ZAŠTO UVEK TREBA DA SE TRUDIMO DA ZABORAVIMO ŠTA SMO SANJALI: Otac Oleg otkriva kada spavanje postaje tamnica duše i kako
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
U hramu Svetog Save na Vračaru, episkop valjevski Isihije služio je akatist, dok su hiljade vernika u molitvi prilazile kivotu svetitelja čije privremeno prisustvo u prestonici je donelo duhovnu utehu i radost.
Sa blagoslovom patrijarha Porfirija, Beograd je u nedelju predveče, 16. juna ispratio svete mošti Prepodobnog Justina Ćelijskog. U Hramu Svetog Save na Vračaru, u popodnevnim časovima, episkop valjevski Isihije služio je akatist pred moštima ovog velikog svetitelja. Uz njega su sasluživali protojereji-stavrofori Radivoj Panić i Stojadin Pavlović, kao i đakoni Siniša Duvnjak i Miodrag Oto.
Vladika Isihije, obraćajući se sabranom narodu, istakao je značaj ovog svečanog trenutka:
Neka je blagosloven ovaj nedeljni dan kada smo se udostojili da budemo sa našim Prepodobnim ocem Justinom i da njegovu posetu okončamo svečano akatistom i da ga dostojno ispratimo u svete Ćelije. Neka bi molitve svetitelja bile uvek sa nama, da se okupljamo u Ćelijama i da tražimo blagoslov, pomoć i isceljenje – rekao je vladika Isihije i doadao da ovom prilikom okupljenim vernicima prenosi blagoslove patrijarha, koji je blagoslovio posetu Prepodobnoga u prestonicu.
Otkako su mošti Justina Ćelijskog izložene u hramu Svetog Save, posle veličanstvene Spasovdanske litije, hiljade vernika su neprekidno u molitvi pristupale na poklonjenje i celivanje. Njegovo prisustvo u Beogradu, iako privremeno, donelo je duhovnu utehu i radost mnogima koji su došli da se pomole i potraže blagoslov.
Svete mošti su potom dostojanstveno ispraćene u manastir Ćelije kod Valjeva, gde će nastaviti da budu izvor duhovne snage i utehe za sve verne. Beograd je još jednom pokazao svoju ljubav i poštovanje prema svetitelju koji je svojom verom i učenjem ostavio neizbrisiv trag u srcima mnogih.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Svetinja u Mrtvici, stara više od 15 vekova, našla se na ivici uništenja kada je osumnjičeni B. D. zapalio ikonostas i bogoslužbene knjige. Vernici su hrabro reagovali i sprečili katastrofu, a manastir je i ovog puta odoleo zlu.
U besedi za 19. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o plamenu roditeljske i sinovske ljubavi koji menja srce – samo retki ga primećuju.
Bratski zagrljaj dve pravoslavne Crkve obeležio je posetu mitropolita mitilinskog, koji je preneo poruke ljubavi i molitvenog jedinstva grčkog naroda, a sve će biti krunisano zajedničkom liturgijom u Brodu.
Volonteri Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke doneli su pomoć i nadu, a jedno krštenje pretvorilo zatvor u hram i simbol novog početka.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ako zanemarimo prve duhovne rane koje nanosi zlo, pravoslavni svetac upozorava da nečastivi nastavljaju napade sve do poslednjeg daha – reči Svetog Jovana Zlatoustog mogu potpuno promeniti vaš pogled na veru i pokajanje.
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.