Printscreen TV Hram/Shutterstock/fotokita/chaiyapruek youprasert/New AfricaĐavoimani beže od svete vode
I duševne, i duhovne, ali i mentalne bolesti su deo naše stvarnosti. Nažalost, savremena psihijatrija ne pravi jasnu razliku između duhovnih, duševnih i mentalnih poremećaja i sve svodi na mentalne, nalezeći da upotrebom određenih lekova, mnoge stvari mogu da se promene, istakao je otac Miloš Vesin.
Sve više ljudi danas oboleva od mentalnih bolesti - depresije, anksioznosti, poremećaja ponašanja, zavisnosti, ali i ozbiljnijih stanja poput psihoza i šizofrenije. Medicina ih posmatra kao poremećaje koji se mogu lečiti terapijom i lekovima, i sve više govori o važnosti da se o njima otvoreno priča.
Crkva, sa svoje strane, mentalne bolesti vidi kao posledicu udaljavanja čoveka od Boga, pada u greh, duhovnu pomućenost, a u nekim slučajevima i kao moguću zaposednutost demonskim silama, što je dovodi u ozbiljan sukob sa lekarima.
Sveštenik i profesor na Bogoslovskom fakultetu Miloš Vesin, koji je, pored ovoga i doktor psihologije, za TV Hram se bavio pitanjem mentalnih bolesti i tom prilikom je rekao da Crkva ove bolesti priznaje, da su one poremećaj harmonije između tela, duše i duha, ali nije poricao da mogu biti i proizvod đavoimanosti.
Printscreen TV Hram/Shutterstock/chaiyapruek youprasert/New Africa
Otac Miloš Vesin
On je, ovom prilikom, objasnio i kako razlikovati duševno oboljenje od zaposednutosti demonima.
- I duševne, i duhovne, ali i mentalne bolesti su deo naše stvarnosti. Nažalost, savremena psihijatrija ne pravi jasnu razliku između duhovnih, duševnih i mentalnih poremećaja i sve svodi na mentalne, nalezeći da upotrebom određenih lekova, mnoge stvari mogu da se promene. Uzroci ne mogu da se otklone nikakvim lekovima. Mogu samo da se simptomi delimično ublaže ili na neko vreme da se otklone, dok se ne javi potreba za većom dozom ili za primenom nekog drugog, odnosno dodavanjem drugog ili trećeg leka - počeo je on i nastavio:
- Nije mali broj, ni u prošlosti a ni da danas, pravoslavnih sveštenika, čak i episkopa, koji su bili doktori medicine, specijalisti psihijatrije.
Kao samo jedan primer navodi velikana ruske psihijatrije u 20. veku, episkopa Maksima Žižilenka, inače prvog katakombnog episkopa RPC posle revolucije, koji je sa blagoslavom patrijarha mučenika Tihona Belavina, svetog novomučenika Tihona, primio monaški čin i bio izabran za episkopa.
shutterstock/Serenko Natalia
Đavoimani beže od svete vode
Kaže i da su tada ruski psihijatri koristili test, koji i sada primenjuje neke njihove kolege, kojim su utvrđivali da li je neko mentalno bolestan ili je zaposednut đavolom.
- Kada pomenuste đavoimanost, interesantno je da su ruski lekari, psihijatri, u tom revolucionarnom vremenu, a mnogi se tome vraćaju i danas, imali sledeći test. Pred pacijenta, za koga nije tačno mogla da se uspostavi dijagnoza, da li ima problem psihitične prirode ili je đavoiman, stavili bi dve ili tri čaše vode. U jednoj ili dve čaše bi bila obična vode, u treću bi stavljali svetu vodu. Ukoliko bi čovek prišao čaši obične vode, to je bila đavoimanost. Neće, beži, što bi se reklo "kao đavo od krsta". Ta izreka, inače, ima utemeljenje u empiriji. I kad su postavljali četiri čaše sa bogojavljenskom vodom i jednu sa običnom, đavoimani čovek bi posezao za običanom vodom. Sve čaše su, inače, bile iste, u njima je bila i ista količina vode.
Da bi čovek odagnao anksioznost, mora da ima poverenja u Boga, a protojerej-stavrofor prof. dr Miloš Vesin objašnjava i kako se to tog poverenja dolazi.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Tokom istorijskog sabranja u Rilskom manastiru, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije primio je visoko odlikovanje Eparhije lovčanske, potvrdivši neraskidivo prijateljstvo Srpske i Bugarske crkve.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Na praznik srpskog jedinstva, episkop osječkopoljski i baranjski poručio da lažne vrednosti kao otrov razaraju narod, udaljavajući ga od Hrista i večnog smisla života.