U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
U treću nedelju po Duhovima, episkop šabački Jerotej služio je svetu arhijerejsku liturgiju u kripti Svetog Nikolaja Srpskog, koja se nalazi pri hramu Vaznesenja Gospodnjeg na Lagatoru u Loznici. Ovaj sveti prostor bio je ispunjen molitvenom tišinom i radošću vernog naroda, dok su se u hramu odigravali i posebni trenutci za život crkve: episkop Jerotej rukopoložio je đakona Branka Mitrića u svešteni jerejski čin, a veroučitelja Dušana Stanojevića u đakonski čin.
Beseda o smislu liturgije i svetinje
U svojoj nadahnutoj besedi, vladika Jerotej je podsetio sabrane na duboki smisao svetinje i liturgijskog sabranja, naglasivši da se upravo tokom svete liturgije osvećuje i prostor hrama i celokupna porta.
– Služeći svetu liturgiju, osvećujemo i ovaj prostor, hram Božiji – crkvu, jer upravo se ovde konstituiše crkva, pošto svaki put kada služimo svetu liturgiju Duh Sveti silazi na nas obične ljude i čini nas Crkvom Božijom, prikrivajući sve naše nedostatke i uzdižući nas sa zemlje na nebo. Prilikom tog osvećenja, osvećuje se čitav ovaj prostor, osvećuje se čitav ovaj hram i sve što je u njemu – besedio je vladika.
SPC
Hram Vaznesenja Gospodnjeg na Lagatoru u Loznici
Hram i porta nisu mesto za druge aktivnosti
On je posebno istakao važnost poštovanja svetog prostora, naglašavajući da se hram i porta koriste isključivo za bogosluženja i sabranja vernog naroda, a nikako za druge aktivnosti, ma koliko one bile društveno korisne.
– Zato se mi trudimo da ovaj prostor ne služi ni za šta drugo. Nikakve druge aktivnosti ne treba ovde da budu – ni politika ni razne druge manifestacije. Naravno, uvek tu prosuđujući kroz svoje pastire, čineći neki put i kompromis i izlazeći u ovaj svet da pokažemo da smo mi čovekoljubivi, da je naš Bog čovekoljubiv, da je crkva čovekoljubiva, ali uvek trudeći se da taj prostor koji je oko hrama, kao i sam hram, bude ono za šta je namenjen, a to je svetinja – naglasio je vladika Jerotej.
Sećanje na pretke i njihovu žrtvu za slobodu vere
Podsetio je verne i na teška vremena ropstva kada su naši preci morali da sakrivaju svoje svetinje, gradeći crkve ukopane u zemlju sa niskim vratima, kako osvajači ne bi mogli da ih oskrnave.
– Kada bismo sada mogli da te naše pretke dovedemo da vide tu lepotu i portu koja se nalazi oko hrama, oni bi bili oduševljeni, jer oni su to sanjali. Bilo bi im drago i bili bi radosni zato što ta njihova žrtva nije bila bez ploda, jer njihovi potomci imaju mogućnost da se mole Bogu, da žive u slobodi i da ostvaruju sve ono što su oni sanjali. Zato čuvajmo svoje svetinje da bi one čuvale nas – poručio je vladika Jerotej.
Zahvalnost Bogu na daru slobode
Liturgijsko sabranje u kripti Svetog Nikolaja Srpskog završeno je uz molitve zahvalnosti Bogu na daru slobode i mogućnosti da se, u miru, narod Božiji okuplja oko svojih svetinja, svedočeći veru i čuvajući je za pokolenja koja dolaze.
Bojan Malešević i Bora Klepić, već hapšeni zbog brojnih krađa i razbojništava, sada se terete da su provalili u Manastir Liplje i odneli 500 KM. Svetinja koja vekovima okuplja vernike ponovo je postala meta onih koji ne prezaju ni pred Bogom ni pred zakonom.
Hram Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Nišu, jedan od najvećih i najnovijih u našoj zemlji, poseduje izuzetne i retke svetinje – delove moštiju čak 14 svetaca i shimu monaha Nektarija Vitalisa.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U saopštenju se ističu brak, porodica i vaspitanje dece kao vrednosti koje treba čuvati, uz jasan apel da eventualno okupljanje ne preraste u vređanje, podele i sukobe.
Grad Loznica planira da deo porte Pokrovskog hrama pretvori u parking i sportske terene, dok Eparhija šabačka upozorava da je reč o svetinji i kulturnom dobru natopljenom krvlju srpskih ustanika.
Građani i Eparhija šabačka šokirani namerom da se porti Pokrovskog hrama promeni namena radi sportsko-rekreativnih sadržaja i nelegalnih objekata – traže hitno povlačenje spornog predloga
Odluka direktorke osnovne škole "Anta Bogićević" da spreči sveštenike da na Savindan osveštaju slavske darove izazvala je buru u javnosti, a akademik Božić u emotivnom pismu poziva na buđenje i odbranu duhovnih vrednosti.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.