U Jevanđeljima po Marku i Jovanu nalazimo tri situacije u kojima Isus koristi pljuvačku u kontaktu s gluvonemim i slepim osobama.
U jevanđeljima Novog zaveta zabeležena su tri zanimljiva slučaja u kojima je Isus Hristos koristio pljuvačku prilikom isceljenja bolesnih.
Na prvi pogled, ovaj čin može izgledati neobično, ali prema analizi objavljenoj na hrišćanskom portalu Noviživot.net, iza toga stoji duboka simbolika i duhovna poruka.
Naime, u Jevanđeljima po Marku i Jovanu nalazimo tri situacije u kojima Isus koristi pljuvačku u kontaktu s gluvonemim i slepim osobama. U jednom slučaju dodiruje jezik gluvonemog čoveka, u drugom pljuje na oči slepca, a u trećem pravi blato od zemlje i pljuvačke, koje stavlja na oči slepog čoveka, tražeći od njega da se umije.
"Tada mu dovedoše gluvonemog čoveka i zamoliše ga da položi ruku na njega. On ga odvede na stranu iz naroda, stavi mu prste u uši i pljuvačkom mu dotače jezik." (Marko 7:32-33)
Shutterstock/godongphoto
Isus Hristos nije slučajno koristio pljuvačku prilikom isceljenja
U sledećem poglavlju, slepac je izveden iz sela:
"Uze slepog za ruku i izvede ga napolje iz sela. Zatim mu pljunu na oči, stavi ruke na njega i upita ga: "Vidiš li šta?" (Marko 8:23)
I konačno, možda najpoznatiji primer, iz Jevanđelja po Jovanu:
"Rekavši to, pljunu na zemlju i napravi blato od pljuvačke, i pomaza slepom oči blatom. I reče mu: "Idi, umij se u Siloamskoj banji". I on ode, umi se i vrati se videći." (Jovan 9:6-7)
Prema portalu Noviživot.net, ovakvi postupci nisu bili slučajni. U to vreme, ljudi su, naime, verovali da pljuvačka poseduje određena isceliteljska svojstva. Ovakvo uverenje nalazimo i u drevnim jevrejskim spisima poput Talmuda.
Isus koristi nešto što je ljudima bilo poznato, kako bi ih naveo na veru i otvorio njihovo srce za Božje delovanje.
Autor teksta objašnjava da Isus nije koristio pljuvačku zbog njenog stvarnog medicinskog efekta, već zato što je želeo da približi ljudima Božju volju za njihovo isceljenje. Mnogi bolesni tog vremena verovali su da ih je Bog odbacio i da njihova bolest predstavlja neku vrstu kazne.
Shutterstock/Wirestock Creators
Isus je koristio pljuvačku da inspiriše veru
Isus, koristeći gest koji su mogli razumeti, šalje poruku da ih Bog vidi, da ih ne odbacuje i da želi njihovo spasenje.
Posebno je značajan događaj zabeležen u devetom poglavlju jevanđelja po Jovanu, gde Isus pravi blato od pljuvačke i zemlje, i time maže oči slepom čoveku.
To se tumači da je ovde Isus namerno koristio zemlju kako bi ukazao na svoju božansku stvaralačku moć, jer je i čovek po biblijskom predanju stvoren od praha zemaljskog. Na taj način, Isus ne samo da isceljuje, već i stvara – obnavlja čoveka iznutra i spolja.
Ključna poruka ovih događaja jeste da isceljenje dolazi kroz veru. Sama pljuvačka nije činila čudo – vera u Isusa jeste. Njegov cilj nije bio samo fizičko ozdravljenje, već duhovna obnova, vera, nada i poverenje u Božju dobrotu.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kako je slepi starac iz bolničkog paraklisa postao najtraženiji duhovnik Atine i zašto su se ljudi hvatali za njegove reči kao za poslednju slamku spasa.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.