Mada epitimija nekad može biti teška i shvatati se kao kazna, crkva je tumači kao "blagodatni lek" za onoga ko je odstupio od Boga kome i treba što pre da se vrati.
Epitimija je crkvena mera ili pokora koja se koristi u pravoslavnoj crkvi kao duhovna disciplina za one koji su počinili Božji greh ili neki drugi teži prekršaj. Cilj epitimije je duhovno pročišćenje, pokajanje i pomirenje sa Bogom. Epitimija obično uključuje različite oblike pokore, kao što su post, molitve, redovni odlazak na bogosluženja i drugi duhovni postupci, koji pomažu verniku da se očisti od greha.
Jedan od ključnih aspekata epitimije je da pričešće može biti deo ili čak uslov za završetak pokore. Međutim, u određenim slučajevima, pričešće može biti odloženo, pa i zabranjeno. To se dešava kada vernik nije ispunio uslove za duhovno očišćenje, odnosno ako nije iskreno pokajao ili nije izvršio epitimiju koju mu je crkva dodelila. U takvim situacijama, crkva može odlučiti da mu zabrani pričešće dok se potpuno ne pokaje.
Printscreen/Youtube/Pirot Plus Online
Mitropolit niški gospodin Arsenije
Pričešće je sveti sakrament koji podrazumeva primanje Hristovog tela i krvi kroz hleb i vino, i predstavlja pomirenje sa Bogom. Međutim, da bi vernik mogao da pristupi pričešću, mora biti u stanju duhovnog očistljenja. Zato je često neophodno da pre nego što primi pričešće, vernik prođe kroz proces pokajanja i ispovesti, a u slučaju ozbiljnih grehova, i kroz epitimiju.
Dakle, pričešće je deo procesa duhovnog isceljenja, ali ono može biti odloženo ili zabranjeno dok vernik ne izvrši epitimiju i pokaže iskreno pokajanje. Mada nekad može biti bolna i shvatati se kao kazna, crkva je tumači kao "blagodatni lek" za onoga ko je odstupio od Boga kome i treba što pre da se vrati.
I mada se u praksi često dešava da epitimiju daju sveštenici, sadašnji mitropolit Niški gospodin Arsenije jednom prilikom je objasnio da to može da uradi samo episkop.
- Sveštenik ne može sam kroz epitimiju da zabrani pričešće, On može samo sa blagoslovom episkopa da da verniku epitimiju za nepričešćivanje. Ako vernik ima neki prestup, nije spreman, ima sagrešnje neko, to sveštenici na ispovesti čuju ili jednostavno poznaju svoje vernike, daje se epitimija. Ali, za zabranu pričešća, što je kod nas česta praksa naročito u manastirima, da jeromonasi zabranjuju pričešće vernicima i po više meseci, bez znanja lokalnog episkopa, to se ne sme. To ne sme da radi nijedan jeromonah niti sveštenik - kaže otac Arsenije.
On kaže da se epitimija za nepričešćivanje daje isključivo uz blagoslov lokalnog episkopa.
- To mora da se uradi uz znanje episkopa, da se zna razlog zbog čega je neko odlučio od pričešća. Imali smo slučaj u manastiru Studenica, ne bih sad imenovao oca, ali on je 300 ljudi držao pod epitimijom. To je nedopustivo bez blagoslova episkopa - zaključio je otac Arsenije.
Sveti Teofan nas podseća da je priča o pričešću mnogo dublja od same obredne radnje. Ona je u suštini poziv na najtešnje opštenje sa Gospodom, na zajedništvo sa njim, koje je početak i kraj našeg duhovnog života. Pričešće nas podseća da je sam Gospod izvor života, i da je to zajedništvo sa njim ono što nas istinski ispunjava i vodi ka spasenju. Ovaj proces nije samo istorijski događaj, već traje kroz sve vekove i biće prisutan u večnosti, jer je ta večna hranidba neophodna za duhovni život svih verujućih.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
Crkva nas uči da je i patnja dobra za nas, da mi kroz nju sebe obezbeđuje spasenje i mesto u Carstvu nebeskom, ali da ona nikako ne sme prerasti u očajanje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 27. nedelju po Pedesetnici poziva nas da duboko uronimo u duhovnu pripremu za praznik Božića, koji se slavi kroz rođenje Isusa Hrista. On nas podseća da ovaj praznik nije samo spoljašnja radost, već i unutrašnja, duhovna priprema koja ima višestruki značaj. Sveti Teofan nas upućuje da shvatimo značaj Božića ne samo kroz spoljnu manifestaciju rođenja Hrista, već kroz razumevanje dubokih teoloških i istorijskih aspekata tog događaja.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.