Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Pod senkom Kučajskih planina, tamo gde se tišina prirode spaja sa šapatima istorije, stoji Ravanica - kamenita ispovest vere, žrtve i zaveta. Manastir u selu Senje kod Ćuprije nije samo spomenik jednoj epohi već živo središte pamćenja naroda i molitve koja traje više od šest vekova. Kao najveća zadužbina kneza Lazara Hrebljanovića, Ravanica i danas svedoči o odluci vladara da, po savetu kneginje Milice, podigne svetinju "za spas svoje duše", ostavljajući potomstvu više od arhitektonskog remek-dela - zavet koji traje.
RINA
Manastir Ravanica
Tvrđava, kule i rođenje moravske škole
Ravanica je podignuta sredinom 14. veka, neposredno pred Kosovski boj, u času kada su se nad srpskim zemljama već nadvijali tamni oblaci osmanskih osvajanja. Pre nego što je podigao sam manastir, knez Lazar je izgradio utvrđenje sa sedam kula, snažan bedem odbrane i simbola. Danas je od njih sačuvan tek temelj, ali imena su ostala da žive - najpoznatija među njima nosila je ime Miloša Obilića, kosovskog junaka.
Unutar tih zidina izrasla je svetinja kakva do tada nije viđena. Knez nije štedeo ni u materijalu ni u ukrasima, a gradnju je poverio majstoru Radi Neimaru iz Bara, koji je, vođen umećem i duhovnim nadahnućem, stvorio delo koje će postati rodonačelnik moravske škole. Svaki luk, rozeta i kamen nose poruku, skrivenu simboliku i misaonu dubinu.
SPC
Mošti Svetog kneza Lazara
Mošti Svetog kneza i tišina molitve
Posebna svetlost Ravanice potiče iz činjenice da ona čuva mošti Svetog kneza Lazara, mučenika s Kosova. Dve godine nakon njegove pogibije, njegove mošti prenete su u ovu svetinju, gde su postale duhovno središte i utočište narodne vere. Tokom vekova, usled turskih napada, mošti su premeštane - iz Ravanice u Srem, zatim u Sabornu crkvu u Beogradu, da bi se, posle dugog puta stradanja i čuvanja, konačno vratile u svoju zadužbinu kod Ćuprije.
Danas kivot s moštima Svetog kneza Lazara biva otvoren tokom praznika i nedeljom za vreme Svete liturgije, kao i prilikom čitanja akatista posle večernjeg bogosluženja. Ipak, kako kažu monasi Ravanice, poseban naglasak nije na spoljašnjem činu, već na unutrašnjem stanju čoveka.
- Za molitvu nije bitno da li je kivot otvoren ili zatvoren; ono što je važno jeste iskrenost i dubina vere u srcu. Pored moštiju kneza Lazara, ovde se nalaze i mošti Svetog Pantelejmona, Svetog Georgija, Svetog Jeftimija, Svete Pelagije, Svetog Kozme i Danila, kao i Svete mučenice Jefimije - kažu monasi Manastira Ravanica, a prenosi Rina.
RINA
Manastir Ravanica
Svedočenja o isceljenjima koja narod pamti
Ravanica nije samo mesto hodočašća, već i svetilište koje živi u svedočenjima ljudi. Meštani Senja i danas prepričavaju događaje koje smatraju čudesnima, a koji su se odigravali pred moštima Svetog kneza Lazara.
- Mnogi su dolazili ovde tražeći isceljenje i ono se zaista dešavalo. Sećamo se majke koja je dovela ćerku koja je ispuštala strašne krike; čim su je približili moštima, odmah se umirila. Ljudi su dolazili bolesni i nemoćni, jedva pokretni, ali su nakon molitve ovde postajali bolje - pričaju meštani.
Takva svedočenja, prenošena s kolena na koleno, utkala su Ravanicu u živu veru naroda, daleko od arhivskih zapisa i istorijskih udžbenika.
RINA
Manastir Ravanica
Do kraja Drugog svetskog rata Ravanica je bila muški manastir, a od oktobra 1946. postaje ženski. Danas o ovoj svetinji brinu monahinje, koje su svoj život u potpunosti posvetile Bogu i služenju. Njihova svakodnevica protiče u molitvi i radu - obrađuju imanje, prave meleme, stvaraju rukotvorine vezom i heklanjem, u tišini koja nosi dubinu i smisao. Njihov život nije odvojen od naroda; naprotiv, on se nenametljivo prepliće s potrebama hodočasnika i posetilaca koji u Ravanicu dolaze tražeći utehu, snagu i odgovore.
Ravanica tako ostaje više od zadužbine i više od spomenika kulture. Ona je mesto gde se susreću istorija i molitva, stradanje i nada, ljudska slabost i duhovna snaga. Kamen njene crkve pamti vreme kneza Lazara, ali njene mošti, molitve monahinja i svedočenja vernika dokazuju da Ravanica nije prošlost - ona neprestano traje.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Tokom poslednje obnove Bešanova, otkriveni su rimski grobovi iz 1. veka, što sugeriše da je ovo mesto bilo sveto još u vreme najranijeg hrišćanstva, a smatra se da je upravo zbog toga Dragutin odlučio da ovde podigne manastir.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U trenucima tuge porodica često ne zna kako da postupi. Sveštenici podsećaju na značaj molitve i dostojanstvenog oproštaja, uz redosled koraka koji se preporučuje nakon upokojenja.