U Jevanđeljima po Marku i Jovanu nalazimo tri situacije u kojima Isus koristi pljuvačku u kontaktu s gluvonemim i slepim osobama.
U jevanđeljima Novog zaveta zabeležena su tri zanimljiva slučaja u kojima je Isus Hristos koristio pljuvačku prilikom isceljenja bolesnih.
Na prvi pogled, ovaj čin može izgledati neobično, ali prema analizi objavljenoj na hrišćanskom portalu Noviživot.net, iza toga stoji duboka simbolika i duhovna poruka.
Naime, u Jevanđeljima po Marku i Jovanu nalazimo tri situacije u kojima Isus koristi pljuvačku u kontaktu s gluvonemim i slepim osobama. U jednom slučaju dodiruje jezik gluvonemog čoveka, u drugom pljuje na oči slepca, a u trećem pravi blato od zemlje i pljuvačke, koje stavlja na oči slepog čoveka, tražeći od njega da se umije.
"Tada mu dovedoše gluvonemog čoveka i zamoliše ga da položi ruku na njega. On ga odvede na stranu iz naroda, stavi mu prste u uši i pljuvačkom mu dotače jezik." (Marko 7:32-33)
Shutterstock/godongphoto
Isus Hristos nije slučajno koristio pljuvačku prilikom isceljenja
U sledećem poglavlju, slepac je izveden iz sela:
"Uze slepog za ruku i izvede ga napolje iz sela. Zatim mu pljunu na oči, stavi ruke na njega i upita ga: "Vidiš li šta?" (Marko 8:23)
I konačno, možda najpoznatiji primer, iz Jevanđelja po Jovanu:
"Rekavši to, pljunu na zemlju i napravi blato od pljuvačke, i pomaza slepom oči blatom. I reče mu: "Idi, umij se u Siloamskoj banji". I on ode, umi se i vrati se videći." (Jovan 9:6-7)
Prema portalu Noviživot.net, ovakvi postupci nisu bili slučajni. U to vreme, ljudi su, naime, verovali da pljuvačka poseduje određena isceliteljska svojstva. Ovakvo uverenje nalazimo i u drevnim jevrejskim spisima poput Talmuda.
Isus koristi nešto što je ljudima bilo poznato, kako bi ih naveo na veru i otvorio njihovo srce za Božje delovanje.
Autor teksta objašnjava da Isus nije koristio pljuvačku zbog njenog stvarnog medicinskog efekta, već zato što je želeo da približi ljudima Božju volju za njihovo isceljenje. Mnogi bolesni tog vremena verovali su da ih je Bog odbacio i da njihova bolest predstavlja neku vrstu kazne.
Shutterstock/Wirestock Creators
Isus je koristio pljuvačku da inspiriše veru
Isus, koristeći gest koji su mogli razumeti, šalje poruku da ih Bog vidi, da ih ne odbacuje i da želi njihovo spasenje.
Posebno je značajan događaj zabeležen u devetom poglavlju jevanđelja po Jovanu, gde Isus pravi blato od pljuvačke i zemlje, i time maže oči slepom čoveku.
To se tumači da je ovde Isus namerno koristio zemlju kako bi ukazao na svoju božansku stvaralačku moć, jer je i čovek po biblijskom predanju stvoren od praha zemaljskog. Na taj način, Isus ne samo da isceljuje, već i stvara – obnavlja čoveka iznutra i spolja.
Ključna poruka ovih događaja jeste da isceljenje dolazi kroz veru. Sama pljuvačka nije činila čudo – vera u Isusa jeste. Njegov cilj nije bio samo fizičko ozdravljenje, već duhovna obnova, vera, nada i poverenje u Božju dobrotu.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vlasija po starom i Prvo i Drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Modesta, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.