SVETKOVINA VAZNESENJA GOSPODNJEG: Patrijarh Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskoj crkvi, posle čega je započela proslava prestoničke slave
U molitvenom zajedništvu sa visokim crkvenim dostojanstvenicima i vernim narodom, svečanost je obeležena bogosluženjem, ophodom oko hrama, parastosom žrtvama iz 1941. godine i blagoslovom slavskih darova.
U jutarnjim časovima na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, 13. juna, Vaznesenjski hram u Beogradu bio je ispunjen zajedništvom i molitvom. Okružen brojnim vernim narodom i visokim dostojanstvenicima Crkve, patrijarh Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju. U molitvenom jedinstvu sa patrijarhom Porfirijem, liturgiju su sasluživali prvojerarh Ruske zagranične crkve, mitropolit istočno-američki Nikolaj, mitropolit berlinski i nemački Marko, arhiepiskop montrealski i kanadski Gavrilo, episkop londonski i zapadnoevropski Irinej, episkop australijsko-novozelandski Siluan, episkop valjevski Isihije, episkop štutgardski Jov, episkop lipljanski Dositej, vikar poglavara SPC i starješina Vaznesenjske crkve. Svečanost su uveličali prisustvo i molitve brojnih vernika, koji su se okupili da zajedno proslave ovaj veliki hrišćanski praznik.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Kivot sa moštima Svetog Justina Ćelijskog
Nakon liturgije, vernici su učestvovali u ophodu oko hrama, što je simbolizovalo hodočašće duša ka uzvišenom i božanskom. Poseban je bio i trenutak kada je služen parastos nevino postradalim građanima Beograda iz 1941. godine, čime je uz duboku pobožnost izraženo sećanje na žrtve.
SPC
Trasa kojom će se kretati Spasovdanska litija
Na kraju svečanosti, ispred hrama je prelomljen slavski kolač i osvećeni su slavski darovi, u duhu zahvalnosti i zajedništva. Ovaj čin, ispunjen simbolikom i verom, označio je vrhunac proslave, povezujući sve prisutne u duhovnom zajedništvu.
U večernjim časovima, vernici će se ponovo okupiti oko Vaznesenjske crkve, odakle će u 19 časova biti iznete mošti Svetog Justina Ćelijskog i litijski pronete ulicama prestonice do Hrama Svetog Save. Spasovdanska litija će krenuti od Vaznesenjske crkve, pa ulicom Kralja Milana do Trga Slavija, gde će patrijarh Porfirije pročitati sveto Jevanđelje i osveštati prestoničke ulice, posle čega će nastaviti ka konačnom odredištu, Hramu Svetog Save.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.