U vremenu neizvesnosti, kada nas svakodnevica pritiska brigama i iskušenjima, čovek lako zaboravi na ono što je najvažnije – na Boga. A upravo tada, kada nam je najteže,
Gospod nas ne zaboravlja. Njegova ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
Pravoslavlje nas uči da je Gospod milostiv i pravedan. On ne traži savršenstvo, već srce koje je spremno na pokajanje, molitvu i ljubav. Kada živimo kao pravi pravoslavci – u molitvi, postu, milosrđu i poštovanju prema bližnjima – tada se otvaramo Božjoj blagodati.
Tada Gospod ne samo da nas čuje, nego nam i prilazi, ulazi u naš život, osvetljava naše puteve i daje snagu koju ne možemo naći nigde drugde.
Na to je jednom prilikom i ukazivao Sveti Justin Ćelijski.
"Kad osetiš neke muke u svojoj kući, u familiji svojoj, ti svetom vodicom pokropi kuću, pomoli se, klekni, padni pred Gospodom, zavapi. Prolij koju suzu, Srbine brate, pred Gospodom, za sva čudesa koja neprekidno čini tebi pravoslavnom hrišćaninu. I ti, ti ćeš osetiti silu Božiju, ako malo vere imaš, ako malo pokajanja imaš, osetićeš kako Gospod preko anđela svojih i svetitelja svojih i nevidljivim božanskim silama svojim, sa svih strana hita tebi u pomoć da te izbavi od svakoga greha i od svake smrti i daruje život večni".
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.