U najmračnije doba sovjetskog progona, kada su im pretili smrt i glad, ocu Pavlu Bojku se, po svedočenju njegovog sina, takođe sveštenika, javio Sveti Nikola, a potom se pojavio tajanstveni starac koji mu je pokazao put spasenja.
Kada se nad ljudima nadviju najcrnji oblaci, pravoslavni vernici znaju da je Bog bliži nego ikad, a Njegovi svetitelji spremni da pohitaju u pomoć. Takvo čudo spasenja zabeleženo je u životu protojereja Mihaila Bojka, poznatog kijevskog starca, duhovnika i ispovednika, koji je svoju pastvu hranio rečima ljubavi, ali i snažnim svedočanstvima o Božijoj milosti.
Glad, suze i molitva pred ikonom Svetog Nikole
Bilo je to početkom 1930-ih godina, kada je represivna mašinerija Sovjetskog Saveza mlela ljudske sudbine. Protojerejev otac, sveštenik Pavle Bojko, bio je uhapšen, a njihova brojna porodica rasuta po tuđim pragovima, gladna i nemoćna.
Privatna arhiva
Rodirelji protojereja Mihaila: sveštenik Pavle Bojko, sa suprugom
– Mali i goli… razbežali se među ljude, kao miševi… – zapisao je protojerej Mihailo, prisećajući se reči pesnika Ševčenka kojima opisuje sopstveno detinjstvo.
Njihova majka, iscrpljena od gladi i bola, okupila je decu u jednoj seljačkoj kući u selu Parafijevka, zapalila sveću pred ikonom Svetog Nikole, prekrstila ruke na grudima i legla spremna da umre. Nije želela da gleda kako njena deca nestaju pred njenim očima. Ali u taj čas, vrata su se otvorila – otac se vratio iz zatočeništva. Doneo im je malo hrane i na kratko vreme vratio život u njihove izgladnele duše.
Upozorenje i beg iz sela
Ipak, opasnost nije prolazila. Predsednik seoskog saveta upozorio je njihovu majku:
– Morate napustiti selo, jer vašem mužu preti hapšenje i streljanje.
Tada su seljani, svesni surove istine, rekli:
– Bolje je da znamo da ste negde živi, nego da vas ovde sahranimo. Daće Bog da se spasite.
Porodica je otišla u selo Razleti, gde su roditelji radili u rudniku krečnjaka. I tu, iako su imali tanjir boršča i komad hleba, sveštenik Pavle nije imao mira. Sluteći da će ga čekisti pronaći, dizao je ruke ka nebu i molio:
– Na meni, grešnom, projavi milost svoju…
Sveti Nikola dolazi u san
Te noći, Gospod mu je poslao utehu i put spasenja kroz Svetog Nikolu. Protojerej Mihailo prepričava:
– Jedne noći otac je usnio Svetog Nikolu koji ga je uzeo za ruku i poveo po nebu, kao da ga sklanja od progona - prisećao se prota Mihailo, prenosi portal pravoslavie.ru.
shutterstock.com
Ikona Svetog Nikole
U zoru, dok je svojoj ženi pripovedao san, vrata su se naglo otvorila. Na pragu je stajao starac. Njegove reči zvučale su poput glasa anđela:
– Vi morate večeras da napustite selo, jer vam se sprema hapšenje i streljanje. Samo, nemojte ići preko njiva, već idite, kada padne mrak, uz ograde do ribara koji živi na obali Desne, na kraju sela. On će vas prevesti na drugu stranu, i tako ćete se spasti…
Kako je došao, tako je i nestao. Roditelji nikada nisu saznali ko je bio taj tajanstveni starac.
Bekstvo kroz maglu i spas
Istog dana, na rudničkom mitingu, direktor je optužio sveštenika Pavla da je neprijatelj naroda, pominjući njegovo prezime pred okupljenim radnicima. Uveče su se on i majka posavetovali. San i reči starca bili su previše jasni da bi ih ignorisali. Pavle je uzeo svežanj s malo hleba i nestao u noći.
Te iste noći, trojica naoružanih bandita došla su da ga uhapse. Majka im je mirno odgovorila:
– Posvađali smo se, on je uzeo stvari i otišao.
Pretražili su dvorište, probadali bajonetima seno, dok je otac već bio kod ribara na obali Desne.
– Sada ne smem da vas prevozim – rekao mu je ribar – sačekajte da svane.
U magli pred zoru, ribar ga je prebacio preko reke. Pavle je pretrčao 25 kilometara do grada Krolevca, uhvatio voz i stigao u Poltavu. Tamo se zaposlio kao ložač u termoelektrani, a kasnije je ponovo služio u hramu, zajedno sa svojim sinom Mihailom.
Privatna arhiva
Porodična fotografija protojereja Mihaila iz detinjstva, sa mah+jkom, bratom i sestrom
Svedočanstvo o milosti Svetog Nikole
Protojerej Mihailo Bojko, koji je čitav svoj život posvetio Svetom Nikoli, završava svoje svedočanstvo rečima koje odzvanjaju kroz vekove:
– Vidite, dragi moji, kakvu milost projavljuje Sveti Nikola svakome ko mu se sa verom obraća.
I zaista, ovo čudesno spasenje svešteničke porodice svedoči da je Sveti Nikola i danas, kao i nekada, brzi pomoćnik i zaštitnik svih koji ga prizivaju u molitvi – jer je Njegova ljubav snažnija od mraka i Njegova ruka jača od svake sile ovoga sveta.
Priča o monahu koji je svojim životom posvedočio da vera i molitva mogu da prevaziđu i najopasnije prepreke, pružajući nadu onima koji se suočavaju s nevoljama.
Kada su pljačkaši upali u njegovu crkvu tražeći ikonu, otac Sergije je zadobio teške batine, ali nije izgubio smirenje — u šapatima ispunjenim bolom zatražio je ime jednog od njih, da bi znao za koga da se moli.
Od čudesne zaštite manastira tokom rata do isceljenja neizlečivih bolesti: vernici iz svih krajeva sveta donose svoje molitve pred kivot svetitelja, svedočeći o moćima nevidljivih sila koje se očituju u njegovom prisustvu.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru istaknuta je spremnost za nastavak saradnje i jačanje veza između pravoslavlja i američkih hrišćanskih zajednica.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Nakon što je pogođena metkom u glavu tokom masakra u katoličkoj školi u Mineapolisu, Sofija Forčas iz dana u dan pokazuje izvanredan napredak, a njena porodica veruje da je tajnu njenog izlečenja otkrila u usrdnoj molitvi i nepokolebljivoj veri.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.