KAKO JE RUKA SVETOG SAVE SPASENA OD SPALJIVANJA? Najveća svetinja srpskog naroda, koja vekovima donosi čuda, danas na čelu Svetosavske litije
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, selo Drenovac u Eparhiji šabačkoj zablistalo je u duhovnom sjaju koji retko koja godišnjica može da donese. U hramu posvećenom upravo ovom prazniku, proslavljeno je 160 godina od osvećenja svetinje koja već vek i po okuplja verni narod, sabira njegove molitve i uznosi ih ka nebu.
Liturgijskim sabranjem načalstvovao je episkop šabački Jerotej, čija se beseda duboko urezala u srca prisutnih. U nadahnutoj propovedi, vladika je govorio o uzvišenom smislu Vaznesenja, podsećajući da je Gospod Hristos svojim Vaznesenjem čoveka uzdigao do samog prestola Božijeg.
- Vaznesenjem na nebo Gospod je završio božanski domostroj spasenja – spasenja ljudskog od propasti, od greha i od đavola i smrti - kazivao je episkop Jerotej, slikovito opisujući put spasenja koji se proteže od izgona Adama iz raja, preko dolaska Novog Adama – Hrista, do današnjeg darivanja čoveku „jednake časti sa Bogom“.
U tihom i pitomom Drenovcu, koji leži između valjevskih i mačvanskih polja, ovaj praznik bio je mnogo više od svečanog podsećanja na istoriju. Bio je to susret sa živom verom predaka, sa večnim Zavetom, kako je vladika naglasio – „u Telu i Krvi Hristovoj“.
Hram u Drenovcu nije samo arhitektonska lepota niti istorijski spomenik – on je duhovna svetiljka koja 160 godina svetli kroz sve oluje vremena. U njemu su krštena pokolenja, venčani snovi i ispraćane duše na večni počinak. I upravo zato, ovaj jubilej nije tek broj godina – to je svedočanstvo Božije blizine i vere naroda.
Na Spasovdan, čitav Drenovac postao je poput davnašnjeg jevanđelskog mesta – Galileja današnjice, u kojoj su se vernici sabrali da dočekaju i isprate Gospoda koji se uznosi. I možda se baš zbog toga u ovom hramu, kako vernici svedoče, Nebo čini bližim, a molitva jačom.
U Drenovcu, slavlje nije stalo sa Liturgijom – narod se zadržao u porti, u pesmi, razgovoru, bratstvu i blagodarnosti. Jer, kako je episkop Jerotej podsetio, Hristos nije samo otvorio vrata raja, već nas je pozvao da ih svi zajedno pređemo – kroz ljubav, kroz Crkvu, kroz večni savez koji se ne može prekršiti.
I tako, dok zvona drenovačke crkve i dalje pozivaju na molitvu, u sećanjima onih koji su prisustvovali ovoj svetkovini ostaće miris tamjana, zvuk Liturgije, tišina molitve i osećaj da su bar na trenutak stajali tamo gde se Nebo dodiruje – u hramu Vaznesenja Gospodnjeg, u Drenovcu.
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Vekovima, iznenadna božanska otkrovenja, nebeski stubovi svetlosti i neobjašnjiva isceljenja potvrđuju da je ovaj praznik više od istorijskog događaja – to je živo prisustvo Hristovo koje duhovno osnažuje pravoslavne vernike širom sveta.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na isti dan kada pravoslavni vernici slave Vaznesenje Gospodnje, Srpska pravoslavna crkva tiho obeležava i spomen na Svetog Teodora Vršačkog – episkopa koji je podigao ustanak pod zastavama sa likom Svetog Save i stradao mučeničkom smrću zbog vere i naroda.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Mališani iz Beograda, Šapca i Loznice dočekala su vladiku u Soko Gradu, gde su mu pokazala kako izrađuju mozaike i pripremaju prosfore, učeći o veri, tradiciji i životu u Hristu.
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Posle ivanjdanske liturgije u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Crnoj Bari, episkop Jerotej je svojom besedom i darivanjem Biblija za decu preneo poruku nade i vere, u trenutku kada je Srbima sa Kosmeta svaka podrška neprocenjiva.
Ministar je u ime Vlade Srbije posetio Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i najavio nastavak podrške obnovi i ukrašavanju najznačajnije pravoslavne svetinje u ovom delu Bosne i Hercegovine.
Vatrogasci brzo reagovali i sprečili širenje vatre, dok uprava Hrama Hristovog Vaskrsenja ističe da nema povređenih; preliminarni uzrok požara najverovatnije kvar na električnim instalacijama.
Episkopa Silvestra iz Ugande dočekao je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije, a njegov boravak u srpskim zemljama kroz liturgije, duhovne tribine i svedočanstva pokazuje kako pravoslavlje spaja ljude sa dva kontinenta u istom Duhu i veri.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
U besedi za 20. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako iskrenost i vera najmlađih otvaraju puteve veličanstvu Hrista koje čak i mudri ne mogu dosegnuti.