Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
Živa svedočanstva, duboko urezana u sećanje stanovnika grčkog ostrva Simi i poklonika manastira Panormitis, govore da ono što se dešava u ovoj svetinji s pravom može da se nazove jednim od najvećih savremenih čuda pravoslavlja. Bočice Svetog arhangela Mihaila, koje, prema svedočenjima, napuštaju manastir zapečaćene, a stižu do udaljenih krajeva sveta, iako im čep nikada nije bio otvoren.
Prema svedočanstvima koja je prikupio portal vimaorthodoxias.gr, monasi i pojci iz bratstva manastira Panormitis, posvećenog Svetom Arhangelu Mihailu, govore o neobjašnjivom događaju koji se ponavlja već decenijama. Male staklene bočice, u koje vernici stavljaju vodu ili ulje iz kandila Svetog arhangela Mihaila, misteriozno nestaju iz manastirskog hrama, a zatim se – posle više meseci – pojavljuju u domovima ljudi koji su se molili za pomoć, zaštitu ili isceljenje.
– Arhangel ih uzima i nosi tamo gde postoji potreba – kaže monah Gavril, koji danas živi na Svetoj gori.
– To nije legenda, to je nešto što smo gledali sopstvenim očima. Vernici ostavljaju male, zapečaćene bočice pored ikone Arhangela, i one nestanu, a da niko ne zna kako. Niko ih ne uzima. Potom stigne pismo ili poziv iz Larise, sa Kipra, pa čak i iz Australije, u kome ljudi svedoče da se njihova bočica pojavila na kućnom ikonostasu – ističe otac Gavril.
Shutterstock/Andrei Nekrassov
Manastir Panormitis na ostrvu Simi, posvećen je Svetom arhangelu Mihailu
Slična svedočanstva zabeležila je i Mitropolija Simi, Tila, Halkija i Kastelorizona, koja priznaje da se radi o pojavi Božijeg promisla. Sam mitropolit Hrizostom II u jednom ranijem intervjuu rekao je:
– Manastir Panormitis nije samo čuvar Simija, on je krilati poštar Egeja, koji prenosi molitve svuda gde postoji bol i tuga.
Svedočanstva poklonika i čuda sa bočicama
U parohiji Svetog Nikole na Rodosu, gospođa Eleni Mavromati priča da je tokom leta 2022. godine poslala putem svog sinovca malu bočicu u manastir Panormitis.
– Ostavio ju je ispred ikone Arhangela, pored kadionice. Tri meseca kasnije, pronašla sam istu tu bočicu na stolu u svom domu. Nije postojao nikakav način da ona sama stigne nazad. Znala sam da je to znak da je Mihail čuo moju molitvu za mog bolesnog supruga.
Sličnu priču prenosi i kapetan Manolis Spanos, ribar iz mesta Pentarmino na ostrvu Simi.
– Zatekla nas je strašna oluja, bio sam siguran da ćemo potonuti. Uvek sa sobom nosim bočicu iz Panormitisa. Te noći, voda u njoj zasvetlela je, sijala kao zlato. Sledećeg jutra izronili smo živi i zdravi. Od tada, nikada više ne izlazim na more bez nje.
Monasi ne pokušavaju da daju naučno objašnjenje. Govore jednostavno: – To je dejstvo Božije sile – i dodaju da je Arhangel Mihail onaj koji ne dopušta da ga iko sumnjiči.
Vera, zaveti i poruke
Svake godine hiljade vernika šalju pisma, poruke i zavete (tame) u manastir, a monasi ih skupljaju i polažu pred ikonu Svetog arhangela Mihaila.
– Postoje čitavi registratori sa imenima ljudi koji su izbavljeni od raka, teških nesreća, brodoloma, pa čak i od zemljotresa – kaže jeromonah Nifon i dodaje:
– Mnoge pošiljke stižu bez markice, samo sa natpisom: Za Panormitisa na Simi – i ipak, uvek budu isporučene.
Ovo čudo privuklo je pažnju i Grčke pošte (ELTA), čiji radnici priznaju da pošiljke bez poštanskog broja redovno stižu u manastir.
– Kao da arhangel Mihailo ima svoju sopstvenu poštansku rutu – kažu poštari sa Rodosa.
Svetlost koja obasjava ostrvo Simi
Svake godine, 8. novembra, na veliki praznik Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, ostrvo Simi poprima sasvim drugačiji izgled. Ostrvo se obasja zlatnom svetlošću koja se širi od luke do planine. Zvona zvone bez prestanka, a pojci pevaju: "Tebi, Vojvodo nepobedivi i arhangele Mihailo, pomozi mi."
Stanovnici pričaju da se te noći more umiri, a mnogi svedoče da vide svetlost koja se kreće iznad kupole glavnog hrama.
– To je svetlost Arhangela – objašnjava pomorac Antonis Teodoru, koji svake godine ispunjava svoj zavet plivajući od manastira Panormitisa do ostrvca Svete Katarine.
– Ako imaš veru, videćeš tu svetlost. Ako nemaš, osetićeš je kao osveženje duše.
Shutterstock/Alexandros Michailidis
Čudotvorna ikona Svetog arhangela Mihaila u manastiru Panormitis
Poruka vere kroz čudo
Za Mitropoliju Simi, ova čuda nisu narodna predanja, već živo svedočanstvo pravoslavne vere i iskustva. Sam mitropolit istakao je da bočice, njihovi povratci i isceljenja predstavljaju znak da Bog dopušta Arhangelu Mihailu da ostane delatan u svakodnevnom životu ljudi. Sveštenici Mitropolije naglašavaju da vera u blagodat Panormitisa povezuje pravoslavni narod od Dodekaneza pa sve do dijaspore.
Nije slučajno što su bočice sa osveštanom vodom i uljem stigle i do Kanade, Amerike i Australije, gde postoje hramovi posvećeni arhangelu Mihailu.
Neobjašnjive pojave i interesovanje nauke
Neki istraživači pokušavaju da pristupe ovom fenomenu s poštovanjem prema veri. Fizičar dr Nikolaos Kampanakis sa Univerziteta Egeja kaže da, iako ne postoji laboratorijski dokaz o prenosu predmeta, psihosomatska sila molitve jeste naučno potvrđena.
Dodaje i da je prostor manastira Panormitis energetsko središte gde sabranost i vera ljudi mogu da izazovu pojave sinhronizacije.
Monasi, međutim, odbacuju takve pokušaje tumačenja.
– Arhangelu ne treba nauka, on sam jeste odgovor – kaže otac Nifon.
Zavet i obećanje
U glavnom hramu manastira Panormitis, pored srebrne ikone Arhangela, bočice se i dalje skupljaju. Neke od njih nestanu same, neke ponesu putnici, a neke se vrate sa zahvalnim porukama.
Bivši lučki kapetan Simi, Panajotis Aleksandridis, seća se događaja iz 2010. godine, kada se brod sa kvarom zaustavio ispred zaliva Panormitis.
– Posada je tada u vodi primetila malu bočicu. Uzeli su je, a unutra je bilo napisano: Ne bojte se, arhangel Mihailo je ovde. Nekoliko minuta kasnije, motor je ponovo proradio.
Čudo koje povezuje nebo i zemlju
Čudo se ne odnosi samo na bočicu. Ono je u samom susretu čoveka i Neba. Kako je u jednoj svojoj poslanici zapisao blaženopočivši mitropolit Dodekaneza Apostolos:
– Panormitis je anđeo čuvar Egeja, putnik duša i vesnik koji prenosi Bogu molitve naroda.
Nada koja nastavlja da putuje
Svaka bočica, svaka sveća i svaka poruka koja polazi sa ostrva Simi – svedočanstvo su žive vere. I svaki put kada se neka bočica misteriozno vrati, narod oseća da nada nema granice.
Kao što je na kraju razgovora rekao monah Gavril:
– Kada prestaneš da tražiš objašnjenje kako se nešto dogodilo i počneš da blagodariš što se dogodilo – tada si razumeo čudo arhangela Mihaila.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
Proslavljajući čudesa i neiscrpnu duhovnu snagu ovog sveca, pravoslavni vernici se 3. septembra okupljaju u slavlju ovog ugodnika Božjeg čije mošti svedoče o veličini Gospodnje milosti.
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.