KAKO JE RUKA SVETOG SAVE SPASENA OD SPALJIVANJA? Najveća svetinja srpskog naroda, koja vekovima donosi čuda, danas na čelu Svetosavske litije
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, selo Drenovac u Eparhiji šabačkoj zablistalo je u duhovnom sjaju koji retko koja godišnjica može da donese. U hramu posvećenom upravo ovom prazniku, proslavljeno je 160 godina od osvećenja svetinje koja već vek i po okuplja verni narod, sabira njegove molitve i uznosi ih ka nebu.
Liturgijskim sabranjem načalstvovao je episkop šabački Jerotej, čija se beseda duboko urezala u srca prisutnih. U nadahnutoj propovedi, vladika je govorio o uzvišenom smislu Vaznesenja, podsećajući da je Gospod Hristos svojim Vaznesenjem čoveka uzdigao do samog prestola Božijeg.
- Vaznesenjem na nebo Gospod je završio božanski domostroj spasenja – spasenja ljudskog od propasti, od greha i od đavola i smrti - kazivao je episkop Jerotej, slikovito opisujući put spasenja koji se proteže od izgona Adama iz raja, preko dolaska Novog Adama – Hrista, do današnjeg darivanja čoveku „jednake časti sa Bogom“.
U tihom i pitomom Drenovcu, koji leži između valjevskih i mačvanskih polja, ovaj praznik bio je mnogo više od svečanog podsećanja na istoriju. Bio je to susret sa živom verom predaka, sa večnim Zavetom, kako je vladika naglasio – „u Telu i Krvi Hristovoj“.
Hram u Drenovcu nije samo arhitektonska lepota niti istorijski spomenik – on je duhovna svetiljka koja 160 godina svetli kroz sve oluje vremena. U njemu su krštena pokolenja, venčani snovi i ispraćane duše na večni počinak. I upravo zato, ovaj jubilej nije tek broj godina – to je svedočanstvo Božije blizine i vere naroda.
Na Spasovdan, čitav Drenovac postao je poput davnašnjeg jevanđelskog mesta – Galileja današnjice, u kojoj su se vernici sabrali da dočekaju i isprate Gospoda koji se uznosi. I možda se baš zbog toga u ovom hramu, kako vernici svedoče, Nebo čini bližim, a molitva jačom.
U Drenovcu, slavlje nije stalo sa Liturgijom – narod se zadržao u porti, u pesmi, razgovoru, bratstvu i blagodarnosti. Jer, kako je episkop Jerotej podsetio, Hristos nije samo otvorio vrata raja, već nas je pozvao da ih svi zajedno pređemo – kroz ljubav, kroz Crkvu, kroz večni savez koji se ne može prekršiti.
I tako, dok zvona drenovačke crkve i dalje pozivaju na molitvu, u sećanjima onih koji su prisustvovali ovoj svetkovini ostaće miris tamjana, zvuk Liturgije, tišina molitve i osećaj da su bar na trenutak stajali tamo gde se Nebo dodiruje – u hramu Vaznesenja Gospodnjeg, u Drenovcu.
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Vekovima, iznenadna božanska otkrovenja, nebeski stubovi svetlosti i neobjašnjiva isceljenja potvrđuju da je ovaj praznik više od istorijskog događaja – to je živo prisustvo Hristovo koje duhovno osnažuje pravoslavne vernike širom sveta.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na isti dan kada pravoslavni vernici slave Vaznesenje Gospodnje, Srpska pravoslavna crkva tiho obeležava i spomen na Svetog Teodora Vršačkog – episkopa koji je podigao ustanak pod zastavama sa likom Svetog Save i stradao mučeničkom smrću zbog vere i naroda.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Mališani iz Beograda, Šapca i Loznice dočekala su vladiku u Soko Gradu, gde su mu pokazala kako izrađuju mozaike i pripremaju prosfore, učeći o veri, tradiciji i životu u Hristu.
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Posle ivanjdanske liturgije u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Crnoj Bari, episkop Jerotej je svojom besedom i darivanjem Biblija za decu preneo poruku nade i vere, u trenutku kada je Srbima sa Kosmeta svaka podrška neprocenjiva.
U kripti zavetnog hrama vernici, prosvetitelji i akademici okupili su se da poslušaju reči patrijarha Porfirija o neiscrpnoj mudrosti prvog srpskog arhiepiskopa, njegovom prosvetiteljstvu i značaju za savremeni život i vrednosti zajednice.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Pravoslavni sveštenik objašnjava zašto način na koji trpimo odlučuje hoće li naše muke biti iskupljenje ili nova greška.
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, sveštenik pri Hramu Svete Trojice u Starom gradu Budvi objašnjava na koji način priprema, blagoslov i vrlinski život supružnika mogu izgraditi istinsku bračnu zajednicu.