DUHOVNI SAVETI ZA ISPOVEST NA VELIKE PRAZNIKE! Sveštenik objasnio šta nikako ne smete tada da uradite!
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
Nepoštovanje epitimije (duhovnog leka ili pravila koje vernik dobija od svog duhovnika nakon ispovesti) u pravoslavnoj tradiciji smatra se grehom neposlušnosti i svesnim odbijanjem duhovnog isceljenja.
Kako Crkva posmatra epitimiju kao lek, a ne kao kaznu, njeno neispunjavanje direktno šteti samom verniku.
Naime, prema rečima Svetih otaca, ako bolesnik baci oblog koji mu je lekar prepisao, rana će se inficirati. Nepoštovanjem pravila, gresi se ne prevazilaze, već mogu postati još dublji i teži.
S druge strane, poslušanje duhovnom ocu je temelj pravoslavnog podviga. Svesnim odstupanjem od njegove reči, čovek upada u greh gordosti i samodovoljnosti, misleći da zna bolje od onoga ko pred Bogom odgovara za njegovu dušu.
- Epitimija nije kazna koja bi trebalo da zadovolji nečiju uvredu ili umilostivi uvređenu Božiju pravdu, nego je to lekovito sredstvo koje treba da obezbedi duševno ozdravljenje grešnika kroz poboljšanje i uzrastanje u vrlinskom životu. Ta čudesna sredstva imaju za cilj da čuvaju vernika od svih iskušenja sveta i đavola, da ne bi ponovo pao u iste ili slične grehe - objasnio je otac Milan na sajtu Svetosavlje i dodao:

- Kao što bolesnik ne uzimajući propisane lekove može da naškodi telu svome tako i nepridržavanje saveta svoga duhovnika može da bude na duhovnu štetu svakoga pokajnika. Epitimiju može i treba da naloži ispovednik (duhovnik) a na osnovu naših ispoveđenih grehova. Onaj koji nam je naložio epitimiju on može i da nas razreši ali nikako sami mi sebe da razrešavamo.
Trebalo bi znati da svesno izbegavanje duhovnika nakon kršenja epitimije samo produžava duhovnu krizu. Rešenje je uvek u novom pokajanju i otvorenom razgovoru.
Na to je ukazao i otac Milan.
- Svaki greh je veliki i nije važno koliki je, nego kako ga što pre ispovediti, pokajati se i nikada više ne činiti. Najbolje je obrati se svom svešteniku koji je i dao epitimiju i tražiti od njega savet, jer on zna na osnovu čega je dao epitimiju ili ispovediti se kod najbližeg sveštenika te tražiti duhovni savet (epitimiju) za ono što treba činiti. Epitimija se nikad ne prekida bez blagoslova sveštenika - jasno je ukazao otac Milan.

Sveti Nikodim Svetogorac ovako je govorio o svesnom kršenju epitimije:
- Kao što neko, ko ima rane po telu, ide da ih pokaže lekaru i dobije od njega uputstvo da stavi takav i takav oblog na njih i uz to da ne pije vino i ne jede takvu i takvu hranu, jer u suprotnom njegove rane neće zarasti, i to tako i ti, brate moj, imaš duševne rane, grehe. Otišao si i pokazao ih duhovniku, to jest, ispovedio ih. Duhovnik je odredio da na njih staviš oblog, a to je epitimija: post, uzimanje samo suve hrane, kolenopreklonjenje, milostinja i molitva. Uz to te je uputio da ne piješ i da ne jedeš određenu hranu, to jest, da se ne pričešćuješ Svetim tajnama.
- Ako ga ti onda ne poslušaš i jedeš, šta biva? Tvoje rane - gresi, ne zaceljuju, nego pođu po zlu i postaju još veće. Ma šta kažem ne zaceljuju? Preti ti i duševna i telesna smrt, kako kaže božanski Pavle: "Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dosta ih umire", to jest, zato što se mnogi nedostojno pričešćuju, pa se razboljevaju i slabe, a neki od njih i umiru. Naposletku, kažem ti, brate, da epitimiju, koju ti odredi duhovnik treba da izvršiš u što kraće vreme možeš, ukoliko si u blagodati Božijoj i da je ne odlažeš, jer ne znaš šta te sutra čeka.
Bonus video
Značaj ispovesti naročito dolazi do izražaja u vreme velikih praznika, kada se vernici pripremaju da dostojno prime Svetu tajnu pričešća.
Mi ljudi često zaboravljamo da nam je smrt bliža od kragne, upozorava otac Goran.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Prema crkvenom predanju, u viđenju mu je najavljeno stradanje, a on je prihvatio iskušenje i ostao veran Hristu do poslednjeg trenutka.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.