Čovek koji ne želi da ustane iz sopstvene nevoljnosti retko priznaje pravi razlog svog mirovanja. Lakše je, piše vladika Nikolaj Velimirović, uvećati prepreku nego savladati sebe: sitna smetnja postaje planina, običan šum pretvara se u oluju, a bezazlena senka dobija oblik opasnosti.
U toj psihološkoj zameni mesta između stvarnog i izmišljenog, lenjost dobija svoj najubedljiviji govor - govor u kojem se sve opravdava, samo da se ništa ne preduzme. Upravo tom unutrašnjem mehanizmu izgovora posvećena je beseda vladike Nikolaja za Nedelju pete sedmice po Duhovima, u kojoj se lenjost ne posmatra kao slabost trenutka, već kao poremećaj čovekove prirodne potrebe za delanjem i stvaranjem.
Beseda o tome kako se lenjivac izgovara
"Lenjivac govori: lav je na polju." (Priče Sol. 22, 13)
Da bi opravdao svoju lenjost, lenjivac ističe teškoće i prepreke nekome poslu i uveličava ih preko svake mere. Ako mu smeta jedan čovek, on će reći da mu smeta celo selo; ako šušti lišće, on će pravdati da ne može na posao zbog bure; ako je pred kućom zec, on će reći - lav! Samo da ne izađe iz kuće i samo da odloži posao.
Lenjost je sasvim suprotna prirodi čovekovoj. Priroda je čovekova delatelna: ona traži da posluje, da radi, da zida. Lenjost je pouzdan znak iznakaženosti prirode kod čoveka. Da je lenjost strašan porok jasno je iz toga što delatan čovek nikad ne zavidi lenjivcu, dok lenjivac zavidi delatnom; isto onako kao što trezan čovek ne zavidi pijancu, dok pijanac zavidi treznom čoveku.
O Gospode, Stvoritelju svedelateljni, spasi nas od tupe i poročne lenjivosti, kojom se udaljujemo od prirode svoje prvosazdane, od obraza i podobija Tvoga, Vladiko svih tvari! Nadahni nas Duhom Tvojim Svetim, svedvižnim i radostotvornim. Tebi slava i hvala u vekove. Amin.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.