DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Svetog Simeona Mirotočivog!
Sveti Simeon je otac Svetog Save, a doba njegove vladavine smatra se prelomnim periodom u srpskoj istoriji i kulturi.
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Pitanje drugog braka pravoslavnih sveštenika, iako ne bi trebalo da se uopšte razmatra, sistematski se vraća u javnu sferu s vremena na vreme, s očiglednim ciljem da se na kraju prevaziđu i poslednje prepreke protiv njega.
Nedavno je jedan pravoslavni sveštenik u Americi dobio dozvolu za drugi brak, nakon što se razveo od svoje supruge – popadije. Njegov primer pokrenuo je brojne rasprave u crkvenim i teološkim krugovima. U vremenu u kojem živimo, kada je svet u velikoj duhovnoj dekadenciji, neki žele da se i Crkva prilagodi toj dekadenciji i prestane da bude Svetlost, Istina i Život.
Naša je dužnost, uz Božiju pomoć, da ostanemo verni onome što smo nasledili od naših Svetih Otaca. Ne možemo pristati na kompromis kada je reč o Hristovoj reči, niti o učenju koje su izrekli Svetih Sedam vaseljenskih sabora i svi Sveti do današnjeg dana. Sveštenici koji traže drugi brak, potpuno ne razumeju ni prirodu braka, ni prirodu sveštenstva.
Svi moramo biti veoma oprezni, jer danas vidimo da se ostvaruje ono na šta upozorava jedan savremeni starac iz Rusije:
– Duhovni rat i dalje besni u suptilnijem obliku, i napreduje čak kršeći poslednje granice, unutar same Crkve. Najuznemirujuće i najopasnije je zamenjivanje pojmova istina pravoslavlja lažnim shvatanjima koja odgovaraju ukusu konzumenta ili "poručioca“, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Godine 2005. ponovo je pokrenuto pitanje svešteničkog drugog braka, u vreme kada je naš duhovni otac i učitelj pisao članke o svetoj tajni braka, koji su na jedinstven i savremen način razjašnjavali učenje Crkve o braku. Ti tekstovi kasnije su objedinjeni u knjizi pod naslovom: „Brak – ukidanje polova“.
Tako je protojerej Vasilije E. Voludakis napisao tekst pod naslovom: „Da li smo stigli do toga? I sveštenici traže drugi brak!“
Evo nekih od ključnih mesta iz njegovog teksta:
– Da se još jednom jasno naglasi... da je drugi brak sveštenika strogo i nedvosmisleno zabranjen kao antihristovski i bezbožan čin, kao razlog teškog sablaznjavanja vernika, kao delo koje kvari savest vernika i usmerava ih protiv Hristovog Jevanđelja, s obzirom na to da u ovom pitanju ne postoji samo obaveza Svetih kanona, već i nedvosmisleno učenje Svetog pisma.
Sveto pismo propisuje samo jedan brak za sveštenike:
„Muž jedne žene“ – tako treba da bude sveštenik, piše Bog kroz ruku svetog apostola Pavla – i to sveštenik svih stepena sveštenstva, jer i đakoni se pozivaju da se pridržavaju ovog zahteva:
„Đakoni neka budu muž jedne žene, dobri u upravljanju svojom decom i svojim domovima“ (1. Tim. 3, 2–12).
Ova zapovest, kaže protojerej Vasilije, jeste zakon upisan u samo ljudsko biće:
– Pošten čovek i istinit, čak i da ne postoji Zakon, sam bi ga ustanovio i odredio za sebe, jer je ljudsko srce monogamno, traži ekskluzivnost i jedinstvenost u braku. Kroz ovu jedinstvenu i ekskluzivnu vezu čovek ostvaruje erotski element svoje duše, kako bi se on ispravno i potpuno okrenuo Bogu.
Šta smo mi postali kada nam sve ovo, što nas uči protojerej Vasilije, više ne dolazi prirodno? Naše vreme je, kako on kaže, najnehumanije i najbezočnije u istoriji.
Drugi brak je privilegija Crkve za vernike laike, jer samo „prvi brak se vrši unutar liturgije, i samo kroz prvi brak čovek može bez prepreka da se pričešćuje“.
– Ako, dakle, dozvola za drugi brak važi ne samo za vernike laike, koji nisu duhovno zreli, već i za sveštenike, kada i gde će tada važiti ispravnost Crkve?“ – pita protojerej Vasilije.

Učenje Crkve o svetoj tajni braka
Stroga zabrana svešteničkog drugog braka

Monogamija – duhovna i moralna osnova čoveka
BONUS VIDEO
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Učenje svetitelja kroz vekove svedoči da se duhovni život ne gradi naglo i spektakularno, već postepeno, kroz male, ali istrajne korake.
Protođakon Sergije Epifancev objašnjava zbog čega izraz koji mnogi smatraju ponižavajućim zapravo govori o slobodi od greha, a ne o ropstvu.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Zaboravljeno zdravo jelo na vodi koje su naši preci volele u manastirskim i domaćim kuhinjama, a koje danas retko ko priprema.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Sreda prve sedmice Velikog posta donosi besedu Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog u kojoj poslednji trenuci Isusa Hrista otkrivaju tajnu večnog mira i nadu koja ne prestaje, čak i kada sve izgleda izgubljeno.