OD NJEGOVOG PROROČANSTVA SE STREPI: Danas je Sveti prorok Avdija!
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
Srpska pravoslavna crkva obeležava praznik posvećen Svetom prepodobnom Alimpiju Stolpniku, svecu koji je mnogim porodicama krsna slava.
Rođen je, kako se pretpostavlja, 522 godine u Adrijanopolju, a od malih nogu bio je predan Bogu. Služio je u crkvi, prvo kao ekonom, a posle kao đakon. No, premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija.
Uskoro je za svoj dom odabrao jedno grčko groblje, koje su ljudi izbegavali, jer se verovalo da se na njemu pojavljuju demoni.
Tu je pobio krst, i sazidao hram u čast Svete Efimije, koja mu se javila na snu. Pokraj hrama podigao je stolp visok, popeo se na njega i tu u postu i molitvi proveo je 53 godine.
Ni podsmeh ljudi ni zloba demona nisu mogli da ga odatle udalje, niti u njegovoj nameri pokolebaju .
"Naročito od demona pretrpe ovaj svetitelj bezbrojne bede. Ne samo da ga demoni raznim priviđenjima ustrašavahu nego ga i kamenjem udarahu, i ne davahu mu mira ni danju ni noću. No Alimpije mužestveni ograđivaše sebe od demonske sile krsnim znamenjem i imenom Isusovim", piše u žitijama.
Kad je pobedio demone, počeli su da mu dolaze ljudi radi molitve, utehe, pouke i iscelenja. Okolo njegovog stolpa podigoše se dva manastira, s jedne strane muški a s druge ženski. U ženskom manastiru živele su mu i majka i sestra.
Sveti Alimpije vodio je monahe i monahinje sa svoga stolpa primerom i rečima i "sijajući kao sunce sa nebesa" pokazivao put ka spasenju.
"Toliku blagodat imaše ovaj ugodnik Božji, da ga često obasjavaše nebeska svetlost, i nad njim se uzdizaše do nebesa stub od te svetlosti", stoji u žitijama.
Bio je moćan čudotvorac kako za života tako i po smrti. Živeo je 100 godina.
Upokojio se 640. god. u vreme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kotlomuškom manastiru na Svetoj Gori.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Vavedenje je jedan od pet najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i krsna slava velikog broja Srba.
Sveta Apfija bila je Filimonova žena i život je provela služeći u kući koju su ona i njen muž pretvorili u pravu, malu crkvu.
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Sveti Timotej, učenik apostola Pavla, krstio je nju i njene dvorkinje, i doneo joj poslanice apostola Pavla na čitanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Car Dioklecijan se tokom jednog putovanja baš zaustavio u Tarsu i tokom te posete njegov sin se smrtno zaljubio u Pelagiju i hteo je da je ženi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.