Praznici i sveci 29.05.2025 | 23:55

JEZIVA TRAGEDIJA U SENCI SPASOVDANA: Vladika Teodor živ odran, a njegova koža postala simbol pobune srpskog naroda

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
JEZIVA TRAGEDIJA U SENCI SPASOVDANA: Vladika Teodor živ odran, a njegova koža postala simbol pobune srpskog naroda
SPC, Everett Collection/Shutterstock

Na isti dan kada pravoslavni vernici slave Vaznesenje Gospodnje, Srpska pravoslavna crkva tiho obeležava i spomen na Svetog Teodora Vršačkog – episkopa koji je podigao ustanak pod zastavama sa likom Svetog Save i stradao mučeničkom smrću zbog vere i naroda.

Dok Srpska pravoslavna crkva sa pobožnošću i radošću proslavlja Spasovdan – Vaznesenje Gospodnje, jedan veliki svetitelj ostaje pomalo u senci ovog praznika. Istog dana, 29. maja, crkveni kalendar beleži i spomen na Svetog sveštenomučenika Teodora, episkopa vršačkog – mučenika Hristovog i narodnog vođu, čije je stradanje i danas opomena i svedočanstvo neugasle vere jednog naroda.

Episkop Teodor, duhovni vođa srpskog naroda u Banatu, podigao je ustanak protiv Osmanlija 1594. godine. Bio je to vapaj za slobodom, ali i za duhovnim dostojanstvom naroda koji se nije micao sa svetootačkog puta. Ustanici su tada nosili zastave sa likom Svetog Save, simbola svetosavske duhovnosti i narodnog identiteta. Ta ikona na barjacima bila je više od pobunjeničkog znaka – bila je znak da narod u borbi nije sam, već s Bogom.

SPC
Sveti Teodor Vršački

 

No iste te godine, osmanska vlast odgovara silom i svetogrđem: mošti Svetog Save, donete iz manastira Mileševe, spaljene su na Vračaru kako bi se zatrlo duhovno uporište naroda. A u Vršcu, episkop Teodor biva uhvaćen. I dok se dim od svetih moštiju još dizao nad Beogradom, u vršačkom kraju odvijala se tragedija dostojna drevnih hagiografija: osmanski dželati, u nepojmljivom činu surovosti, živog su odrali episkopa Teodora. Njegova koža postala je simbol pobune, ali i krvlju zalivenog semena vere. Taj trenutak nije bio samo mučeništvo – bio je to čin potpunog prinošenja Hristu, u kojem je episkop postao svedok Carstva nebeskog kroz najdublje stradanje.

Kanonizovan tek 1994. godine, Sveti Teodor Vršački s pravom zauzima mesto među velikim svetiteljima Srpske pravoslavne crkve. Ipak, njegovo ime, možda upravo zbog toga što se praznuje na Spasovdan, često ostaje u senci litija, liturgija i narodne radosti koja obeležava Vaznesenje Gospodnje.

Zato nas ovaj datum poziva na duhovnu budnost i zahvalnost – da na isti dan kada slavimo Hristovo vaznesenje na nebo, ne zaboravimo ni one koji su, poput episkopa Teodora, stradali zbog vere u Njega. Njegova žrtva, nalik prinosu starozavetnih prvosveštenika, vapaj je i opomena: da se vera ne nasleđuje samo, već da se za nju strada i svedoči – pa i do poslednjeg daha, do poslednje kapi krvi.