ON JE MOGAO SVE ŠTO JE ŽELEO, ČAK I DA BUDE NEVIDLJIV DRUGIM LJUDIMA: Danas je Prepodobni Joanikije Veliki
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
 
                                Sveta Apfija bila je Filimonova žena i život je provela služeći u kući koju su ona i njen muž pretvorili u pravu, malu crkvu.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) i njeni vernici danas slave dan sećanja na Svete apostole Arhipa, Filimona i Apfiju, svetitelje iz 1. veka..
Arhip je bio jedan od sedamdeset apostola. Apostol Pavle pominje ga u poslanici Kološanima i Filimonu, nazivajući ga svojim drugarom u vojevanju.
U gradu Kolosaju središte hrišćanstva je bilo u kući Filimonovoj. Tu su dolazili hrišćani na molitvu.
U to vreme apostoli su postavljali svoje učenike za episkope, i to neke od njih na stalno mesto, a neke kao misionare putujuće po raznim mestima. I Filimon je bio jedan od ovih poslednjih.
Sveta Apfija bila je Filimonova žena i život je provela služeći u kući koju su ona i njen muž pretvorili u pravu, malu crkvu.
U vreme nekog praznika neznaboškoj boginji Artemidi, svi verni u Kolosaju po običaju su se sakupili u Filimonovoj i Apfijinoj kući na molitvi.
Neznabošci, saznavši za ovaj skup, jurnuli su i pohvatali sve hrišćane.
Filimona, Arhipa i Apfiju, kao vođe, najpre su pretukli, a posle su ih zakopali do pojasa u zemlju i počneli kamenovati. Tako su i ubili Filimona i Apfiju, a Arhipa su izvadili iz rupe jedva živog, i ostavili ga "na zabavu deci". Deca su ga izbola noževima posle čega je i izdahnuo.
Podvizavao se preko 50 godina, i to na raznim mestima.
Onisifor i Porfirije su odmah po hapšenju priznali da ispovedaju hrišćanstvo, tvrdeći da je Bog samo jedan, posle čega su bili izloženi jezivim mukama.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Ostavio je knjigu proročanstava o Carstvu gospodnjem.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja dvojicu velikih svetitelja: apostola koji je Jvanđeljem dotakao srca ljudi i mitropolita koji je verom i mudrošću ujedinio narod Crne Gore.
Sveti Luka se smatra i osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Prema nekim verovanjima, proricao je ukidanje žrtvenog zakona i ukidanje subote, umesto koje je Hristos ustanovio nedelju.
Kada su jevrejske starešine saznale za vaskrsenje Hristovo, počeli su da potplaćuje vojnike da pronose lažnu vest da Hristos nije vaskrsao, ali Longin na to nije želeo da pristine.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Najbrži greh često nije delo ruku, već ono što izgovorimo - današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog pokazuje kako kontrola jezika i mudro ćutanje mogu doneti snagu, mir i unutrašnju slobodu.
Ajet 9:43 uči nas strpljenju, mudrom prosuđivanju i unutrašnjoj odgovornosti, podsećajući da svaka reč i odluka imaju težinu, a istinoljubivost vodi ka Božijem oprostu.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.