“OVO MIRIŠE NA SMRT”: Starac Mojsije Svetogorac upozorava na najveću zamku u koju upadaju vernici
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
U savremenom iskustvu vernika često se pojavljuje paradoks: čovek može biti uveren da stoji na strani istine, da ispravno razume i tumači veru, a da mu upravo to uverenje postane prepreka u odnosu prema drugima. Tada ispravnost, umesto da vodi ka smirenju, počinje da se pretvara u meru nadmoći, a razgovor u dokazivanje. U takvom unutrašnjem raskoraku ljubav lako biva potisnuta.
Na taj problem ukazuje i jedna od pouka jeromonaha Serafima Rouza, koja jednostavno, ali veoma oštro razdvaja spoljašnju „pravdu“ od hrišćanskog odnosa prema bližnjem.
- Čuvajte se "duha samodopadljive pravednosti"! Koliko god da ste u pravu u pojedinim pitanjima, imajte u vidu i mišljenja drugih. Nije ‘ispravnost’ na prvom mestu, već harmonija i ljubav. Koliko je obraćenika, držeći se sopstvene ispravnosti (čak i kada ona nije bila sporna), teško palo. Nedostajala im je hrišćanska ljubav i dobra volja; nepotrebno su odbacivali ljude i na kraju ostajali sami sa svojom "ispravnošću" i "pravednošću". Ne savetujem da idete njihovim stopama - govorio je jeromonah Serafim Rouz.
U tim rečima sadržano je upozorenje koje prevazilazi lične sukobe i crkvene rasprave. Istina, ako nije sjedinjena sa smirenjem, lako može postati zid između čoveka i čoveka, umesto mosta. A upravo tu se, prema ovoj pouci, prepoznaje razlika između uverenja koje gradi i uverenja koje razdvaja.
Na kraju, ostaje jednostavna mera: ne koliko smo bili u pravu, već koliko smo u tom pravu sačuvali čoveka pored sebe.

Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 103 (10,1-10)
1. Braćo, želja je srca moga i molitva Bogu za Izrailj da se spase. 2. Jer im svedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 3. Jer ne poznajući pravde Božije i nastojeći da svoju pravdu utvrde, ne pokoriše se pravdi Božijoj. 4. Jer je Hristos završetak zakona za opravdanje svakom koji veruje. 5. Jer Mojsej piše za pravednost koja je od zakona: „Čovek koji to čini živeće u tome.
6. A pravednost koja je od vere ovako govori: „Da ne rečeš u srcu svome: 'Ko će se popeti na nebo?' to jest da svede Hrista; 7. ili: 'Ko će sići u bezdan?' to jest, da izvede Hrista iz mrtvih.” 8. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je reč u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest reč vere koju propovedamo. 9. Jer ako ispovedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svom da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. 10. Jer se srcem veruje za pravednost, a ustima se ispoveda za spasenje.
Jevanđelje po Mateju, začalo 28. (8,28-34; 9,1)
28. A kad dođe Isus na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva besomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. 29. I gle, povikaše govoreći: „Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo pre vremena da nas mučiš?” 30. A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja. 31. I demoni ga moljahu govoreći: „Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja.” 32. I reče im: „Idite.” I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali sve krdo svinja sa brega u more, i utopiše se u vodi. 33. A svinjari pobegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za besomučnike. 34. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; i videvši ga, moliše da ode iz njihovog kraja.1. I ušavši u lađu, pređe i dođe u svoj grad.
Podvižnik sa Svete Gore objašnjava da se prava vera prepoznaje po smirenju, strpljenju i ljubavi upravo onda kada naiđu iskušenja.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
U besedi za petak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da čovek nije stvoren samo za prolazni život i objašnjava zbog čega se prava priprema za večnost odvija upravo danas.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Bojovićima je stigla pomoć vredna oko milion dinara, dok radovi na novom domu napreduju kako bi zimu dočekali pod svojim krovom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.