SME LI DA SE PRIČESTI ČOVEK KOJI JE SAV CRN OD GREHA: Odgovor Svetog Serafima Sarovskog iznenadiće mnoge
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Mnogi ljudi danas teško priznaju sopstvene greške. Strah od osude, osećaj stida ili želja da sačuvaju sliku o sebi često ih navode da prećute ono što ih najviše opterećuje. Međutim, pravoslavna duhovnost na stid ne gleda kao na prepreku, već kao na put ka oslobođenju. Upravo o tome govori jedna od pouka starca Mojsija Svetogorca, koji ukazuje da je iskreno pokajanje prvi korak ka duhovnom miru.
Starac Mojsije Svetogorac ovako je govorio o značaju stida i ispovesti:
- Sramotu je dobro imati, ali pre nego učinimo greh, a ne posle. Kažu da će nas sramota koju osećamo prilikom ispovesti osloboditi sramote u dan Strašnog suda, jer za one grehove koje sveštenik razreši neće nam biti ponovo suđeno. Direktno priznavanje grehova podrazumeva da budemo jasni, iskreni i uz odluku da više nikad ne ponovimo grehe koje smo ispovedili - govorio je starac Mojsije.
Ova pouka podseća da u pravoslavlju ispovest nije puko nabrajanje grehova, već čin iskrenog suočavanja sa sobom i odluke da se život promeni. Prema rečima starca Mojsija Svetogorca, upravo stid koji čovek oseti pre greha ili tokom iskrene ispovesti može postati početak duhovnog isceljenja i put ka istinskom unutrašnjem miru.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 121 (16,17-24)
17. Molim vas pak, braćo, da pazite na one koji čine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučiste, i klonite ih se; 18. jer takvi ne služe Gospodu našem Isusu Hristu nego svojem trbuhu, i blagim i laskavim rečima varaju srca nezlobivih. 19. A vaša se poslušnost razglasi svuda. Zato se radujem zbog vas: ali hoću da ste vi mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 20. A Bog mira brzo će satreti satanu pod noge vaše. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. 21. Pozdravljaju vas Timotej, saradnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, srodnici moji. 22. Pozdravljam vas u Gospodu i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu. 23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cele Crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik gradski, i brat Kvart. 24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Jevanđelje po Mateju, začalo 51. (13,10-23)
10. I pristupivši učenici rekoše mu: „Zašto im govoriš u pričama?” 11. A on odgovarajući reče im: „Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano.” 12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima. 13. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumeju. 14. I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: „Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti!”
15. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim. 16. A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju. 17. Jer zaista vam kažem, da su mnogi proroci i pravednici želeli videti što vi vidite, a ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše. 18. Vi pak čujte priču o sejaču! 19. Svakome koji sluša reč o Carstvu i ne razume, dolazi nečastivi i krade posejano u srcu njegovom; to je ono pored puta posejano.
20. A na kamenitom mestu posijano, to je koji sluša reč i odmah je s radošću prima, 21. ali nema korena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga poteraju zbog reči, odmah se sablazni. 22. A posejano u trnju, to je koji sluša reč, no briga ovoga sveta i prevara bogatstva zaguše reč i bez roda ostane. 23. A posejano na dobroj zemlji, to je koji sluša reč i razume, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.
Kada čovek misli da je predaleko od Boga, ove reči ruskog svetitelja vraćaju nadu.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.