ČINI TI SE DA SU TI SE PLANOVI SRUŠILI, DA SI ZAGLAVLJEN ILI DA TE JE ŽIVOT ODVEО U POGREŠNOM SMERU? Starac Pajsije tvrdi da je dovoljno učiniti samo jednu stvar
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Malo šta čoveka može toliko da uzdrma kao trenutak kada se planovi iznenada sruše, a put kojim je krenuo odvede ga u sasvim drugom pravcu. Tada se lako rađaju sumnja, razočaranje i pitanje da li je sve krenulo pogrešnim tokom. Upravo u takvim trenucima jedna pouka starca Pajsija Svetogorca poziva na drugačiji pogled, na poverenje u Božji promisao i strpljenje pred onim što još ne razumemo.
Starac Pajsije Svetogorac je govorio:
- Bog je čudan matematičar. Mi ljudi mislimo da je najkraći i najbolji put između dve tačke prava linija, ali On često bira zaobilazne puteve, pune krivina i neočekivanih stanica. To je zato što On, za razliku od nas, vidi prepreke i provalije koje stoje ispred nas, a koje su za naše oči nevidljive. Kada ti se čini da su ti se planovi srušili, da si zaglavljen ili da te je život odveo u pogrešnom smeru - smiri se.
Ova misao jednog od najvoljenijih savremenih pravoslavnih staraca podseća da vera ne počiva na tome da čovek razume svaki događaj, već na tome da s poverenjem prihvati da Bog vidi ono što ljudski um ne može da sagleda. Ono što danas izgleda kao gubitak ili neuspeh, sutra se može pokazati kao zaštita od mnogo većeg pada ili kao put koji vodi ka istinskom dobru.
Zato ova pouka ne poziva na pasivnost, već na strpljenje, molitvu i poverenje u Božji promisao. Umesto da očajava zbog zatvorenih vrata, hrišćanin je pozvan da sačuva mir i veruje da Gospod vodi njegov život čak i kada put izgleda nejasan.
Tek se posle mnogo vremena otkrije da je upravo zaobilazni put bio najbezbedniji. Zato reči starca Pajsija ostaju snažan podsetnik da se vera najviše pokazuje onda kada čovek, uprkos neizvesnosti, ne izgubi poverenje u Boga.
Čitanje Jevanđelja za subotu 5. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Rimljanima, začalo 97 (8,14-21)
14. Jer koje vodi Duh Božiji oni su sinovi Božiji. 15. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: „Ava, Oče!” 16. Ovaj Duh svedoči našemu duhu da smo deca Božija. 17. A kad smo deca, i naslednici smo: naslednici, dakle, Božiji a sunaslednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo.
18. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se otkriti. 19. Jer žarkim iščekivanjem tvorevina očekuje da se jave sinovi Božiji. 20. Jer se tvar pokori taštini, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji je pokori, sa nadom 21. Da će se i sama tvar osloboditi od robovanja propadljivosti na slobodu slave dece Božije.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.
16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Mateju, začalo 30. (9,9-13)
9. I odlazeći Isus odande vide čoveka gde sedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: „Hajde za mnom.” I ustavši otide za njim. 10. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i jeđahu sa Isusom i sa učenicima njegovim. 11. I videvši to, fariseji rekoše učenicima njegovim: „Zašto sa carinicima i grešnicima učitelj vaš jede i pije?” 12. A Isus čuvši reče im: „Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni.” 13. Nego idite i naučite se šta znači: „Milost hoću, a ne žrtvoprinošenje.” Jer nisam došao da zovem pravednike no grešnike na pokajanje.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Njegove reči o grehu, pokajanju i unutrašnjem miru podsećaju vernike da se uzrok mnogih životnih borbi ne traži samo spolja, već i u stanju sopstvenog srca.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Veliki svetitelj pravoslavlja upozoravao je da ljutnja ne povređuje samo druge ljude, već zarobljava i onoga koji joj se prepusti, a u njegovim rečima nalazi se put ka smirenju i duhovnoj slobodi.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
U svom teološkom osvrtu arhijerej Grčke pravoslavne crkve upozorava na širenje praksi koje, prema pravoslavnom učenju, mogu dovesti do duhovne obmane i udaljavanja od Crkve.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Pirinač, luk i peršun umotani u vinovo lišće čine jednostavno posno jelo iz manastirske tradicije, uz neobično jasan ukus koji dolazi iz potpune svedenosti sastojaka.