NE ZANEMARUJMO MALA ČUDA: Sitni znakovi često nose velike poruke
Ajeti 56:68-74 otkrivaju kako svakodnevni darovi prirode oblikuju naš odnos s Alahom i podstiču na zahvalnost i pažnju prema svetu oko nas.
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Pitanje drugog braka pravoslavnih sveštenika, iako ne bi trebalo da se uopšte razmatra, sistematski se vraća u javnu sferu s vremena na vreme, s očiglednim ciljem da se na kraju prevaziđu i poslednje prepreke protiv njega.
Nedavno je jedan pravoslavni sveštenik u Americi dobio dozvolu za drugi brak, nakon što se razveo od svoje supruge – popadije. Njegov primer pokrenuo je brojne rasprave u crkvenim i teološkim krugovima. U vremenu u kojem živimo, kada je svet u velikoj duhovnoj dekadenciji, neki žele da se i Crkva prilagodi toj dekadenciji i prestane da bude Svetlost, Istina i Život.
Naša je dužnost, uz Božiju pomoć, da ostanemo verni onome što smo nasledili od naših Svetih Otaca. Ne možemo pristati na kompromis kada je reč o Hristovoj reči, niti o učenju koje su izrekli Svetih Sedam vaseljenskih sabora i svi Sveti do današnjeg dana. Sveštenici koji traže drugi brak, potpuno ne razumeju ni prirodu braka, ni prirodu sveštenstva.
Svi moramo biti veoma oprezni, jer danas vidimo da se ostvaruje ono na šta upozorava jedan savremeni starac iz Rusije:
– Duhovni rat i dalje besni u suptilnijem obliku, i napreduje čak kršeći poslednje granice, unutar same Crkve. Najuznemirujuće i najopasnije je zamenjivanje pojmova istina pravoslavlja lažnim shvatanjima koja odgovaraju ukusu konzumenta ili "poručioca“, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Godine 2005. ponovo je pokrenuto pitanje svešteničkog drugog braka, u vreme kada je naš duhovni otac i učitelj pisao članke o svetoj tajni braka, koji su na jedinstven i savremen način razjašnjavali učenje Crkve o braku. Ti tekstovi kasnije su objedinjeni u knjizi pod naslovom: „Brak – ukidanje polova“.
Tako je protojerej Vasilije E. Voludakis napisao tekst pod naslovom: „Da li smo stigli do toga? I sveštenici traže drugi brak!“
Evo nekih od ključnih mesta iz njegovog teksta:
– Da se još jednom jasno naglasi... da je drugi brak sveštenika strogo i nedvosmisleno zabranjen kao antihristovski i bezbožan čin, kao razlog teškog sablaznjavanja vernika, kao delo koje kvari savest vernika i usmerava ih protiv Hristovog Jevanđelja, s obzirom na to da u ovom pitanju ne postoji samo obaveza Svetih kanona, već i nedvosmisleno učenje Svetog pisma.
Sveto pismo propisuje samo jedan brak za sveštenike:
„Muž jedne žene“ – tako treba da bude sveštenik, piše Bog kroz ruku svetog apostola Pavla – i to sveštenik svih stepena sveštenstva, jer i đakoni se pozivaju da se pridržavaju ovog zahteva:
„Đakoni neka budu muž jedne žene, dobri u upravljanju svojom decom i svojim domovima“ (1. Tim. 3, 2–12).
Ova zapovest, kaže protojerej Vasilije, jeste zakon upisan u samo ljudsko biće:
– Pošten čovek i istinit, čak i da ne postoji Zakon, sam bi ga ustanovio i odredio za sebe, jer je ljudsko srce monogamno, traži ekskluzivnost i jedinstvenost u braku. Kroz ovu jedinstvenu i ekskluzivnu vezu čovek ostvaruje erotski element svoje duše, kako bi se on ispravno i potpuno okrenuo Bogu.
Šta smo mi postali kada nam sve ovo, što nas uči protojerej Vasilije, više ne dolazi prirodno? Naše vreme je, kako on kaže, najnehumanije i najbezočnije u istoriji.
Drugi brak je privilegija Crkve za vernike laike, jer samo „prvi brak se vrši unutar liturgije, i samo kroz prvi brak čovek može bez prepreka da se pričešćuje“.
– Ako, dakle, dozvola za drugi brak važi ne samo za vernike laike, koji nisu duhovno zreli, već i za sveštenike, kada i gde će tada važiti ispravnost Crkve?“ – pita protojerej Vasilije.

Učenje Crkve o svetoj tajni braka
Stroga zabrana svešteničkog drugog braka

Monogamija – duhovna i moralna osnova čoveka
BONUS VIDEO
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
U opsežnom izveštaju lista sveštenici iz SAD govore o nezapamćenom prilivu vernika i rastu pravoslavne zajednice u ovoj zemlji.
Prva osnovna škola kralja Petra II iz Užica kroz animacije i programiranje prvi put doživela stvaranje sveta i pravoslavnu tradiciju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jednostavne, zlatne i aromatične – ove pogačice ne samo da osvajaju ukusom, već pričaju priču o zajedništvu, strpljenju i ljubavi prema svakom detalju.
Reči koje pokreću dušu, oslobađaju od greha i podižu vernika u borbi sa zlom kroz nebesku snagu Arhistratiga Mihaila.
Reč "anđeo" znači "glasnik" i označava njihovu osnovnu ulogu: prenositi Božije poruke, čuvati ljude i pomagati im u svakodnevnom životu.