Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Pre nego što je iz Pariza otputovao za Ameriku, Sveti Jovan Šangajski rekao je Zinaidi, svojoj duhovnoj kćeri i pomoćnici: „Kada se ti, Zinaida, razboliš ili kada se razboli neko drugi, javite mi da dođem.“ I zaista, čim bi se čitao Molebni kanon Presvetoj Bogorodici, bolesnik bi ozdravio.
Dana 21. novembra 1962. godine poslat je u San Francisko kao episkop Ruske zagranične crkve. Oko vrata je nosio kožnu futrolu sa ikonom Presvete Bogorodice, koju je doneo iz Rusije. Kada bi odlazio kod bolesnika, čitao im je Akatist Presvetoj Bogorodici, nakon čega bi se događalo čudo.
Neizmerno je voleo decu i posmatrao ih sa velikom nežnošću. Svi su pamtili njegov topao pogled. Kada bi vas pogledao, imali ste osećaj da ste u tom trenutku najvoljenija osoba na svetu. Imao je običaj da hoda bos, čak i po najgrubljem betonu u parku u Versaju. Jeo je samo jednom dnevno, u 23 časa, i to samo ako bi se neko pobrinuo da mu pripremi hranu. U suprotnom bi ostajao bez tog jedinog obroka.
Svakoga dana služio je Svetu liturgiju, a Sveti diskos je uvek bio ispunjen česticama, jer je pominjao veliki broj imena. Iz svakog džepa vadio je papiriće sa imenima ljudi za koje se molio. Svakoga dana stizala su nova pisma, pa su se i nova imena neprestano pridodavala spisku za pominjanje.
Grob Svetog Jovana Šangajskog - mesto gde vernici veruju da se molitve i danas uslišavaju
Shutterstock Vadiar
Molitva, ilustracija
Grob Svetog Jovana i njegove netruležne mošti nalaze se u Sabornom hramu Ruske Zagranične Crkve u San Francisku, posvećenom Presvetoj Bogorodici "Radost svih žalosnih", u aveniji Giri, između 26. i 27. avenije. Ovde vernici dolaze sa detinjom verom da se pomole Svetitelju, da mu poverе svoje tuge i nevolje, a mnogi svedoče da im pomaže i danas.
Često se dešavalo da kaže šta piše u pismu pre nego što bi ga otvorio i pročitao, jer je imao dar prozorljivosti. Dok je boravio u Šangaju, noću je obilazio ulice i delio hleb i novac beskućnicima, prosjacima, pa čak i pijanim osobama.
Sveti Jovan je želeo da se ljudi mole i da ne zaboravljaju da se mole za upokojene. Na to je podsetio jednog čoveka kome se javio u snu i rekao: „Moli se za upokojene.“
Jednom đakonu se takođe javio i rekao: „Veoma sam radostan što se moliš za bolesne. Uvek se moli za njih i posećuj bolesnike.“
Jednoj ženi, kojoj se javio u snu, rekao je: „Recite ljudima da, iako sam umro, i dalje sam živ“, prenosi grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr.
Njegov život, kako svedoče vernici, nije prestao upokojenjem, već se nastavlja u molitvi i nadama onih koji mu se i danas obraćaju. U sećanju Crkve i ljudi koji veruju u njegova javljanja, Sveti Jovan Šangajski ostaje prisutan kao tihi podsetnik da granica između vidljivog i nevidljivog nije kraj, već početak drugog vida blizine.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.