VASKRŠNJA JAJA NIKAKO NE BACAJTE, ČAK I KAD SE POKVARE: Sveštenik objasnio šta bi sa viškom trebalo uraditi!
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Pitanje drugog braka pravoslavnih sveštenika, iako ne bi trebalo da se uopšte razmatra, sistematski se vraća u javnu sferu s vremena na vreme, s očiglednim ciljem da se na kraju prevaziđu i poslednje prepreke protiv njega.
Nedavno je jedan pravoslavni sveštenik u Americi dobio dozvolu za drugi brak, nakon što se razveo od svoje supruge – popadije. Njegov primer pokrenuo je brojne rasprave u crkvenim i teološkim krugovima. U vremenu u kojem živimo, kada je svet u velikoj duhovnoj dekadenciji, neki žele da se i Crkva prilagodi toj dekadenciji i prestane da bude Svetlost, Istina i Život.
Naša je dužnost, uz Božiju pomoć, da ostanemo verni onome što smo nasledili od naših Svetih Otaca. Ne možemo pristati na kompromis kada je reč o Hristovoj reči, niti o učenju koje su izrekli Svetih Sedam vaseljenskih sabora i svi Sveti do današnjeg dana. Sveštenici koji traže drugi brak, potpuno ne razumeju ni prirodu braka, ni prirodu sveštenstva.
Svi moramo biti veoma oprezni, jer danas vidimo da se ostvaruje ono na šta upozorava jedan savremeni starac iz Rusije:
– Duhovni rat i dalje besni u suptilnijem obliku, i napreduje čak kršeći poslednje granice, unutar same Crkve. Najuznemirujuće i najopasnije je zamenjivanje pojmova istina pravoslavlja lažnim shvatanjima koja odgovaraju ukusu konzumenta ili "poručioca“, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Godine 2005. ponovo je pokrenuto pitanje svešteničkog drugog braka, u vreme kada je naš duhovni otac i učitelj pisao članke o svetoj tajni braka, koji su na jedinstven i savremen način razjašnjavali učenje Crkve o braku. Ti tekstovi kasnije su objedinjeni u knjizi pod naslovom: „Brak – ukidanje polova“.
Tako je protojerej Vasilije E. Voludakis napisao tekst pod naslovom: „Da li smo stigli do toga? I sveštenici traže drugi brak!“
Evo nekih od ključnih mesta iz njegovog teksta:
– Da se još jednom jasno naglasi... da je drugi brak sveštenika strogo i nedvosmisleno zabranjen kao antihristovski i bezbožan čin, kao razlog teškog sablaznjavanja vernika, kao delo koje kvari savest vernika i usmerava ih protiv Hristovog Jevanđelja, s obzirom na to da u ovom pitanju ne postoji samo obaveza Svetih kanona, već i nedvosmisleno učenje Svetog pisma.
Sveto pismo propisuje samo jedan brak za sveštenike:
„Muž jedne žene“ – tako treba da bude sveštenik, piše Bog kroz ruku svetog apostola Pavla – i to sveštenik svih stepena sveštenstva, jer i đakoni se pozivaju da se pridržavaju ovog zahteva:
„Đakoni neka budu muž jedne žene, dobri u upravljanju svojom decom i svojim domovima“ (1. Tim. 3, 2–12).
Ova zapovest, kaže protojerej Vasilije, jeste zakon upisan u samo ljudsko biće:
– Pošten čovek i istinit, čak i da ne postoji Zakon, sam bi ga ustanovio i odredio za sebe, jer je ljudsko srce monogamno, traži ekskluzivnost i jedinstvenost u braku. Kroz ovu jedinstvenu i ekskluzivnu vezu čovek ostvaruje erotski element svoje duše, kako bi se on ispravno i potpuno okrenuo Bogu.
Šta smo mi postali kada nam sve ovo, što nas uči protojerej Vasilije, više ne dolazi prirodno? Naše vreme je, kako on kaže, najnehumanije i najbezočnije u istoriji.
Drugi brak je privilegija Crkve za vernike laike, jer samo „prvi brak se vrši unutar liturgije, i samo kroz prvi brak čovek može bez prepreka da se pričešćuje“.
– Ako, dakle, dozvola za drugi brak važi ne samo za vernike laike, koji nisu duhovno zreli, već i za sveštenike, kada i gde će tada važiti ispravnost Crkve?“ – pita protojerej Vasilije.

Učenje Crkve o svetoj tajni braka
Stroga zabrana svešteničkog drugog braka

Monogamija – duhovna i moralna osnova čoveka
BONUS VIDEO
Ustoličenje Sare Malali pokrenulo je raspravu u hrišćanskom svetu o ulozi žena u Crkvi, ali stav pravoslavlja ostaje nepromenjen već dva milenijuma.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
I najverniji hrišćani ponekad se nađu pred dilemom: gde prestaje poverenje, a gde počinje lična odgovornost, a veliki svetitelji pravoslavlja nude trezven, dubok i iznenađujuće savremen odgovor o odnosu prema svešteniku.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Zli demoni se posebno boje prizivanja imena našeg Spasitelja, kaže arhimandrit German.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.