Duhovna riznica 06.07.2026 | 00:01

SVI TO RADE, ALI RETKO KO PRIZNA: Starac Mojsije Svetogorac otkriva kako da se oslobodimo tereta o kom se ne govori naglas

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
SVI TO RADE, ALI RETKO KO PRIZNA: Starac Mojsije Svetogorac otkriva kako da se oslobodimo tereta o kom se ne govori naglas
manastir-lepavina.org

Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.

Mnogi ljudi danas teško priznaju sopstvene greške. Strah od osude, osećaj stida ili želja da sačuvaju sliku o sebi često ih navode da prećute ono što ih najviše opterećuje. Međutim, pravoslavna duhovnost na stid ne gleda kao na prepreku, već kao na put ka oslobođenju. Upravo o tome govori jedna od pouka starca Mojsija Svetogorca, koji ukazuje da je iskreno pokajanje prvi korak ka duhovnom miru.

Starac Mojsije Svetogorac ovako je govorio o značaju stida i ispovesti:

- Sramotu je dobro imati, ali pre nego učinimo greh, a ne posle. Kažu da će nas sramota koju osećamo prilikom ispovesti osloboditi sramote u dan Strašnog suda, jer za one grehove koje sveštenik razreši neće nam biti ponovo suđeno. Direktno priznavanje grehova podrazumeva da budemo jasni, iskreni i uz odluku da više nikad ne ponovimo grehe koje smo ispovedili - govorio je starac Mojsije.

Ova pouka podseća da u pravoslavlju ispovest nije puko nabrajanje grehova, već čin iskrenog suočavanja sa sobom i odluke da se život promeni. Prema rečima starca Mojsija Svetogorca, upravo stid koji čovek oseti pre greha ili tokom iskrene ispovesti može postati početak duhovnog isceljenja i put ka istinskom unutrašnjem miru.

Čitanje Jevanđelja za ponedeljak 6. sedmice po Duhovima

shutterstock.com/Mircea Moira
Jevanđelje

 

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 121 (16,17-24)

17. Molim vas pak, braćo, da pazite na one koji čine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučiste, i klonite ih se;  18. jer takvi ne služe Gospodu našem Isusu Hristu nego svojem trbuhu, i blagim i laskavim rečima varaju srca nezlobivih.  19. A vaša se poslušnost razglasi svuda. Zato se radujem zbog vas: ali hoću da ste vi mudri za dobro, a bezazleni za zlo.  20. A Bog mira brzo će satreti satanu pod noge vaše. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama.  21. Pozdravljaju vas Timotej, saradnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, srodnici moji.  22. Pozdravljam vas u Gospodu i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu.  23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cele Crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik gradski, i brat Kvart.  24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.

Jevanđelje po Mateju, začalo 51. (13,10-23)

10. I pristupivši učenici rekoše mu: „Zašto im govoriš u pričama?”  11. A on odgovarajući reče im: „Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano.”  12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima.  13. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumeju.  14. I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: „Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti!” 

15. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.  16. A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju.  17. Jer zaista vam kažem, da su mnogi proroci i pravednici želeli videti što vi vidite, a ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše.  18. Vi pak čujte priču o sejaču!  19. Svakome koji sluša reč o Carstvu i ne razume, dolazi nečastivi i krade posejano u srcu njegovom; to je ono pored puta posejano. 

20. A na kamenitom mestu posijano, to je koji sluša reč i odmah je s radošću prima,  21. ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju zbog reči, odmah se sablazni.  22. A posejano u trnju, to je koji sluša reč, no briga ovoga sveta i prevara bogatstva zaguše reč i bez roda ostane.  23. A posejano na dobroj zemlji, to je koji sluša reč i razume, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.