SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Mnogi ljudi danas teško priznaju sopstvene greške. Strah od osude, osećaj stida ili želja da sačuvaju sliku o sebi često ih navode da prećute ono što ih najviše opterećuje. Međutim, pravoslavna duhovnost na stid ne gleda kao na prepreku, već kao na put ka oslobođenju. Upravo o tome govori jedna od pouka starca Mojsija Svetogorca, koji ukazuje da je iskreno pokajanje prvi korak ka duhovnom miru.
Starac Mojsije Svetogorac ovako je govorio o značaju stida i ispovesti:
- Sramotu je dobro imati, ali pre nego učinimo greh, a ne posle. Kažu da će nas sramota koju osećamo prilikom ispovesti osloboditi sramote u dan Strašnog suda, jer za one grehove koje sveštenik razreši neće nam biti ponovo suđeno. Direktno priznavanje grehova podrazumeva da budemo jasni, iskreni i uz odluku da više nikad ne ponovimo grehe koje smo ispovedili - govorio je starac Mojsije.
Ova pouka podseća da u pravoslavlju ispovest nije puko nabrajanje grehova, već čin iskrenog suočavanja sa sobom i odluke da se život promeni. Prema rečima starca Mojsija Svetogorca, upravo stid koji čovek oseti pre greha ili tokom iskrene ispovesti može postati početak duhovnog isceljenja i put ka istinskom unutrašnjem miru.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 121 (16,17-24)
17. Molim vas pak, braćo, da pazite na one koji čine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučiste, i klonite ih se; 18. jer takvi ne služe Gospodu našem Isusu Hristu nego svojem trbuhu, i blagim i laskavim rečima varaju srca nezlobivih. 19. A vaša se poslušnost razglasi svuda. Zato se radujem zbog vas: ali hoću da ste vi mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 20. A Bog mira brzo će satreti satanu pod noge vaše. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. 21. Pozdravljaju vas Timotej, saradnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, srodnici moji. 22. Pozdravljam vas u Gospodu i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu. 23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cele Crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik gradski, i brat Kvart. 24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Jevanđelje po Mateju, začalo 51. (13,10-23)
10. I pristupivši učenici rekoše mu: „Zašto im govoriš u pričama?” 11. A on odgovarajući reče im: „Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano.” 12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima. 13. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumeju. 14. I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: „Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti!”
15. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim. 16. A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju. 17. Jer zaista vam kažem, da su mnogi proroci i pravednici želeli videti što vi vidite, a ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše. 18. Vi pak čujte priču o sejaču! 19. Svakome koji sluša reč o Carstvu i ne razume, dolazi nečastivi i krade posejano u srcu njegovom; to je ono pored puta posejano.
20. A na kamenitom mestu posijano, to je koji sluša reč i odmah je s radošću prima, 21. ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju zbog reči, odmah se sablazni. 22. A posejano u trnju, to je koji sluša reč, no briga ovoga sveta i prevara bogatstva zaguše reč i bez roda ostane. 23. A posejano na dobroj zemlji, to je koji sluša reč i razume, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.