Smrt je jedina izvesnost koju čovek najčešće gura na kraj svojih misli, kao da će ćutanjem uspeti da je udalji. Upravo zato vladika Nikolaj Velimirović u besedi za petak 9. sedmice po Duhovima podseća na apostolske reči koje razbijaju tu obmanu: telo nije naš večni dom, već prolazna odežda koju ćemo jednog dana ostaviti. Njegova današnja beseda nije poziv na strah, već na budnost - da vreme koje nam je dato iskoristimo za ono što će ostati i kada se rastanemo sa zemaljskim životom.
Beseda o sećanju na skori rastanak s telom
"Mislim da je pravo dokle sam god u ovome telu da vas opominjem, znajući da ću skoro telo svoje odbaciti kao što mi kaza i Gospod naš Isus Hristos." (II Pet. 1, 13-14)
Evo dobre opomene teloljubcima, koji su zbog tela zaboravili dušu svoju. Telo se mora odbaciti. Ma kako ga skupim držali, ma koliko dragocenosti o njega obesili, ma koliko ga milovali i nežili, mi ga moramo jednoga dana odbaciti. O kako je silna i istinita ova reč - odbaciti!
Kad se duša odvoji od tela, duša odbacuje telo kao nepotrebno. Kad brodolomnici dostignu na dasci do obale, oni izlaze na obalu, a dasku odbacuju. Kad grane proleće, zmija skida sa sebe svlak i odbacuje ga. Kad leptir izleti iz čaure, čaura se odbacuje. Isto se tako i telo odbacuje kad duša iz njega izađe. Neupotrebljivo više i beskorisno, čak i štetno za druge ljude, ono se odbacuje od kuće, odbacuje od grada, odbacuje sa sunca i – zariva se duboko u zemlju. Pomislite na ovo, o raskošni i okićeni, oholi i proždrljivi!
No dok je duša u telu, ona treba da iskoristi telo na svoje spasenje, pokoravajući se zakonu Božjem i vršeći delo Božje. Vidite li kako je apostolova duša trudoljubiva! Dok sam god u ovome tijelu, da vas budim opominjanjem. Taj posao dao mu je Bog i on hoće do kraja da ga savesno izvrši, pre nego što morade odbaciti telo.
Potrudimo se, braćo, i mi prvo da primimo apostolsku opomenu, i drugo da i mi opominjemo ostale, sve ostale kojima dobra želimo. Žurno se svi primičemo obali onoga sveta i žurno se približuje čas kada ćemo tela morati odbaciti i s golom dušom pred Sud Božji izaći. Šta ćemo reći na Sudu Božjem: na kakve smo ciljeve upotrebili u zemnom životu spravu od zemlje, koja se zove telom?
O Gospode Isuse, Sudijo pravedni, upravi um naš da misli o smrti i Sudu. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
U besedi za utorak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik upozorava da samo poznavanje sveta bez Boga ne donosi istinsku utehu i otkriva put kojim se zadobijaju blagodat, mir i sigurnost duše.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.