Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na Spasovdan, krsnu slavu Beograda, srpska prestonica ponovo pulsira u ritmu molitve i svetlosti. Spasovdanska litija, sveta povorka naroda Božijeg, koja od 1862. godine, sa prekidom u vreme bezbožja, prošla je ulicama grada kao živa liturgija pod vedrim nebom.
I ove godine, stotine sveštenika, monaha, vernika i hiljade građana sabrali su se ispred Vaznesenjske crkve, odakle je, tačno u 19 časova, povorka pošla u molitveni hod ljubavi i vere, predvođena Patrijarhom srpskim Porfirijem.
ST/Dragan Kadić
Patriajrh srpski Porfirije
Na čelu ovogodišnje litije nalazi se najveća svetinja našeg naroda - leva ruka Svetog Save, jedini sačuvani deo njegovih svetih moštiju, koju su vernici dočekali sa suzama u očima i molitvom u srcu. Sa tom neprolaznom relikvijom srpske svetosavske duhovnosti, korača i njegov naslednik na tronu - patrijarh srpski Porfirije, kao znak neprekinute veze između Svetog Save i Srpske pravoslavne crkve kroz vekove.
Uz njih, Časni krst Gospodnji nosi izabrani vernik — Renato Grbić, skromni beogradski alas, heroj sa Dunava koji je, daleko od kamera i slave, iz mutnih voda spasao čak trideset tri ljudska života. Patrijarh Porfirije lično mu je, uz blagoslov, poverio tu svetu čast. Danas, dok hodi ulicama Beograda, on nosi ne samo krst, već i svedočanstvo hrišćanske ljubavi u praksi.
Litija se kretala trasom koja obuhvata centralne gradske ulice: Kneza Miloša, Kralja Milana i Trg Slavija, gde je patrijarh srpski Porfirije pročitao sveto Jevanđelje i uzneo molitve za mir, slogu i napredak prestonog grada i naroda.
Spasovdan kao krsna slava Beograda sećanje je na 1403. godinu, kada je despot Stefan Lazarević proglasio Beograd prestonicom Srbije, ali i duhovnom prestonicom naroda Svetog Save. I danas, ovaj hod pokazuje da Beograd diše verom, a da njegova snaga ne leži u zidovima, već u zajedništvu ljudi sabranih oko Jevanđelja.
Dok je litija išla ka Hramu Svetog Save, ulice su bile ispunjene tihom molitvom, dečjim glasovima, ikonama, kandilima, mirisom tamjana i zvucima crkvenih pesama. Grad je hodio ka Nebu, baš kao što se Gospod, na ovaj dan, uzneo u slavi — ostavivši vernicima nadu, zadatak i obećanje: „Ja sam s vama u sve dane, do svršetka veka.”
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Uz molitve hiljada vernika i prisustvo patrijarha Porfirija, prestoni grad je dočekao jedini sačuvani deo moštiju Svetog Save. Ruka prvog arhiepiskopa srpskog predvodiće ovogodišnju Spasovdansku litiju kroz srce glavnog grada.
Poznati beogradski alas Renato Grbić biće na čelu Spasovdanske litije povodom slave prestonice, a poglavar Srpske pravoslavne crkve lično mu je dao blagoslov za ovu svetu dužnost.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.
Jednostavno testo punjeno mesom, zaliveno pavlakom i puterom, ponovo postaje hit domaće kuhinje jer spaja nostalgiju, sitost i osećaj zajedništva koji ne zastareva.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.