Verni narod tvrdi da male bočice sa vodom i uljem, ostavljene pored čudotvorne ikone u manastiru Panormitis, nestaju iz hrama, a zatim se pojavljuju u domovima ljudi širom sveta – kao odgovor na molitve i znak nebeske utehe.
Živa svedočanstva, duboko urezana u sećanje stanovnika grčkog ostrva Simi i poklonika manastira Panormitis, govore da ono što se dešava u ovoj svetinji s pravom može da se nazove jednim od najvećih savremenih čuda pravoslavlja. Bočice Svetog arhangela Mihaila, koje, prema svedočenjima, napuštaju manastir zapečaćene, a stižu do udaljenih krajeva sveta, iako im čep nikada nije bio otvoren.
Prema svedočanstvima koja je prikupio portal vimaorthodoxias.gr, monasi i pojci iz bratstva manastira Panormitis, posvećenog Svetom Arhangelu Mihailu, govore o neobjašnjivom događaju koji se ponavlja već decenijama. Male staklene bočice, u koje vernici stavljaju vodu ili ulje iz kandila Svetog arhangela Mihaila, misteriozno nestaju iz manastirskog hrama, a zatim se – posle više meseci – pojavljuju u domovima ljudi koji su se molili za pomoć, zaštitu ili isceljenje.
– Arhangel ih uzima i nosi tamo gde postoji potreba – kaže monah Gavril, koji danas živi na Svetoj gori.
– To nije legenda, to je nešto što smo gledali sopstvenim očima. Vernici ostavljaju male, zapečaćene bočice pored ikone Arhangela, i one nestanu, a da niko ne zna kako. Niko ih ne uzima. Potom stigne pismo ili poziv iz Larise, sa Kipra, pa čak i iz Australije, u kome ljudi svedoče da se njihova bočica pojavila na kućnom ikonostasu – ističe otac Gavril.
Shutterstock/Andrei Nekrassov
Manastir Panormitis na ostrvu Simi, posvećen je Svetom arhangelu Mihailu
Slična svedočanstva zabeležila je i Mitropolija Simi, Tila, Halkija i Kastelorizona, koja priznaje da se radi o pojavi Božijeg promisla. Sam mitropolit Hrizostom II u jednom ranijem intervjuu rekao je:
– Manastir Panormitis nije samo čuvar Simija, on je krilati poštar Egeja, koji prenosi molitve svuda gde postoji bol i tuga.
Svedočanstva poklonika i čuda sa bočicama
U parohiji Svetog Nikole na Rodosu, gospođa Eleni Mavromati priča da je tokom leta 2022. godine poslala putem svog sinovca malu bočicu u manastir Panormitis.
– Ostavio ju je ispred ikone Arhangela, pored kadionice. Tri meseca kasnije, pronašla sam istu tu bočicu na stolu u svom domu. Nije postojao nikakav način da ona sama stigne nazad. Znala sam da je to znak da je Mihail čuo moju molitvu za mog bolesnog supruga.
Sličnu priču prenosi i kapetan Manolis Spanos, ribar iz mesta Pentarmino na ostrvu Simi.
– Zatekla nas je strašna oluja, bio sam siguran da ćemo potonuti. Uvek sa sobom nosim bočicu iz Panormitisa. Te noći, voda u njoj zasvetlela je, sijala kao zlato. Sledećeg jutra izronili smo živi i zdravi. Od tada, nikada više ne izlazim na more bez nje.
Monasi ne pokušavaju da daju naučno objašnjenje. Govore jednostavno: – To je dejstvo Božije sile – i dodaju da je Arhangel Mihail onaj koji ne dopušta da ga iko sumnjiči.
Vera, zaveti i poruke
Svake godine hiljade vernika šalju pisma, poruke i zavete (tame) u manastir, a monasi ih skupljaju i polažu pred ikonu Svetog arhangela Mihaila.
– Postoje čitavi registratori sa imenima ljudi koji su izbavljeni od raka, teških nesreća, brodoloma, pa čak i od zemljotresa – kaže jeromonah Nifon i dodaje:
– Mnoge pošiljke stižu bez markice, samo sa natpisom: Za Panormitisa na Simi – i ipak, uvek budu isporučene.
Ovo čudo privuklo je pažnju i Grčke pošte (ELTA), čiji radnici priznaju da pošiljke bez poštanskog broja redovno stižu u manastir.
– Kao da arhangel Mihailo ima svoju sopstvenu poštansku rutu – kažu poštari sa Rodosa.
Svetlost koja obasjava ostrvo Simi
Svake godine, 8. novembra, na veliki praznik Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, ostrvo Simi poprima sasvim drugačiji izgled. Ostrvo se obasja zlatnom svetlošću koja se širi od luke do planine. Zvona zvone bez prestanka, a pojci pevaju: "Tebi, Vojvodo nepobedivi i arhangele Mihailo, pomozi mi."
Stanovnici pričaju da se te noći more umiri, a mnogi svedoče da vide svetlost koja se kreće iznad kupole glavnog hrama.
– To je svetlost Arhangela – objašnjava pomorac Antonis Teodoru, koji svake godine ispunjava svoj zavet plivajući od manastira Panormitisa do ostrvca Svete Katarine.
– Ako imaš veru, videćeš tu svetlost. Ako nemaš, osetićeš je kao osveženje duše.
Shutterstock/Alexandros Michailidis
Čudotvorna ikona Svetog arhangela Mihaila u manastiru Panormitis
Poruka vere kroz čudo
Za Mitropoliju Simi, ova čuda nisu narodna predanja, već živo svedočanstvo pravoslavne vere i iskustva. Sam mitropolit istakao je da bočice, njihovi povratci i isceljenja predstavljaju znak da Bog dopušta Arhangelu Mihailu da ostane delatan u svakodnevnom životu ljudi. Sveštenici Mitropolije naglašavaju da vera u blagodat Panormitisa povezuje pravoslavni narod od Dodekaneza pa sve do dijaspore.
Nije slučajno što su bočice sa osveštanom vodom i uljem stigle i do Kanade, Amerike i Australije, gde postoje hramovi posvećeni arhangelu Mihailu.
Neobjašnjive pojave i interesovanje nauke
Neki istraživači pokušavaju da pristupe ovom fenomenu s poštovanjem prema veri. Fizičar dr Nikolaos Kampanakis sa Univerziteta Egeja kaže da, iako ne postoji laboratorijski dokaz o prenosu predmeta, psihosomatska sila molitve jeste naučno potvrđena.
Dodaje i da je prostor manastira Panormitis energetsko središte gde sabranost i vera ljudi mogu da izazovu pojave sinhronizacije.
Monasi, međutim, odbacuju takve pokušaje tumačenja.
– Arhangelu ne treba nauka, on sam jeste odgovor – kaže otac Nifon.
Zavet i obećanje
U glavnom hramu manastira Panormitis, pored srebrne ikone Arhangela, bočice se i dalje skupljaju. Neke od njih nestanu same, neke ponesu putnici, a neke se vrate sa zahvalnim porukama.
Bivši lučki kapetan Simi, Panajotis Aleksandridis, seća se događaja iz 2010. godine, kada se brod sa kvarom zaustavio ispred zaliva Panormitis.
– Posada je tada u vodi primetila malu bočicu. Uzeli su je, a unutra je bilo napisano: Ne bojte se, arhangel Mihailo je ovde. Nekoliko minuta kasnije, motor je ponovo proradio.
Čudo koje povezuje nebo i zemlju
Čudo se ne odnosi samo na bočicu. Ono je u samom susretu čoveka i Neba. Kako je u jednoj svojoj poslanici zapisao blaženopočivši mitropolit Dodekaneza Apostolos:
– Panormitis je anđeo čuvar Egeja, putnik duša i vesnik koji prenosi Bogu molitve naroda.
Nada koja nastavlja da putuje
Svaka bočica, svaka sveća i svaka poruka koja polazi sa ostrva Simi – svedočanstvo su žive vere. I svaki put kada se neka bočica misteriozno vrati, narod oseća da nada nema granice.
Kao što je na kraju razgovora rekao monah Gavril:
– Kada prestaneš da tražiš objašnjenje kako se nešto dogodilo i počneš da blagodariš što se dogodilo – tada si razumeo čudo arhangela Mihaila.
Od jevanđelskog opisa Hristovog lica koje zasija „kao sunce“ do savremenih svedočanstava o isceljenjima i svetlosti u hramovima – praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, poziva vernike na lični preobražaj.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na strmim obroncima planine iznad reke Aos, u manastiru Stomio, gde je Sveti Pajsije proveo prve godine monaštva, danas reke vernika dolaze u nadi da će pronaći duhovni mir. Njegova rodna kuća, dečje staze i crkvica na visini postaju novo središte hodočašća i tihe molitve.
U svetinji smeštenoj u dalmatinskom kanjonu reke Krke, ikona Svetog arhangela Mihaila počela je da mirotoči, podsećajući verni narod na dubinu vere i snagu duhovnog dodira kroz svete ikone koje čuvaju tajnu nebeskog prisustva.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Priča o svetom Jakovu otkriva kako izgledaju trenuci kada se nebeska pomoć zaista i pojavi — i kako da i mi pozovemo svetitelje u pomoć kad nam najviše zatrebaju.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige „Pravoslavni posni kuvar“ Nade Marković donosimo recept za drugačiji posni obrok na ulju, u kojem se prokelj obavijen hrskavim testom pretvara u ukusno jelo jednostavne pripreme.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.