“OVO MIRIŠE NA SMRT”: Starac Mojsije Svetogorac upozorava na najveću zamku u koju upadaju vernici
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
U savremenom iskustvu vernika često se pojavljuje paradoks: čovek može biti uveren da stoji na strani istine, da ispravno razume i tumači veru, a da mu upravo to uverenje postane prepreka u odnosu prema drugima. Tada ispravnost, umesto da vodi ka smirenju, počinje da se pretvara u meru nadmoći, a razgovor u dokazivanje. U takvom unutrašnjem raskoraku ljubav lako biva potisnuta.
Na taj problem ukazuje i jedna od pouka jeromonaha Serafima Rouza, koja jednostavno, ali veoma oštro razdvaja spoljašnju „pravdu“ od hrišćanskog odnosa prema bližnjem.
- Čuvajte se "duha samodopadljive pravednosti"! Koliko god da ste u pravu u pojedinim pitanjima, imajte u vidu i mišljenja drugih. Nije ‘ispravnost’ na prvom mestu, već harmonija i ljubav. Koliko je obraćenika, držeći se sopstvene ispravnosti (čak i kada ona nije bila sporna), teško palo. Nedostajala im je hrišćanska ljubav i dobra volja; nepotrebno su odbacivali ljude i na kraju ostajali sami sa svojom "ispravnošću" i "pravednošću". Ne savetujem da idete njihovim stopama - govorio je jeromonah Serafim Rouz.
U tim rečima sadržano je upozorenje koje prevazilazi lične sukobe i crkvene rasprave. Istina, ako nije sjedinjena sa smirenjem, lako može postati zid između čoveka i čoveka, umesto mosta. A upravo tu se, prema ovoj pouci, prepoznaje razlika između uverenja koje gradi i uverenja koje razdvaja.
Na kraju, ostaje jednostavna mera: ne koliko smo bili u pravu, već koliko smo u tom pravu sačuvali čoveka pored sebe.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 103 (10,1-10)
1. Braćo, želja je srca moga i molitva Bogu za Izrailj da se spase. 2. Jer im svedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 3. Jer ne poznajući pravde Božije i nastojeći da svoju pravdu utvrde, ne pokoriše se pravdi Božijoj. 4. Jer je Hristos završetak zakona za opravdanje svakom koji veruje. 5. Jer Mojsej piše za pravednost koja je od zakona: „Čovek koji to čini živeće u tome.
6. A pravednost koja je od vere ovako govori: „Da ne rečeš u srcu svome: 'Ko će se popeti na nebo?' to jest da svede Hrista; 7. ili: 'Ko će sići u bezdan?' to jest, da izvede Hrista iz mrtvih.” 8. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je reč u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest reč vere koju propovedamo. 9. Jer ako ispovedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svom da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. 10. Jer se srcem veruje za pravednost, a ustima se ispoveda za spasenje.
Jevanđelje po Mateju, začalo 28. (8,28-34; 9,1)
28. A kad dođe Isus na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva besomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. 29. I gle, povikaše govoreći: „Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo pre vremena da nas mučiš?” 30. A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja. 31. I demoni ga moljahu govoreći: „Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja.” 32. I reče im: „Idite.” I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali sve krdo svinja sa brega u more, i utopiše se u vodi. 33. A svinjari pobegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za besomučnike. 34. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; i videvši ga, moliše da ode iz njihovog kraja.1. I ušavši u lađu, pređe i dođe u svoj grad.
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.