Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Pre nego što je iz Pariza otputovao za Ameriku, Sveti Jovan Šangajski rekao je Zinaidi, svojoj duhovnoj kćeri i pomoćnici: „Kada se ti, Zinaida, razboliš ili kada se razboli neko drugi, javite mi da dođem.“ I zaista, čim bi se čitao Molebni kanon Presvetoj Bogorodici, bolesnik bi ozdravio.
Dana 21. novembra 1962. godine poslat je u San Francisko kao episkop Ruske zagranične crkve. Oko vrata je nosio kožnu futrolu sa ikonom Presvete Bogorodice, koju je doneo iz Rusije. Kada bi odlazio kod bolesnika, čitao im je Akatist Presvetoj Bogorodici, nakon čega bi se događalo čudo.
Neizmerno je voleo decu i posmatrao ih sa velikom nežnošću. Svi su pamtili njegov topao pogled. Kada bi vas pogledao, imali ste osećaj da ste u tom trenutku najvoljenija osoba na svetu. Imao je običaj da hoda bos, čak i po najgrubljem betonu u parku u Versaju. Jeo je samo jednom dnevno, u 23 časa, i to samo ako bi se neko pobrinuo da mu pripremi hranu. U suprotnom bi ostajao bez tog jedinog obroka.
Svakoga dana služio je Svetu liturgiju, a Sveti diskos je uvek bio ispunjen česticama, jer je pominjao veliki broj imena. Iz svakog džepa vadio je papiriće sa imenima ljudi za koje se molio. Svakoga dana stizala su nova pisma, pa su se i nova imena neprestano pridodavala spisku za pominjanje.
Grob Svetog Jovana Šangajskog - mesto gde vernici veruju da se molitve i danas uslišavaju
Shutterstock Vadiar
Molitva, ilustracija
Grob Svetog Jovana i njegove netruležne mošti nalaze se u Sabornom hramu Ruske Zagranične Crkve u San Francisku, posvećenom Presvetoj Bogorodici "Radost svih žalosnih", u aveniji Giri, između 26. i 27. avenije. Ovde vernici dolaze sa detinjom verom da se pomole Svetitelju, da mu poverе svoje tuge i nevolje, a mnogi svedoče da im pomaže i danas.
Često se dešavalo da kaže šta piše u pismu pre nego što bi ga otvorio i pročitao, jer je imao dar prozorljivosti. Dok je boravio u Šangaju, noću je obilazio ulice i delio hleb i novac beskućnicima, prosjacima, pa čak i pijanim osobama.
Sveti Jovan je želeo da se ljudi mole i da ne zaboravljaju da se mole za upokojene. Na to je podsetio jednog čoveka kome se javio u snu i rekao: „Moli se za upokojene.“
Jednom đakonu se takođe javio i rekao: „Veoma sam radostan što se moliš za bolesne. Uvek se moli za njih i posećuj bolesnike.“
Jednoj ženi, kojoj se javio u snu, rekao je: „Recite ljudima da, iako sam umro, i dalje sam živ“, prenosi grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr.
Njegov život, kako svedoče vernici, nije prestao upokojenjem, već se nastavlja u molitvi i nadama onih koji mu se i danas obraćaju. U sećanju Crkve i ljudi koji veruju u njegova javljanja, Sveti Jovan Šangajski ostaje prisutan kao tihi podsetnik da granica između vidljivog i nevidljivog nije kraj, već početak drugog vida blizine.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Reči svetogorskog starca o ljudskoj slabosti otkrivaju zašto jedan pad ne mora da bude kraj borbe, već trenutak iz kojeg se može izvući važna pouka za ono što dolazi.
Na prazničnoj liturgiji vernicima se obratio mitropolit dalmatinski Nikodim, pozvavši ih da ljubav prema Bogu potvrde brigom o bližnjima i da nastave tradiciju svojih predaka.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnogučenika Dometija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti prorok Samuilo. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bernarda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Tokom praznične Liturgije u hramu Svetog pravednog Josifa u Hjustonu primili su Svetu tajnu krštenja i miropomazanja, a njihov dolazak u Pravoslavnu crkvu bio je deo samog bogosluženja.