U hramu Svetog Save na Vračaru, episkop valjevski Isihije služio je akatist, dok su hiljade vernika u molitvi prilazile kivotu svetitelja čije privremeno prisustvo u prestonici je donelo duhovnu utehu i radost.
Sa blagoslovom patrijarha Porfirija, Beograd je u nedelju predveče, 16. juna ispratio svete mošti Prepodobnog Justina Ćelijskog. U Hramu Svetog Save na Vračaru, u popodnevnim časovima, episkop valjevski Isihije služio je akatist pred moštima ovog velikog svetitelja. Uz njega su sasluživali protojereji-stavrofori Radivoj Panić i Stojadin Pavlović, kao i đakoni Siniša Duvnjak i Miodrag Oto.
SPC
Vernici celivaju mošti Svetog Justina Ćeliskog
Vladika Isihije, obraćajući se sabranom narodu, istakao je značaj ovog svečanog trenutka:
Neka je blagosloven ovaj nedeljni dan kada smo se udostojili da budemo sa našim Prepodobnim ocem Justinom i da njegovu posetu okončamo svečano akatistom i da ga dostojno ispratimo u svete Ćelije. Neka bi molitve svetitelja bile uvek sa nama, da se okupljamo u Ćelijama i da tražimo blagoslov, pomoć i isceljenje – rekao je vladika Isihije i doadao da ovom prilikom okupljenim vernicima prenosi blagoslove patrijarha, koji je blagoslovio posetu Prepodobnoga u prestonicu.
SPC
Vladika valjevski Ishije služio je akatist
Otkako su mošti Justina Ćelijskog izložene u hramu Svetog Save, posle veličanstvene Spasovdanske litije, hiljade vernika su neprekidno u molitvi pristupale na poklonjenje i celivanje. Njegovo prisustvo u Beogradu, iako privremeno, donelo je duhovnu utehu i radost mnogima koji su došli da se pomole i potraže blagoslov.
SPC
Kivot sa moštima Svetog Justina Ćelijskog
Svete mošti su potom dostojanstveno ispraćene u manastir Ćelije kod Valjeva, gde će nastaviti da budu izvor duhovne snage i utehe za sve verne. Beograd je još jednom pokazao svoju ljubav i poštovanje prema svetitelju koji je svojom verom i učenjem ostavio neizbrisiv trag u srcima mnogih.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
U atmosferi ispunjenoj pobožnošću i duhovnim zanosom reke vernog naroda, kivot jednog od najcenjenijih srpskih svetitelja dočekan je u Vaznesenjskoj crkvi, gde je u molitvenom prisustvu patrijarha Porfirija episkop novobrdski Ilarion služio večernju molitvu sa petohlebnicom pred Vaznesenje Gospodnje.
Ova svečanost nije samo podsećanje na veliki duh jednog svetitelja, već i prilika da se kroz molitvu i zajedništvo ojača vera i ljubav prema Bogu, a prisustvo kivota sa njegovim moštima osvetlilo je srca prisutnih, donoseći im utehu i nadahnuće za život u veri i pravednosti.
Pod vođstvom patrijarha Porfirija, hiljade vernika proslavilo je Spasovdan krsnim hodom od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save, noseći mošti Svetog Justina Ćelijskog i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice “Znamenje” u molitvi za mir i blagostanje.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.