KAKO JE RUKA SVETOG SAVE SPASENA OD SPALJIVANJA? Najveća svetinja srpskog naroda, koja vekovima donosi čuda, danas na čelu Svetosavske litije
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, selo Drenovac u Eparhiji šabačkoj zablistalo je u duhovnom sjaju koji retko koja godišnjica može da donese. U hramu posvećenom upravo ovom prazniku, proslavljeno je 160 godina od osvećenja svetinje koja već vek i po okuplja verni narod, sabira njegove molitve i uznosi ih ka nebu.
Liturgijskim sabranjem načalstvovao je episkop šabački Jerotej, čija se beseda duboko urezala u srca prisutnih. U nadahnutoj propovedi, vladika je govorio o uzvišenom smislu Vaznesenja, podsećajući da je Gospod Hristos svojim Vaznesenjem čoveka uzdigao do samog prestola Božijeg.
- Vaznesenjem na nebo Gospod je završio božanski domostroj spasenja – spasenja ljudskog od propasti, od greha i od đavola i smrti - kazivao je episkop Jerotej, slikovito opisujući put spasenja koji se proteže od izgona Adama iz raja, preko dolaska Novog Adama – Hrista, do današnjeg darivanja čoveku „jednake časti sa Bogom“.
U tihom i pitomom Drenovcu, koji leži između valjevskih i mačvanskih polja, ovaj praznik bio je mnogo više od svečanog podsećanja na istoriju. Bio je to susret sa živom verom predaka, sa večnim Zavetom, kako je vladika naglasio – „u Telu i Krvi Hristovoj“.
Hram u Drenovcu nije samo arhitektonska lepota niti istorijski spomenik – on je duhovna svetiljka koja 160 godina svetli kroz sve oluje vremena. U njemu su krštena pokolenja, venčani snovi i ispraćane duše na večni počinak. I upravo zato, ovaj jubilej nije tek broj godina – to je svedočanstvo Božije blizine i vere naroda.
Na Spasovdan, čitav Drenovac postao je poput davnašnjeg jevanđelskog mesta – Galileja današnjice, u kojoj su se vernici sabrali da dočekaju i isprate Gospoda koji se uznosi. I možda se baš zbog toga u ovom hramu, kako vernici svedoče, Nebo čini bližim, a molitva jačom.
U Drenovcu, slavlje nije stalo sa Liturgijom – narod se zadržao u porti, u pesmi, razgovoru, bratstvu i blagodarnosti. Jer, kako je episkop Jerotej podsetio, Hristos nije samo otvorio vrata raja, već nas je pozvao da ih svi zajedno pređemo – kroz ljubav, kroz Crkvu, kroz večni savez koji se ne može prekršiti.
I tako, dok zvona drenovačke crkve i dalje pozivaju na molitvu, u sećanjima onih koji su prisustvovali ovoj svetkovini ostaće miris tamjana, zvuk Liturgije, tišina molitve i osećaj da su bar na trenutak stajali tamo gde se Nebo dodiruje – u hramu Vaznesenja Gospodnjeg, u Drenovcu.
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Vekovima, iznenadna božanska otkrovenja, nebeski stubovi svetlosti i neobjašnjiva isceljenja potvrđuju da je ovaj praznik više od istorijskog događaja – to je živo prisustvo Hristovo koje duhovno osnažuje pravoslavne vernike širom sveta.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na isti dan kada pravoslavni vernici slave Vaznesenje Gospodnje, Srpska pravoslavna crkva tiho obeležava i spomen na Svetog Teodora Vršačkog – episkopa koji je podigao ustanak pod zastavama sa likom Svetog Save i stradao mučeničkom smrću zbog vere i naroda.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Mališani iz Beograda, Šapca i Loznice dočekala su vladiku u Soko Gradu, gde su mu pokazala kako izrađuju mozaike i pripremaju prosfore, učeći o veri, tradiciji i životu u Hristu.
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Posle ivanjdanske liturgije u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Crnoj Bari, episkop Jerotej je svojom besedom i darivanjem Biblija za decu preneo poruku nade i vere, u trenutku kada je Srbima sa Kosmeta svaka podrška neprocenjiva.
Oskrnavljena Latinska crkva stara gotovo hiljadu godina: Iz drevnog hrama kod Niša odneli krstove i svete sasude.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Na praznik svetog arhangela Gavrila, patrijarh srpski služio je liturgiju u drevnoj svetinji i podsetio da hrišćanski život počiva na poverenju u Božju volju, smirenju i spremnosti da se čuje glas Crkve.
Na praznik Svetog arhangela Gavrila, episkop bački pozvao je vernike na očuvanje crkvenog jedinstva, poručivši da se Hristos i Crkva ne mogu prilagođavati ljudskim merilima.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Recept iz starih vremena otkriva male trikove zbog kojih ovo omiljeno jelo dobija posebnu mekoću i prepoznatljiv ukus
Poslao je izaslanike da pronađu pravu veru, a onda promenio sudbinu čitavog ruskog naroda.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete mučenike Kirika i Julitu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti apostoli Prohor, Nikanor, Timon i Parmena. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Viktora I, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.