ZAŠTO NEKE ŽENE NE MOGU DA OSTANU TRUDNE: Otac Jelisej o velikom problemu današnjice
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.
U danima kada se pravoslavni vernici širom Srbije pripremaju da proslave Petkovdan, praznik posvećen jednoj od najvoljenijih svetiteljki — Prepodobnoj mati Paraskevi, koju narod češće naziva Sveta Petka, priča sveštenika Predraga Popovića podseća da vera nije samo reč, već živa sila koja može dotaći i snove i javu.
Život oca Predraga i njegove supruge Ivane obeležen je molitvama upućenim svetoj Petki, ali i iskušenjima i čudima koja su kroz veru doživeli. Njihov porodični život, satkan od vere i ljubavi, svedoči da svako iskušenje može postati blagoslov ako se nosi sa nadom u Gospoda.
– Imali smo mnogo iskušenja u rađanju naše dece. Ali, sve se dešava s razlogom, uvek naučimo nešto novo. Prvo se rodila Teodora, a onda i mali Pera, u sedmom mesecu trudnoće, sa svega 1400 grama... Najvažnije je da se uzdamo u Gospoda – priseća se popadija Ivana, koja je uz supruga prolazila kroz teške trenutke, ali nikada nije posumnjala u Božiju milost.
Te noći, dok je njegova supruga nosila njihovo prvo dete, otac Predrag je usnio san koji će zauvek ostati urezan u njegovo srce.
– Imao sam priliku da razgovaram sa Svetom Petkom i da je vidim, što je ostavilo na mene dubok trag. U snu nije bilo pozadine, samo svetlost, a jedna monahinja je mazila i tešila moju trudnu suprugu – ispričao je ranije sveštenik, prenosi telegraf.rs.
U prvi mah, kao i svaki vernik, otac Predrag je posumnjao u ono što je video. Da li je to bio znak Božiji ili iskušenje? Na savet duhovnika, prisetio se pravila: „San se ne tumači ako u njemu nema krsta, jer đavo može uzeti oblik svetitelja, ali krst ne može.“
– Prilazim joj i pitam: „Ko ste vi?“ A ona odgovara: „Ja sam mati Paraskeva.“ Pitao sam je: „Imate li vi krst?“ Ona tada pomera odoru, a ispod nje – krst od orahovine. Ja sam se povukao, a ona je nastavila da teši moju suprugu – priseća se otac Predrag, ističući da je san bio toliko živ i stvaran da je ostao u njemu i kad se probudio.
Sledećeg jutra, pred odlazak na liturgiju, sveštenik je doživeo prizor koji je, kako kaže, bio potvrda Božije promisli.
– Krenuli smo u crkvu, a ja sam, kao i uvek, pomagao u oltaru. Pogledam – moja supruga sedi, a pored nje monahinja u crnom, mazi je i ljubi, baš kao u mom snu. Posle liturgije, Ivana mi prilazi sa monahinjom i kaže: „Ovo je mati Paraskeva iz manastira Svete Petke kod Šapca.“
Kada je čuo te reči, otac Predrag je zanemeo. Njegov san postao je stvarnost.
– Rekao sam joj šta sam video prethodne noći. A monahinja se okrenula mojoj supruzi i rekla: „Dušo, ne brini, tebe je mati Paraskeva uzela pod zaštitu. Biće sve u redu i porodićeš se bez problema.“
I tako je i bilo. Porodica Popović dobila je zdravu ćerku Teodoru, a san oca Predraga postao je živo svedočanstvo da su svetitelji tu, među nama – nevidljivi, ali prisutni, spremni da uteše i podignu svakoga ko veruje.
Danas, kada porodica Popović zajedno slavi Petkovdan, njihov dom odiše mirom i zahvalnošću. Otac Predrag kaže da ih je to iskustvo naučilo najvećoj lekciji – da nikada ne posumnjamo u Božiju volju, čak i kada se čini da su nevolje nepremostive.
– Svaka teškoća koju nam Gospod pošalje ima smisla. Vera nas uči da ne gledamo očima, već srcem. Jer, ako je Gospod sa nama – ništa nije nemoguće – poručuje sveštenik.
Pouka ove priče je jednostavna, ali duboka: kada se srce otvori veri, snovi mogu postati javljanje neba, a svetitelji – naši nevidljivi saputnici.
Na Petkovdan, više nego ikada, sećamo se da svetost nije daleka – ona diše sa nama, u tišini molitve, u snovima, i u svakom trenutku kada duša progovori:
– Uzdaj se u Gospoda, jer On nikada ne kasni.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Slavni glumac i reditelj oduševio je javnost u Srbiji svojom pričom.
Od vizantijskog stila do lokalnih motiva, ikonografski prikazi Prepodobne mati Paraskeve čuvaju priču o njenom asketskom životu, zagovorništvu i vezi sa narodom kroz vekove.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.
Zbog hrišćanskog i podvižničkog života zadobila je dar čudotvorenja.
Na praznik Prepodobne mati Paraskeve, u hramu na Dobroj vodi služena je arhijerejska liturgija, a vernici su u istom danu proslavili i prvu slavu fondacije "Sveta Petka“.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve čestitao je Modžtabi Hamneiju izbor za vrhovnog lidera Irana, naglašavajući dijalog između pravoslavnih i muslimana i uz želju da persijska zemlja što pre dočeka mir.
U besedi za sredu 3. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako iskrena milostinja čisti čoveka i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Veliki učitelj Crkve upozoravao je da mnoge tegobe ne nastaju zbog uzdržanja, već zbog neumerenosti u hrani.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Patrijarh aleksandrijski pozvao je poglavare Jerusalimske i Antiohijske patrijaršije, šaljući snažnu poruku jedinstva i molitve dok rat, humanitarna katastrofa i političke tenzije ugrožavaju hrišćanske zajednice u regionu.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.