OD NJEGOVOG PROROČANSTVA SE STREPI: Danas je Sveti prorok Avdija!
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
Srpska pravoslavna crkva obeležava praznik posvećen Svetom prepodobnom Alimpiju Stolpniku, svecu koji je mnogim porodicama krsna slava.
Rođen je, kako se pretpostavlja, 522 godine u Adrijanopolju, a od malih nogu bio je predan Bogu. Služio je u crkvi, prvo kao ekonom, a posle kao đakon. No, premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija.
Uskoro je za svoj dom odabrao jedno grčko groblje, koje su ljudi izbegavali, jer se verovalo da se na njemu pojavljuju demoni.
Tu je pobio krst, i sazidao hram u čast Svete Efimije, koja mu se javila na snu. Pokraj hrama podigao je stolp visok, popeo se na njega i tu u postu i molitvi proveo je 53 godine.
Ni podsmeh ljudi ni zloba demona nisu mogli da ga odatle udalje, niti u njegovoj nameri pokolebaju .
"Naročito od demona pretrpe ovaj svetitelj bezbrojne bede. Ne samo da ga demoni raznim priviđenjima ustrašavahu nego ga i kamenjem udarahu, i ne davahu mu mira ni danju ni noću. No Alimpije mužestveni ograđivaše sebe od demonske sile krsnim znamenjem i imenom Isusovim", piše u žitijama.
Kad je pobedio demone, počeli su da mu dolaze ljudi radi molitve, utehe, pouke i iscelenja. Okolo njegovog stolpa podigoše se dva manastira, s jedne strane muški a s druge ženski. U ženskom manastiru živele su mu i majka i sestra.
Sveti Alimpije vodio je monahe i monahinje sa svoga stolpa primerom i rečima i "sijajući kao sunce sa nebesa" pokazivao put ka spasenju.
"Toliku blagodat imaše ovaj ugodnik Božji, da ga često obasjavaše nebeska svetlost, i nad njim se uzdizaše do nebesa stub od te svetlosti", stoji u žitijama.
Bio je moćan čudotvorac kako za života tako i po smrti. Živeo je 100 godina.
Upokojio se 640. god. u vreme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kotlomuškom manastiru na Svetoj Gori.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
Vavedenje je jedan od pet najvećih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici i krsna slava velikog broja Srba.
Sveta Apfija bila je Filimonova žena i život je provela služeći u kući koju su ona i njen muž pretvorili u pravu, malu crkvu.
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Mošti Svetog Lukilijana i drugih sa njim nalaze se u Carigradu i od njih su potekla brojna isceljenja.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.