SVETKOVINA VAZNESENJA GOSPODNJEG: Patrijarh Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju u Vaznesenjskoj crkvi, posle čega je započela proslava prestoničke slave
U molitvenom zajedništvu sa visokim crkvenim dostojanstvenicima i vernim narodom, svečanost je obeležena bogosluženjem, ophodom oko hrama, parastosom žrtvama iz 1941. godine i blagoslovom slavskih darova.
U jutarnjim časovima na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, 13. juna, Vaznesenjski hram u Beogradu bio je ispunjen zajedništvom i molitvom. Okružen brojnim vernim narodom i visokim dostojanstvenicima Crkve, patrijarh Porfirije služio je arhijerejsku liturgiju. U molitvenom jedinstvu sa patrijarhom Porfirijem, liturgiju su sasluživali prvojerarh Ruske zagranične crkve, mitropolit istočno-američki Nikolaj, mitropolit berlinski i nemački Marko, arhiepiskop montrealski i kanadski Gavrilo, episkop londonski i zapadnoevropski Irinej, episkop australijsko-novozelandski Siluan, episkop valjevski Isihije, episkop štutgardski Jov, episkop lipljanski Dositej, vikar poglavara SPC i starješina Vaznesenjske crkve. Svečanost su uveličali prisustvo i molitve brojnih vernika, koji su se okupili da zajedno proslave ovaj veliki hrišćanski praznik.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Kivot sa moštima Svetog Justina Ćelijskog
Nakon liturgije, vernici su učestvovali u ophodu oko hrama, što je simbolizovalo hodočašće duša ka uzvišenom i božanskom. Poseban je bio i trenutak kada je služen parastos nevino postradalim građanima Beograda iz 1941. godine, čime je uz duboku pobožnost izraženo sećanje na žrtve.
SPC
Trasa kojom će se kretati Spasovdanska litija
Na kraju svečanosti, ispred hrama je prelomljen slavski kolač i osvećeni su slavski darovi, u duhu zahvalnosti i zajedništva. Ovaj čin, ispunjen simbolikom i verom, označio je vrhunac proslave, povezujući sve prisutne u duhovnom zajedništvu.
U večernjim časovima, vernici će se ponovo okupiti oko Vaznesenjske crkve, odakle će u 19 časova biti iznete mošti Svetog Justina Ćelijskog i litijski pronete ulicama prestonice do Hrama Svetog Save. Spasovdanska litija će krenuti od Vaznesenjske crkve, pa ulicom Kralja Milana do Trga Slavija, gde će patrijarh Porfirije pročitati sveto Jevanđelje i osveštati prestoničke ulice, posle čega će nastaviti ka konačnom odredištu, Hramu Svetog Save.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.