SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Mnoge ljude uznemiravaju neželjene i teške pomisli, ali ruski svetitelj objašnjava da greh ne nastaje samim iskušenjem, već onda kada čovek svesno prihvati ono što mu se javlja u umu i srcu.
Kada nečiste, uznemirujuće ili bogohulne pomisli dođu u čovekov um, mnogi se suočavaju sa teškim pitanjem: da li je sama njihova pojava već greh i da li čovek zbog njih snosi krivicu? Upravo ta nedoumica često donosi nemir, strah i osećaj duhovne slabosti, iako čovek u sebi zapravo vodi borbu protiv onoga što ne želi. Odgovor na ovo pitanje Sveti Dimitrije Rostovski pronalazi u razlikovanju same pomisli od svesnog pristanka na nju.
On podseća da nisu sve misli koje se pojave u čovekovoj duši izraz njegove volje. Kao što iskušenje nije isto što i pad, tako ni pojava zle pomisli nije isto što i prihvatanje greha. Prava duhovna borba počinje onda kada čovek prepozna takvu pomisao, odbaci je i ne dozvoli joj da se ukoreni u njegovom srcu.
Sveti Dimitrije Rostovski je o ovoj unutrašnjoj borbi govorio:
- Pošto mnoge ljude zle pomisli, naročito hulne pomisli koje neprijatelj (đavo) podmeće, uznemiravaju i dovode u nedoumicu, korisno je da ih poznajemo i razumemo kada su one grešne, a kada nisu. Takođe je važno da naučimo kako da se protiv njih borimo i kako da ih udaljimo od sebe.
Čoveka naročito uznemiravaju tri vrste pomisli: pomisli nečistote, pomisli neverovanja i hulne pomisli. Lek protiv ovakvih iskušenja sastoji se u tome da razumemo sledeće: sama pojava zle pomisli nije greh ako čovekova volja i razum ne pristaju na nju, već je odbacuju, protive joj se i ne žele je.
Međutim, kada se čovekov razum i volja svojevoljno zadržavaju na takvim mislima, kada ih prihvataju, kada u njima nalaze zadovoljstvo i čuvaju ih u svome srcu, tada te pomisli postaju smrtni greh.
Ako čoveka takve pomisli uznemiravaju, a on im ne pristaje niti ih prihvata, ali se ipak muči i smatra sebe krivim zbog njih, tada je obmanut od đavola. Takav čovek je malodušan i ne razlikuje samu pomisao od pristanka na nju.
Jer nije svaka pomisao koja se pojavi u čovekovom umu ujedno i njegov svesni pristanak na nju. Pristanak postoji tek onda kada čovek zavoli zle misli, kada u njima nalazi zadovoljstvo, kada ih svesno prihvata, želi i umnožava u svome umu. Ali ako ih odbacuje i ne želi, ako one same dolaze u njegove misli, a on se od njih odvraća, to je siguran znak da im njegova volja nije pristala.
Zato čovek ne treba da se uznemirava u savesti zbog takvih pomisli. Naprotiv, upravo onda kada ga one najviše napadaju, a on im se istrajno suprotstavlja i ne pristaje na njih, Bog mu umnožava nagradu za njegovu borbu - govorio je Sveti Dimitrije Rostovski.
Pouka Svetog Dimitrija Rostovskog podseća da se duhovni život ne meri time da li čovek nikada neće biti napadnut lošom pomišlju, već time kako na nju odgovara. Onaj ko se bori, ko odbacuje ono što ne želi i čuva svoje srce od pristanka na zlo, već se nalazi na putu pobede. U toj tihoj unutrašnjoj borbi, koju niko osim Boga možda ne vidi, čovek ne gubi svoju dušu, već je upravo izgrađuje.

Večernja
Prva knjiga Mojsijeva (17,15-17; 19; 18,11-14; 21,1-2; 4-8)
15. I još reče Bog Avramu: a Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Saara. 16. I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je , i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje. 17. Tada pade Avram ničice i nasmija se govoreći u srcu svom: „E da će se čoveku od sto godina roditi sin? I Sari? E da će žena od devedeset godina roditi?”
Knjiga o sudijama (13,2-8; 13-14; 17-18; 21)
2. A bijaše jedan čovjek od Saraje od plemena sinova Danovijeh, po imenu Manoje, i žena mu bješe nerotkinja, i ne rađaše. 3. Toj ženi javi se anđeo Gospodnji i reče joj: gle, ti si sad nerotkinja, i nijesi rađala; ali ćeš zatrudnjeti i rodićeš sina. 4. Nego sada čuvaj se da ne piješ vina ni silovita pića, i da ne jedeš ništa nečisto.
5. Jer gle, zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i britva da ne prijeđe po njegovoj glavi, jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on će početi izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih. 6. I žena dođe i reče mužu svojemu govoreći: čovjek Božji dođe k meni, i lice mu bijaše kao lice anđela Božijega, vrlo strašno; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svojega imena. 7. Nego mi reče: gle, ti ćeš zatrudnjeti, i rodićeš sina; zato sada ne pij vina ni silovita pića i ne jedi ništa nečisto; jer će dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti. 8. Tada se Manoje pomoli Gospodu i reče: o Gospode! neka opet dođe k nama čovjek Božji, kojega si slao, da nas nauči šta ćemo činiti sa djetetom, kad se rodi.
Knjiga proroka Isaije (40,1-3; 9; 41,17-18; 45,8; 48,20-21; 54,1)
1. Tešite, tešite narod moj, govori Bog vaš. 2. Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grehe svoje. 3. Glas je nekoga koji viče: „Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našem.”
Jutrenja
Jevanđelje po Luki, začalo 3, 4 (1,5-25; 57-68; 76; 80)
5. U vreme Iroda, cara judejskoga, beše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta. 6. A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovestima i uredbama Gospodnjim besprekorno. 7. I nemahu dece, jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje već poodmaklih godina. 8. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, 9. Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi.
10. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vreme kađenja. 11. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika. 12. I zbuni se Zaharija videvši ga i spopade ga strah. 13. A anđeo mu reče: „Ne boje se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadenućeš mu ime Jovan. 14. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu.
15. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje; 16. I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome; 17. I on će napred ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka deci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.” 18. I reče Zaharija anđelu: „Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama.” 19. I odgovarajući anđeo reče mu: „Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovestim.
20. I evo, bićeš nem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi verovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.” 21. I narod čekaše Zahariju, i čuđahu se što se zabavi u hramu. 22. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove, i osta nem. 23. I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svom.24. A posle onih dana zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreći: 25. „Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima.” 62. I znacima pitahu oca njegova kako bi on htio da ga nazovu. 63. I zaiskavši daščicu napisa govoreći: „Jovan mu je ime.” I začudiše se svi. 64. I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govoraše blagosiljajući Boga. 65. I uđe strah u sve susede njihove; i po svoj gorskoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj 66. I svi koji čuše staviše u srce svoje govoreći: „Šta li će biti ovo dete?” I ruka Gospodnja beše s njim. 67. A Zaharija otac njegov ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: 68. „Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj.
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 111, 112 (13,1-14; 14,1-4)
1. Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju, jer nema vlasti da nije od Boga, a vlasti što postoje od Boga su ustanovljene. 2. Zato ko se protivi vlasti, protivi se uredbi Božijoj a koji se protive primiće osudu na sebe. 3. Jer starešine nisu strah za dobra dela nego za zla. Hoćeš li pak da se ne bojiš vlasti? Čini dobro i imaćeš pohvalu od nje, 4. jer je sluga Božiji tebi za dobro. Ako li zlo činiš boj se, jer ne nosi mača uzalud, jer je Božiji sluga osvetnik, da izlije gnev na onoga koji zlo čini.
5. Zato je potrebno pokoravati se ne samo zbog gneva, nego i zbog savesti 6. Jer zbog toga i poreze plaćate, jer su službenici božiji koji se time stalno bave. 7. Podajte, dakle, svakome što ste dužni: kome porezu - porezu, kome carinu - carinu, kome strah - strah, kome čast - čast. 8. Ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga ispunio je zakon. 9. Jer ono: Ne čini preljubu, ne ubij, ne ukradi, ne svedoči lažno, ne poželi, i bilo koja druga zapovest, ispunjava se u ovoj reči: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.”
10. Ljubav ne čini zla bližnjemu; ljubav je, dakle, punoća zakona.11. I ovo tim pre što znate vreme, da je već čas da ustanemo od sna, jer nam je sada spasenje bliže nego kad poverovasmo. 12. Noć poodmače, a dan se približi. Odbacimo, dakle, dela tame i obucimo se u oružje svetlosti. 13. Da hodimo pošteno kao po danu: ne u pirovanju i pijanstvu, ne u razvratu i bestidnosti, ne u svađi i zavisti. 14. Nego se obucite u Gospoda Isusa Hrista; i staranje za telo ne pretvarajte u pohote. Jevanđelje po Luki, začalo 3, 4 (1,5-25; 57-68; 76; 80)
5. U vreme Iroda, cara judejskoga, beše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta. 6. A behu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovestima i uredbama Gospodnjim besprekorno. 7. I nemahu dece, jer Jelisaveta beše nerotkinja, i behu oboje već poodmaklih godina. 8. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, 9. Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi.
10. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vreme kađenja. 11. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika. 12. I zbuni se Zaharija videvši ga i spopade ga strah. 13. A anđeo mu reče: „Ne boje se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadenućeš mu ime Jovan. 14. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu.
15. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje; 16. I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome; 17. I on će napred ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka deci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.” 18. I reče Zaharija anđelu: „Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama.” 19. I odgovarajući anđeo reče mu: „Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovestim.
20. I evo, bićeš nem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi verovao mojim rečima koje će se ispuniti u svoje vreme.” 21. I narod čekaše Zahariju, i čuđahu se što se zabavi u hramu. 22. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove, i osta nem. 23. I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svom.24. A posle onih dana zatrudne Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet meseci govoreći: 25. „Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima.”
64. I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govoraše blagosiljajući Boga. 65. I uđe strah u sve susede njihove; i po svoj gorskoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj 66. I svi koji čuše staviše u srce svoje govoreći: „Šta li će biti ovo dete?” I ruka Gospodnja beše s njim. 67. A Zaharija otac njegov ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: 68. „Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu. Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi. Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost. Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
19. I reče Bog: „Zaista Sara žena tvoja rodiće ti sina, i nadćeš mu ime Isak; i postaviću zavet svoj s njim da bude zavet večan semenu njegovom nakon njega.
11. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. 12. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? a i gospodar mi je star. 13. Tada reče Gospod Avramu: što se smije Sara govoreći: istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? 14. Ima li što teško Gospodu? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.
1. I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i učini Gospod Sari kao što bješe kazao. 2. Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
4. I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog. 5. A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak. 6. A Sara reče: Bog mi učini smijeh; ko god čuje, smijaće mi se. 7. I reče: ko bi rekao Avramu da će Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 8. A kad dijete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.

13. A anđeo Gospodnji reče Manoju: žena neka se čuva od svega što sam joj kazao. 14. Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, i vina ni silovita pića neka ne pije, i ništa nečisto neka ne jede. Što sam joj zapovjedio sve neka drži.
17. Opet reče Manoje anđelu Gospodnjemu: kako ti je ime? da ti zahvalimo kad se zbude što si rekao. 18. A anđeo Gospodnji odgovori mu: što pitaš za ime moje? Čudno je.
21. I anđeo se Gospodnji ne javi više Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razumje da je anđeo Gospodnji.
9. Izađi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinem: evo Boga vašega.
17. Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema,kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neću ih ostaviti. 18. Otvoriću reke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suvu zemlju u izvore vodene.
8. Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospod stvorih to.
20. Izađite iz Vavilona, bežite od Haldejaca; glasno pevajući objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: “Izbavi Gospod slugu svog Jakova”. 21. Neće ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stene točiće im, jer će rascepiti kamen i poteći će voda.
1. Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece nego li ona koja ima muža, veli Gospod.

57. A Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina. 58. I čuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. 59. I u osmi dan dođoše da obrežu dete, i davahu mu ime oca njegova - Zaharija. 60. I odgovarajući mati njegova reče: „Ne, nego da se zove Jovan.” 61. I rekoše joj: „Nikoga nema u rodbini tvojoj da se zove tim imenom.”
76. I ti, dete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići napred pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put;
80. A dete rastijaše i jačaše duhom i beše u pustinji do dana dok se ne pokaza Izrailju.

Liturgija
1. A slaboga u veri primajte, bez raspravljanja o mišljenjima. 2. Jer jedan veruje da sme sve jesti, a koji je slab jede zelje. 3. Koji jede neka ne prezire onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga Bog primi. 4. Ko si ti što osuđuješ tuđega slugu? Svom gospodaru on stoji ili pada. Ali će stajati, jer je Bog moćan da ga uspravi.
57. A Jelisaveti dođe vreme da rodi, i rodi sina. 58. I čuše njeni susedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. 59. I u osmi dan dođoše da obrežu dete, i davahu mu ime oca njegova - Zaharija. 60. I odgovarajući mati njegova reče: „Ne, nego da se zove Jovan.” 61. I rekoše joj: „Nikoga nema u rodbini tvojoj da se zove tim imenom.” 62. I znacima pitahu oca njegova kako bi on htio da ga nazovu. 63. I zaiskavši daščicu napisa govoreći: „Jovan mu je ime.” I začudiše se svi.
76. I ti, dete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići napred pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put;
80. A dete rastijaše i jačaše duhom i beše u pustinji do dana dok se ne pokaza Izrailju.
SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
OVI LJUDI SVE VIDE NAOPAKO: Sveti Jovan Zlatousti otkrio šta čoveka pretvara u sopstvenog neprijatelja
PROGANJA VAS OSEĆAJ DA VAS JE SNAŠLO PROKLETSTVO I GNEV BOŽJI? Sveti Sofronije Saharov objašnjava šta treba da učinite
SVI TO RADE, ALI RETKO KO PRIZNA: Starac Mojsije Svetogorac otkriva kako da se oslobodimo tereta o kom se ne govori naglas
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja upozorava roditelje da se prve godine ne mogu vratiti i objašnjava zašto ono što dete tada čuje i vidi često postaje temelj njegovih budućih izbora, navika i odnosa prema dobru.
Umesto odgovora, ljutnje i potrebe da dokažemo ko je u pravu, veliki ruski duhovnik upućuje na molitvu za onoga koji nas je povredio, otkrivajući put kojim se čuva mir srca i umnožava hrišćanska ljubav.
Jedna od najdubljih pouka ruskog svetitelja otkriva da krst svakog čoveka nije samo simbol stradanja.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Čovek ne bi smeo da bude ostavljen bez duhovne pomoći u poslednjim trenucima života.
Sveti oci često su govorili da je nestrpljenje jedan od najvećih neprijatelja duhovnog života.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.