Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na Spasovdan, krsnu slavu Beograda, srpska prestonica ponovo pulsira u ritmu molitve i svetlosti. Spasovdanska litija, sveta povorka naroda Božijeg, koja od 1862. godine, sa prekidom u vreme bezbožja, prošla je ulicama grada kao živa liturgija pod vedrim nebom.
I ove godine, stotine sveštenika, monaha, vernika i hiljade građana sabrali su se ispred Vaznesenjske crkve, odakle je, tačno u 19 časova, povorka pošla u molitveni hod ljubavi i vere, predvođena Patrijarhom srpskim Porfirijem.
ST/Dragan Kadić
Patriajrh srpski Porfirije
Na čelu ovogodišnje litije nalazi se najveća svetinja našeg naroda - leva ruka Svetog Save, jedini sačuvani deo njegovih svetih moštiju, koju su vernici dočekali sa suzama u očima i molitvom u srcu. Sa tom neprolaznom relikvijom srpske svetosavske duhovnosti, korača i njegov naslednik na tronu - patrijarh srpski Porfirije, kao znak neprekinute veze između Svetog Save i Srpske pravoslavne crkve kroz vekove.
Uz njih, Časni krst Gospodnji nosi izabrani vernik — Renato Grbić, skromni beogradski alas, heroj sa Dunava koji je, daleko od kamera i slave, iz mutnih voda spasao čak trideset tri ljudska života. Patrijarh Porfirije lično mu je, uz blagoslov, poverio tu svetu čast. Danas, dok hodi ulicama Beograda, on nosi ne samo krst, već i svedočanstvo hrišćanske ljubavi u praksi.
Litija se kretala trasom koja obuhvata centralne gradske ulice: Kneza Miloša, Kralja Milana i Trg Slavija, gde je patrijarh srpski Porfirije pročitao sveto Jevanđelje i uzneo molitve za mir, slogu i napredak prestonog grada i naroda.
Spasovdan kao krsna slava Beograda sećanje je na 1403. godinu, kada je despot Stefan Lazarević proglasio Beograd prestonicom Srbije, ali i duhovnom prestonicom naroda Svetog Save. I danas, ovaj hod pokazuje da Beograd diše verom, a da njegova snaga ne leži u zidovima, već u zajedništvu ljudi sabranih oko Jevanđelja.
Dok je litija išla ka Hramu Svetog Save, ulice su bile ispunjene tihom molitvom, dečjim glasovima, ikonama, kandilima, mirisom tamjana i zvucima crkvenih pesama. Grad je hodio ka Nebu, baš kao što se Gospod, na ovaj dan, uzneo u slavi — ostavivši vernicima nadu, zadatak i obećanje: „Ja sam s vama u sve dane, do svršetka veka.”
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Uz molitve hiljada vernika i prisustvo patrijarha Porfirija, prestoni grad je dočekao jedini sačuvani deo moštiju Svetog Save. Ruka prvog arhiepiskopa srpskog predvodiće ovogodišnju Spasovdansku litiju kroz srce glavnog grada.
Poznati beogradski alas Renato Grbić biće na čelu Spasovdanske litije povodom slave prestonice, a poglavar Srpske pravoslavne crkve lično mu je dao blagoslov za ovu svetu dužnost.
Ovaj praznik podseća nas na moć molitve i neiscrpnu duhovnu snagu koja se prenosi generacijama kroz vekove i prostore, od drevnog Carigrada do današnje Srbije.
Na obeležavanju hramovne slave Petropavlovskog hrama Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi služena je liturgija uz prisustvo srpskih ministara i ruskih mitropolita, dok je episkop Stefan upozorio na stradanje hrišćana u Damasku, Ukrajini i na Kosovu.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Poznati moskovski sveštenik govori zašto ljudi mešaju zaljubljenost i ljubav, zbog čega čednost nije prevaziđena vrednost i kako prepoznati osobu sa kojom možete osnovati porodicu zauvek.
U Galičniku se svake godine oko Petrovdan odigrava jedinstvena pravoslavna svadba, sa drevnim ritualima, pesmama i jahanjem, kakvi se retko gde mogu videti.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Vernici u Srbiji ponovo imaju priliku da se poklone i celivaju čudotvornu ikonu Majke Božje koja od 13. veka i njenog prvog čuda u šumi Kurska ostaje simbol nade i zaštite.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
U novosadskom Sabornom hramu, episkop bački Irinej, služio je arhijerejsku liturgiju uz sasluženje arhijereja SPC, koja je krunisana svečanom litijom u porti crkve i činom osvećenjem ovogodišnje letine, osvetljavajući praznik Vaznesenja Gospodnjeg u srcima vernika.
U molitvenom zajedništvu sa visokim crkvenim dostojanstvenicima i vernim narodom, svečanost je obeležena bogosluženjem, ophodom oko hrama, parastosom žrtvama iz 1941. godine i blagoslovom slavskih darova.
Na obeležavanju hramovne slave Petropavlovskog hrama Podvorja Srpske pravoslavne crkve u Moskvi služena je liturgija uz prisustvo srpskih ministara i ruskih mitropolita, dok je episkop Stefan upozorio na stradanje hrišćana u Damasku, Ukrajini i na Kosovu.
Upozorio je da se ponovo dešava da se pastirske besede iz hramova moraju objašnjavati pred policijom i tužilaštvom, što, po njegovim rečima, uvodi klimu cenzure i autocenzure i duboko je suprotno Ustavu i demokratskom društvu.
Učenici i studenti, pobednici Olimpijade znanja iz pravoslavne veronauke, posetili su Žiču, Studenicu i Ravanicu, a u Beogradu su zajedno sa vršnjacima iz Srbije pojali i poneli kući neizbrisivo duhovno iskustvo.
Na praznik sabora svetih 12 apostola, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju na Karaburmi i u snažnoj besedi upozorio vernike da nijedna odluka u životu nije bez posledica.
Turski izvori Privinu Glavu pominju sredinom 16. veka i to pod imenom "Pribiglava", a navedeno je i da je u pitanju bogat manastir sa vinogradima, njivama i velikim zemljišnim posedom.
Upozorio je da se ponovo dešava da se pastirske besede iz hramova moraju objašnjavati pred policijom i tužilaštvom, što, po njegovim rečima, uvodi klimu cenzure i autocenzure i duboko je suprotno Ustavu i demokratskom društvu.
Ovo tradicionalno jelo iz srca zapadne Srbije, pripremljeno po starinskom receptu, krije miris ognjišta, utehu majčinih ruku i letnje uspomene koje greju dušu.