije – 1929.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Arhitekta Plečnik i umetnici svetskog glasa
Za projektanta crkve pozvan je čuveni slovenački arhitekta Jože Plečnik (1872–1957), po predlogu vajara Ivana Meštrovića, koji je u to vreme bio najpoznatiji umetnik s ovih prostora. Plečnik je projektovao hram u obliku rotonde, s tlocrtom koji simbolično podseća na kip Svetog Antuna s detetom Isusom u naručju.
Unutrašnjost je osmišljena kao sklad svetla i tame – tamni zidovi od opeke, mramorni pod i drveni strop osvetljeni su vencem prozora koji se protežu celim obodom crkve. Glavni oltar, izrađen od crnog mermera, odiše monumentalnošću i smirenošću, dok se iznad njega uzdiže bronzani kip Svetog Antuna, delo samog Meštrovića iz 1955. godine.
Plečnikov učenik, arhitekta Valentinčič, nastavio je njegov rad nakon majstorove smrti. Upravo je po njegovim uputstvima toranj dograđen 1962. godine, kada ga je posvetio nadbiskup Gabrijel Bukatko. Na njegovom vrhu nalazi se krst visok 3,7 metara, izrađen od belog čelika – simbol svetlosti i vere koja povezuje nebo i zemlju. Međutim, zbog nestabilnog tla, toranj se s vremenom počeo naginjati i odstupio je čak 45 centimetara od svoje ose. Iako je nagib zabrinuo inženjere, on nije srušen, ali je penjanje na njegov vrh zabranjeno.
Wikipedia/Снежана Неговановић
Mala čuda
Crkva Svetog Antuna Padovanskog oduvek je bila duhovno središte katolika na Zvezdari i Vračaru. Još između dva svetska rata u župi su postojali Dom sestara Svetog Vinka Paulskog, Dom školskih sestara i Treći red svetog Franje. Tu su delovale i laičke organizacije „Počasna straža Srca Isusova“ i „Kruh Svetog Antuna“, dok su sestre vodile školu, vrtić i internat. Danas u župi deluju male sestre, nastavljajući tradiciju služenja i pomoći zajednici.
Posebno su omiljene pobožnosti trinaest utoraka Svetom Anti, kao i trodnevnice Svetom Antunu i Svetom Franji, koje svake godine okupljaju vernike iz celog Beograda. Iako se broj župljana smanjio – od preko 6.000 tridesetih godina do oko 400 danas – duh zajedništva i molitve nije nestao.
Osim što je dom molitve, crkva Svetog Antuna Padovanskog je i živa galerija umetnosti i arhitekture. Na bočnim oltarima nalaze se kipovi Srca Isusova i Gospe, radovi umetnika Boža Pengova, rađeni po Plečnikovim nacrtima. Posebno je zanimljiv Gospin lik, koji nosi prefinjene istočnjačke crte – simbol povezanosti Istoka i Zapada, toliko prisutne u beogradskoj duhovnosti.
Upravo ta povezanost – između vere i umetnosti, tradicije i modernizma – čini ovaj hram jedinstvenim. Njegov blago nagnut toranj, koji prkosi gravitaciji, kao da podseća da je i sama vera često nagnuta između zemlje i neba – ali nikada ne pada.
Crkva Svetog Antuna Padovanskog na Zvezdari, „beogradski krivi toranj“, kako je neki nazivaju, svedok je istrajnosti, stvaralaštva i vere. Njena tišina i mir, skriveni među užurbanim ulicama, pozivaju svakog prolaznika da na trenutak zastane, podigne pogled ka nebu i zapita se: da li čuda zaista postoje, ili su ona, poput ove crkve, ponekad jednostavno – deo našeg grada?
Današnji izgled datira iz 1926. godine. Za razliku od pravoslavnih crkava, ovde postoje klupe, ali svi vernici u nekom trenutku mise ustaju i mole se, ponavljajući važne reči, pod prelepim mozaikom Krista Kralja.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Na dan kada katolička crkva proslavlja ovu svetiteljku iz 19. veka, mala Beatriz fotografisana je dok spava pored crvene ruže i drži krst – trenutak koji je osvojio hiljade srca i podsetio svet na moć vere, nežnosti i detinjstva.
Jedan deo moštiju Svetih Kirika i Julite čuva se u Ohridu, u crkvi Presvete Bogorodice Bolničke, gde im vernici vekovima dolaze na poklonjenje i molitvu.
Crkva poziva vernike da budu pažljivi u rečima, blagi u sudovima i istrajni u molitvi, jer se samo kroz smirenje i ljubav čuva zajedništvo među ljudima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Katolička Kalvarija iz 19. veka, smeštena u blizini Bačke tvrđave, vraća vernicima duhovni mir i budi sećanja na detinjstvo i mladost, dok obnovljeni franjevački samostan svedoči o bogatoj istoriji ovog kraja.
U islamskoj tradiciji Isus Hristos poznat je kao Isa, alejhi selam, jedan od najvećih Božijih poslanika, a Kuran govori o njegovom čudesnom rođenju, majci Merjemi i posebnoj ulozi koju će imati pred kraj vremena.
Devetog dana meseca ava jevrejska zajednica seća se razaranja Prvog i Drugog hrama u Jerusalimu, progona i odaje poštu žrtvama najvećih tragedija svoje istorije.
Političar iz Liverpula, odrastao u katoličkoj porodici irskih korena, ušao je u istoriju zemlje u kojoj su premijersku funkciju vekovima uglavnom obavljali anglikanci.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Jednostavan, mirisan i ukusan obrok od nekoliko skromnih sastojaka vraća toplinu porodične trpeze i donosi rešenje za sve one dane kada ne znamo šta da kuvamo.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.