Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Pitanje drugog braka pravoslavnih sveštenika, iako ne bi trebalo da se uopšte razmatra, sistematski se vraća u javnu sferu s vremena na vreme, s očiglednim ciljem da se na kraju prevaziđu i poslednje prepreke protiv njega.
Nedavno je jedan pravoslavni sveštenik u Americi dobio dozvolu za drugi brak, nakon što se razveo od svoje supruge – popadije. Njegov primer pokrenuo je brojne rasprave u crkvenim i teološkim krugovima. U vremenu u kojem živimo, kada je svet u velikoj duhovnoj dekadenciji, neki žele da se i Crkva prilagodi toj dekadenciji i prestane da bude Svetlost, Istina i Život.
Naša je dužnost, uz Božiju pomoć, da ostanemo verni onome što smo nasledili od naših Svetih Otaca. Ne možemo pristati na kompromis kada je reč o Hristovoj reči, niti o učenju koje su izrekli Svetih Sedam vaseljenskih sabora i svi Sveti do današnjeg dana. Sveštenici koji traže drugi brak, potpuno ne razumeju ni prirodu braka, ni prirodu sveštenstva.
Duhovni rat koji se vodi unutar Crkve
Svi moramo biti veoma oprezni, jer danas vidimo da se ostvaruje ono na šta upozorava jedan savremeni starac iz Rusije:
– Duhovni rat i dalje besni u suptilnijem obliku, i napreduje čak kršeći poslednje granice, unutar same Crkve. Najuznemirujuće i najopasnije je zamenjivanje pojmova istina pravoslavlja lažnim shvatanjima koja odgovaraju ukusu konzumenta ili "poručioca“, prenosi portal vimaorthodoxias.gr.
Godine 2005. ponovo je pokrenuto pitanje svešteničkog drugog braka, u vreme kada je naš duhovni otac i učitelj pisao članke o svetoj tajni braka, koji su na jedinstven i savremen način razjašnjavali učenje Crkve o braku. Ti tekstovi kasnije su objedinjeni u knjizi pod naslovom: „Brak – ukidanje polova“.
Tako je protojerej Vasilije E. Voludakis napisao tekst pod naslovom: „Da li smo stigli do toga? I sveštenici traže drugi brak!“
Stroga zabrana svešteničkog drugog braka
Evo nekih od ključnih mesta iz njegovog teksta:
– Da se još jednom jasno naglasi... da je drugi brak sveštenika strogo i nedvosmisleno zabranjen kao antihristovski i bezbožan čin, kao razlog teškog sablaznjavanja vernika, kao delo koje kvari savest vernika i usmerava ih protiv Hristovog Jevanđelja, s obzirom na to da u ovom pitanju ne postoji samo obaveza Svetih kanona, već i nedvosmisleno učenje Svetog pisma.
Sveto pismo propisuje samo jedan brak za sveštenike:
„Muž jedne žene“ – tako treba da bude sveštenik, piše Bog kroz ruku svetog apostola Pavla – i to sveštenik svih stepena sveštenstva, jer i đakoni se pozivaju da se pridržavaju ovog zahteva:
„Đakoni neka budu muž jedne žene, dobri u upravljanju svojom decom i svojim domovima“ (1. Tim. 3, 2–12).
Ova zapovest, kaže protojerej Vasilije, jeste zakon upisan u samo ljudsko biće:
– Pošten čovek i istinit, čak i da ne postoji Zakon, sam bi ga ustanovio i odredio za sebe, jer je ljudsko srce monogamno, traži ekskluzivnost i jedinstvenost u braku. Kroz ovu jedinstvenu i ekskluzivnu vezu čovek ostvaruje erotski element svoje duše, kako bi se on ispravno i potpuno okrenuo Bogu.
Šta smo mi postali kada nam sve ovo, što nas uči protojerej Vasilije, više ne dolazi prirodno? Naše vreme je, kako on kaže, najnehumanije i najbezočnije u istoriji.
Drugi brak je privilegija Crkve za vernike laike, jer samo „prvi brak se vrši unutar liturgije, i samo kroz prvi brak čovek može bez prepreka da se pričešćuje“.
– Ako, dakle, dozvola za drugi brak važi ne samo za vernike laike, koji nisu duhovno zreli, već i za sveštenike, kada i gde će tada važiti ispravnost Crkve?“ – pita protojerej Vasilije.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
U besedi za utorak 7. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu kao izvoru utehe i podseća da iskušenja ne mogu nadjačati srce ispunjeno verom i nadom.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Posle osvajanja dve zlatne medalje na Svetskom kupu u Montrealu, članovi reprezentacije Srbije najpre su posetili Sabornu crkvu Svete Trojice, gde su zahvalili Gospodu na velikom uspehu.
Dobili su dar isceljenja, a za svoju pomoć nisu tražili ništa osim vere u Hrista, a njihov život ostao je primer milosrđa, služenja drugima i nepokolebljivosti uprkos progonima.