“OVO MIRIŠE NA SMRT”: Starac Mojsije Svetogorac upozorava na najveću zamku u koju upadaju vernici
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
U savremenom iskustvu vernika često se pojavljuje paradoks: čovek može biti uveren da stoji na strani istine, da ispravno razume i tumači veru, a da mu upravo to uverenje postane prepreka u odnosu prema drugima. Tada ispravnost, umesto da vodi ka smirenju, počinje da se pretvara u meru nadmoći, a razgovor u dokazivanje. U takvom unutrašnjem raskoraku ljubav lako biva potisnuta.
Na taj problem ukazuje i jedna od pouka jeromonaha Serafima Rouza, koja jednostavno, ali veoma oštro razdvaja spoljašnju „pravdu“ od hrišćanskog odnosa prema bližnjem.
- Čuvajte se "duha samodopadljive pravednosti"! Koliko god da ste u pravu u pojedinim pitanjima, imajte u vidu i mišljenja drugih. Nije ‘ispravnost’ na prvom mestu, već harmonija i ljubav. Koliko je obraćenika, držeći se sopstvene ispravnosti (čak i kada ona nije bila sporna), teško palo. Nedostajala im je hrišćanska ljubav i dobra volja; nepotrebno su odbacivali ljude i na kraju ostajali sami sa svojom "ispravnošću" i "pravednošću". Ne savetujem da idete njihovim stopama - govorio je jeromonah Serafim Rouz.
U tim rečima sadržano je upozorenje koje prevazilazi lične sukobe i crkvene rasprave. Istina, ako nije sjedinjena sa smirenjem, lako može postati zid između čoveka i čoveka, umesto mosta. A upravo tu se, prema ovoj pouci, prepoznaje razlika između uverenja koje gradi i uverenja koje razdvaja.
Na kraju, ostaje jednostavna mera: ne koliko smo bili u pravu, već koliko smo u tom pravu sačuvali čoveka pored sebe.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 103 (10,1-10)
1. Braćo, želja je srca moga i molitva Bogu za Izrailj da se spase. 2. Jer im svedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 3. Jer ne poznajući pravde Božije i nastojeći da svoju pravdu utvrde, ne pokoriše se pravdi Božijoj. 4. Jer je Hristos završetak zakona za opravdanje svakom koji veruje. 5. Jer Mojsej piše za pravednost koja je od zakona: „Čovek koji to čini živeće u tome.
6. A pravednost koja je od vere ovako govori: „Da ne rečeš u srcu svome: 'Ko će se popeti na nebo?' to jest da svede Hrista; 7. ili: 'Ko će sići u bezdan?' to jest, da izvede Hrista iz mrtvih.” 8. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je reč u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest reč vere koju propovedamo. 9. Jer ako ispovedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svom da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. 10. Jer se srcem veruje za pravednost, a ustima se ispoveda za spasenje.
Jevanđelje po Mateju, začalo 28. (8,28-34; 9,1)
28. A kad dođe Isus na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva besomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. 29. I gle, povikaše govoreći: „Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo pre vremena da nas mučiš?” 30. A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja. 31. I demoni ga moljahu govoreći: „Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja.” 32. I reče im: „Idite.” I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali sve krdo svinja sa brega u more, i utopiše se u vodi. 33. A svinjari pobegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za besomučnike. 34. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; i videvši ga, moliše da ode iz njihovog kraja.1. I ušavši u lađu, pređe i dođe u svoj grad.
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
U trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da izdrži, jedna snažna ličnost pravoslavnog duhovnog života 20. veka podseća kako se kroz istrajnost može pronaći mir i radostusred najvećih životnih tereta.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
Majka Latinka Šućur veruje da je njena ćerka, posle tri godine tišine, progovorila nakon molitvi Svetim Zosimu i Jakovu.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Nekada jedna od najpraćenijih tiktokerki za tumačenje karata Alex Reads Tarot objavila je da prekida sve i okreće se veri u Hrista.
Zbog nedostatka ljudskih ograničenja, u Bogu se sjedinjuju i savršene muške i savršene ženske karakteristike.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.