Mohammed Abusalama/MEI / Sipa Press / Profimedia, Ibrahim Zanoun/MEI / Sipa Press / Profimedia
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Iz Gaze je stigla vest o stradanju Maise Daoud i njene ćerke Meri, koje su poginule kada je njihov dom pogođen iz vazduha. Njihovo stradanje duboko je potreslo hrišćansku zajednicu, posebno jer su tokom rata pomagale parohijanima i raseljenim ljudima koji su utočište pronašli u crkvi.
Jerusalimska patrijaršija oprostila se od mučenica Maise Daoud i njene ćerke Meri, navodeći da su poginule kada je njihov dom u Gazi pogođen iz vazduha. U saopštenju je upućena molitva za pokoj njihovih duša i utehu njihovoj porodici, kao i za sve koji su u Gazi ostali bez svojih najbližih.
Pomagale ljudima koji su utočište pronašli u crkvi
O njihovom životu tokom rata svedoči i saopštenje Višeg predsedničkog komiteta za crkvena pitanja Palestine. U njemu se navodi da su Maisa i Meri pomagale parohijanima i raseljenim ljudima koji su utočište pronašli u Crkvi Svete Porodice u Gazi, pružajući im podršku u teškim humanitarnim okolnostima.
I same su jedno vreme boravile u tom crkvenom skloništu, pre nego što su se preselile u iznajmljeni stan. Pokušavale su da nastave život uprkos ratu, strahu i neizvesnosti koji su postali deo njihove svakodnevice. U tom domu stradale su u vazdušnom napadu.
Njihova priča posebno potresa. Dok su tokom rata pomagale ljudima koji su ostali bez sigurnosti i utočišta, same su stradale u bombardovanju.
Ibrahim Zanoun/MEI / Sipa Press / Profimedia
Opelo Maisi i Meri služio je mitropolit Aleksije u drevnog Crkvi Svetog Porfirija u gazi
U Crkvi Svetog Porfirija služeno opelo
Od Maise i Meri oprostili su se porodica, prijatelji i članovi hrišćanske zajednice u Gazi. Opelo je služeno u Crkvi Svetog Porfirija, drevnom pravoslavnom hramu u Starom gradu Gaze.
Opelo su služili metropolit Aleksije, patrijaršijski namesnik u Gazi, i arhimandrit Silas, paroh Crkve Svetog Porfirija. Uzdizane su molitve i pevale pogrebne himne, dok su se okupljeni molili za pokoj stradalih.
Posle opela, kovčezi su izneti iz hrama, a Maisa i Meri ispraćene su na mesto počinka. Među okupljenima bili su njihovi rođaci, prijatelji i pripadnici hrišćanske zajednice, ali i muslimani koji su došli da im odaju poslednju počast.
Jerusalimska patrijaršija ih nazvala mučenicama
U svom zvaničnom saopštenju Jerusalimska patrijaršija Maisu i Meri nazvala je mučenicama i izrazila saučešće njihovoj porodici i bližnjima. U molitvi za pokoj njihovih duša istaknuta je nada u Vaskrsenje i molba Gospodu da im podari pokoj „tamo gde nema bola ni uzdisanja“.
Patrijaršija je istovremeno uputila molitvu za sve stanovnike Gaze, za ranjene, ožalošćene i one koji svakodnevno strahuju za živote svojih najbližih.
U pravoslavnoj veri telesna smrt nije konačni kraj ljudskog postojanja. Hrišćani veruju u Vaskrsenje mrtvih i život budućeg veka, zbog čega se upokojeni poveravaju Božjoj milosti i ljubavi. Zato Crkva za preminule ne govori kao o onima koji su nestali, već se moli za pokoj njihovih duša i iščekuje ispunjenje Hristovog obećanja o Vaskrsenju.
Maisa i Meri ispraćene su iz Crkve Svetog Porfirija uz molitve i pogrebne himne. Njihova dela ljubavi prema bližnjima ostaju svedočanstvo života koji su delile sa svojom zajednicom, dok ih Crkva poverava Gospodu i moli se za pokoj njihovih duša i njihovo učešće u Vaskrsenju.
U izjavi saučešća upućenoj porodici Knežević nema lakih uteha ni objašnjenja za prerani odlazak deteta, već tiho saosećanje i priziv vere u trenutku kada bol prevazilazi svaku ljudsku meru.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Jeromonah Nazarije Basilaja poručuje da Crkva ne sme da zaboravi stradanje monaštva i pozvao je na molitvu da se progon i nasilje nad hrišćanima više nikada ne ponove.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Poglavar Rimokatoličke crkve sa govornice pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti nevine od brutalne ratne strategije koja pogađa milione ljudi i poručio da je obezbeđivanje hrane moralna obaveza čitavog čovečanstva.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.