U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi, mošti Svetog Justina Ćelijskog, jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja, svečano su dočekane u Beogradu. Kivot sa moštima stigao je u pratnji episkopa valjevskog Isihija, a u Vaznesenjsku crkvu uneli su gardisti Vojske Srbije, uz prisustvo visokih crkvenih i državnih zvaničnika. Patrijarh Porfirije, uz prisustvo mnogobrojnih vernika, crkvenih velikodostojnika i predstavnika državnih institucija, predvodio je svečani doček kivota u porti Vaznesenjske crkve. Ovaj događaj, koji je obeležen velikom pobožnošću i duhovnim zanosom, predstavlja značajan trenutak za sve vernike.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Kivot su u Vaznesenjsku crkvu uneli gardisti Vojske Srbije
Nakon svečanog dočeka kivota, episkop novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog u Vaznesenjskoj služio je večernju molitvu sa petohlebnicom u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija, mitropolita istočnoameričkog Nikolaja, prvojerarha Ruske Pravoslavne Zagranične Crkve, kao i arhijereja SPC i RZC.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Vernici celivaju mošti Svetog Justina Ćelijskog
Okupljeni vernici imali priliku da se pomole pred moštima svetitelja koji je odlukom Svetog arhijerejskog sabora SPC 2. maja 2010. godine u Hramu Svetog Save kanonizovan u red svetitelja SPC kao Prepodobni Justin Ćelijski. Njegove mošti su 14. juna 2014. godine. prenete u crkvu manastira Ćelije, gde je od 1948. živeo svoje monaške dane.
TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ
Patrijarh Porfirije i velikodostojnici SPC ispred kivota sa moštima Svetog Justina Ćelijskog u Vaznesenjskoj crkvi
Sutrašnji dan će takođe biti ispunjen duhovnim sadržajem kada će Beograd obeležiti svoju gradsku slavu, a kivot sa moštima Svetog Justina Ćelijskog, čije svetovno ime je bilo Blagoje Popović, biće pronet ulicama prestonice na čelu Spasovdanske litije, sve do Hrama Svetog Save. Patrijarh Porfirije tom prilikom će služiti moleban i obratiti se okupljenom narodu prigodnom besedom.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U hramu Svetog Save na Vračaru, episkop valjevski Isihije služio je akatist, dok su hiljade vernika u molitvi prilazile kivotu svetitelja čije privremeno prisustvo u prestonici je donelo duhovnu utehu i radost.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".