SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Mnogi ljudi danas teško priznaju sopstvene greške. Strah od osude, osećaj stida ili želja da sačuvaju sliku o sebi često ih navode da prećute ono što ih najviše opterećuje. Međutim, pravoslavna duhovnost na stid ne gleda kao na prepreku, već kao na put ka oslobođenju. Upravo o tome govori jedna od pouka starca Mojsija Svetogorca, koji ukazuje da je iskreno pokajanje prvi korak ka duhovnom miru.
Starac Mojsije Svetogorac ovako je govorio o značaju stida i ispovesti:
- Sramotu je dobro imati, ali pre nego učinimo greh, a ne posle. Kažu da će nas sramota koju osećamo prilikom ispovesti osloboditi sramote u dan Strašnog suda, jer za one grehove koje sveštenik razreši neće nam biti ponovo suđeno. Direktno priznavanje grehova podrazumeva da budemo jasni, iskreni i uz odluku da više nikad ne ponovimo grehe koje smo ispovedili - govorio je starac Mojsije.
Ova pouka podseća da u pravoslavlju ispovest nije puko nabrajanje grehova, već čin iskrenog suočavanja sa sobom i odluke da se život promeni. Prema rečima starca Mojsija Svetogorca, upravo stid koji čovek oseti pre greha ili tokom iskrene ispovesti može postati početak duhovnog isceljenja i put ka istinskom unutrašnjem miru.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 121 (16,17-24)
17. Molim vas pak, braćo, da pazite na one koji čine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučiste, i klonite ih se; 18. jer takvi ne služe Gospodu našem Isusu Hristu nego svojem trbuhu, i blagim i laskavim rečima varaju srca nezlobivih. 19. A vaša se poslušnost razglasi svuda. Zato se radujem zbog vas: ali hoću da ste vi mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 20. A Bog mira brzo će satreti satanu pod noge vaše. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. 21. Pozdravljaju vas Timotej, saradnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, srodnici moji. 22. Pozdravljam vas u Gospodu i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu. 23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cele Crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik gradski, i brat Kvart. 24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Jevanđelje po Mateju, začalo 51. (13,10-23)
10. I pristupivši učenici rekoše mu: „Zašto im govoriš u pričama?” 11. A on odgovarajući reče im: „Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano.” 12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima. 13. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumeju. 14. I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: „Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti!”
15. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim. 16. A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju. 17. Jer zaista vam kažem, da su mnogi proroci i pravednici želeli videti što vi vidite, a ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše. 18. Vi pak čujte priču o sejaču! 19. Svakome koji sluša reč o Carstvu i ne razume, dolazi nečastivi i krade posejano u srcu njegovom; to je ono pored puta posejano.
20. A na kamenitom mestu posijano, to je koji sluša reč i odmah je s radošću prima, 21. ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju zbog reči, odmah se sablazni. 22. A posejano u trnju, to je koji sluša reč, no briga ovoga sveta i prevara bogatstva zaguše reč i bez roda ostane. 23. A posejano na dobroj zemlji, to je koji sluša reč i razume, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
U pravoslavlju postoji jasna granica između slobode i robovanja sopstvenim željama.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.