KAKO JE RUKA SVETOG SAVE SPASENA OD SPALJIVANJA? Najveća svetinja srpskog naroda, koja vekovima donosi čuda, danas na čelu Svetosavske litije
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg – Spasovdan, selo Drenovac u Eparhiji šabačkoj zablistalo je u duhovnom sjaju koji retko koja godišnjica može da donese. U hramu posvećenom upravo ovom prazniku, proslavljeno je 160 godina od osvećenja svetinje koja već vek i po okuplja verni narod, sabira njegove molitve i uznosi ih ka nebu.
Liturgijskim sabranjem načalstvovao je episkop šabački Jerotej, čija se beseda duboko urezala u srca prisutnih. U nadahnutoj propovedi, vladika je govorio o uzvišenom smislu Vaznesenja, podsećajući da je Gospod Hristos svojim Vaznesenjem čoveka uzdigao do samog prestola Božijeg.
- Vaznesenjem na nebo Gospod je završio božanski domostroj spasenja – spasenja ljudskog od propasti, od greha i od đavola i smrti - kazivao je episkop Jerotej, slikovito opisujući put spasenja koji se proteže od izgona Adama iz raja, preko dolaska Novog Adama – Hrista, do današnjeg darivanja čoveku „jednake časti sa Bogom“.
U tihom i pitomom Drenovcu, koji leži između valjevskih i mačvanskih polja, ovaj praznik bio je mnogo više od svečanog podsećanja na istoriju. Bio je to susret sa živom verom predaka, sa večnim Zavetom, kako je vladika naglasio – „u Telu i Krvi Hristovoj“.
Hram u Drenovcu nije samo arhitektonska lepota niti istorijski spomenik – on je duhovna svetiljka koja 160 godina svetli kroz sve oluje vremena. U njemu su krštena pokolenja, venčani snovi i ispraćane duše na večni počinak. I upravo zato, ovaj jubilej nije tek broj godina – to je svedočanstvo Božije blizine i vere naroda.
Na Spasovdan, čitav Drenovac postao je poput davnašnjeg jevanđelskog mesta – Galileja današnjice, u kojoj su se vernici sabrali da dočekaju i isprate Gospoda koji se uznosi. I možda se baš zbog toga u ovom hramu, kako vernici svedoče, Nebo čini bližim, a molitva jačom.
U Drenovcu, slavlje nije stalo sa Liturgijom – narod se zadržao u porti, u pesmi, razgovoru, bratstvu i blagodarnosti. Jer, kako je episkop Jerotej podsetio, Hristos nije samo otvorio vrata raja, već nas je pozvao da ih svi zajedno pređemo – kroz ljubav, kroz Crkvu, kroz večni savez koji se ne može prekršiti.
I tako, dok zvona drenovačke crkve i dalje pozivaju na molitvu, u sećanjima onih koji su prisustvovali ovoj svetkovini ostaće miris tamjana, zvuk Liturgije, tišina molitve i osećaj da su bar na trenutak stajali tamo gde se Nebo dodiruje – u hramu Vaznesenja Gospodnjeg, u Drenovcu.
Leva ruka Svetog Save svečano je dočekana dan uoči velikog praznika i gradske slave - Spasovdana.
Vekovima, iznenadna božanska otkrovenja, nebeski stubovi svetlosti i neobjašnjiva isceljenja potvrđuju da je ovaj praznik više od istorijskog događaja – to je živo prisustvo Hristovo koje duhovno osnažuje pravoslavne vernike širom sveta.
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na isti dan kada pravoslavni vernici slave Vaznesenje Gospodnje, Srpska pravoslavna crkva tiho obeležava i spomen na Svetog Teodora Vršačkog – episkopa koji je podigao ustanak pod zastavama sa likom Svetog Save i stradao mučeničkom smrću zbog vere i naroda.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Mališani iz Beograda, Šapca i Loznice dočekala su vladiku u Soko Gradu, gde su mu pokazala kako izrađuju mozaike i pripremaju prosfore, učeći o veri, tradiciji i životu u Hristu.
Uz liturgiju, besede episkopa i bogat duhovni program, vernici iz svih krajeva sabrali su se u manastiru Svetog Nikolaja Srpskog, osećajući snagu svetiteljeve ljubavi i blagoslova koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda.
Posle ivanjdanske liturgije u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Crnoj Bari, episkop Jerotej je svojom besedom i darivanjem Biblija za decu preneo poruku nade i vere, u trenutku kada je Srbima sa Kosmeta svaka podrška neprocenjiva.
Liturgiju je služio Mitropolit Fotije, dok su hilandarski pojci, litija i molitve stvorili nezaboravnu duhovnu atmosferu, a vernici svih generacija proslavljali 143. krsnu slavu hrama Uspenja Presvete Bogorodice.
Svetoj tajni jeleosvećenja pred Ikonom Bogorodice Stradalne je molitveno učestvovalo više stotina vernih.
U prisustvu vernog naroda, mitropolit Atanasije osveštao je obnovljene krstove Sabornog hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Mileševi, podsećajući da oni nisu samo ukras, već večni znak Hristove ljubavi i Golgotske žrtve.
U Predsedništvu Srbije održana prva sednica Počasnog odbora za obeležavanje jubileja – Patrijarh istakao neraskidivu vezu Srpske pravoslavne crkve i Matice srpske.
Manje od nedelju dana ranije Sulejman je stigao u Meku iz Egipta sa vizom saudijskog turiste.
Jubilarni 10. Festival hrišćanske kulture i duhovno-dokumentarnog filma održaće se od 4. do 12. septembra.
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Sada ograda više nema, pa ova predivna građevina mami poglede ne samo Srba koji žive ili su se zatekli u Njujorku, već i drugih turista.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Kao rimski vojvoda, još nekršten, predvodio je vojsku uz pomoć Hrista, podneo mučeništvo i ostavio neizbrisiv trag kroz vekove.
Posle obraćenja u hrišćanstvo, Sarsenov Baha postao je Bogdan, izgubio porodicu i slobodu – a u Beograd stigao sa 150 dolara u džepu i pronašao mir.