U Jevanđeljima po Marku i Jovanu nalazimo tri situacije u kojima Isus koristi pljuvačku u kontaktu s gluvonemim i slepim osobama.
U jevanđeljima Novog zaveta zabeležena su tri zanimljiva slučaja u kojima je Isus Hristos koristio pljuvačku prilikom isceljenja bolesnih.
Na prvi pogled, ovaj čin može izgledati neobično, ali prema analizi objavljenoj na hrišćanskom portalu Noviživot.net, iza toga stoji duboka simbolika i duhovna poruka.
Naime, u Jevanđeljima po Marku i Jovanu nalazimo tri situacije u kojima Isus koristi pljuvačku u kontaktu s gluvonemim i slepim osobama. U jednom slučaju dodiruje jezik gluvonemog čoveka, u drugom pljuje na oči slepca, a u trećem pravi blato od zemlje i pljuvačke, koje stavlja na oči slepog čoveka, tražeći od njega da se umije.
"Tada mu dovedoše gluvonemog čoveka i zamoliše ga da položi ruku na njega. On ga odvede na stranu iz naroda, stavi mu prste u uši i pljuvačkom mu dotače jezik." (Marko 7:32-33)
Shutterstock/godongphoto
Isus Hristos nije slučajno koristio pljuvačku prilikom isceljenja
U sledećem poglavlju, slepac je izveden iz sela:
"Uze slepog za ruku i izvede ga napolje iz sela. Zatim mu pljunu na oči, stavi ruke na njega i upita ga: "Vidiš li šta?" (Marko 8:23)
I konačno, možda najpoznatiji primer, iz Jevanđelja po Jovanu:
"Rekavši to, pljunu na zemlju i napravi blato od pljuvačke, i pomaza slepom oči blatom. I reče mu: "Idi, umij se u Siloamskoj banji". I on ode, umi se i vrati se videći." (Jovan 9:6-7)
Prema portalu Noviživot.net, ovakvi postupci nisu bili slučajni. U to vreme, ljudi su, naime, verovali da pljuvačka poseduje određena isceliteljska svojstva. Ovakvo uverenje nalazimo i u drevnim jevrejskim spisima poput Talmuda.
Isus koristi nešto što je ljudima bilo poznato, kako bi ih naveo na veru i otvorio njihovo srce za Božje delovanje.
Autor teksta objašnjava da Isus nije koristio pljuvačku zbog njenog stvarnog medicinskog efekta, već zato što je želeo da približi ljudima Božju volju za njihovo isceljenje. Mnogi bolesni tog vremena verovali su da ih je Bog odbacio i da njihova bolest predstavlja neku vrstu kazne.
Shutterstock/Wirestock Creators
Isus je koristio pljuvačku da inspiriše veru
Isus, koristeći gest koji su mogli razumeti, šalje poruku da ih Bog vidi, da ih ne odbacuje i da želi njihovo spasenje.
Posebno je značajan događaj zabeležen u devetom poglavlju jevanđelja po Jovanu, gde Isus pravi blato od pljuvačke i zemlje, i time maže oči slepom čoveku.
To se tumači da je ovde Isus namerno koristio zemlju kako bi ukazao na svoju božansku stvaralačku moć, jer je i čovek po biblijskom predanju stvoren od praha zemaljskog. Na taj način, Isus ne samo da isceljuje, već i stvara – obnavlja čoveka iznutra i spolja.
Ključna poruka ovih događaja jeste da isceljenje dolazi kroz veru. Sama pljuvačka nije činila čudo – vera u Isusa jeste. Njegov cilj nije bio samo fizičko ozdravljenje, već duhovna obnova, vera, nada i poverenje u Božju dobrotu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poglavar SPC je, govoreći o isceljenju krvotočive žene i Jairovoj kćerki, poručio da se put slobode otvara onima koji se, poput njih, predaju Bogu bez straha.
Od Rаја i prvog pada, preko Isusovog posta u pustinji, do Evharistije — otac Jefrem Mets obјašnjava zašto način na koji jedemo određuje našu duhovnu јasnoću, poslushnost i sposobnost da primimo Božje darove.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Od Rаја i prvog pada, preko Isusovog posta u pustinji, do Evharistije — otac Jefrem Mets obјašnjava zašto način na koji jedemo određuje našu duhovnu јasnoću, poslushnost i sposobnost da primimo Božje darove.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Beloruska Biskupska konferencija saopštila je da su oci Henrjk Akalotovič i Andrej Juhnjevič, posle godina provedenih u kaznenim kolonijama, oslobođeni zahvaljujući diplomatskoj misiji Vatikana.