Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Svaki verni pravoslavni hrišćanin u svom domu, pored ikone krsne slave ima i kandiio.
Reč kandilo potiče od latinske reči "candela" što znači sveća.
Kandilo odnosno paljenje kandila simbolizuje darivanja žrtve poštovanja i časti prema Bogu i svetiteljima. Takođe, simbolizuje Hristovu Svetlost koja osvetljuje svakog čoveka, kao što simbolizuje i poznatu Gospodnju zapovest da mi, hrišćani, treba da budemo svetlost svetu.
Svetlost u kandilu služi kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Pali se u raznim prilikama, nedeljom, praznicima, a može i svakodnevno, prilikom molitve.
Kandilo se uvek postavlja ispred ikone sveca zaštitnika doma, koja mora biti u kući na vidljivom odnosno nekom počasnom mestu, na istočnom ili zapadnom zidu. Nikada ikona, a samim tim i kandilo ne smeju se stavljati iza vrata ili na neko slabo vidljivo mesto.
Kandilo se postavlja ispred ikone. Podesiti se tako da čaša kandila bude u visini trećine ikone odozdo, da svetlost iz kandila osvetljava lik sveca.
Kako se kandilo pravilno pali?
1. korak - u čašu sipati trećinu vode.
2. korak - dodaje se isto toliko ulja.
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
Ulje bi trebalo da bude maslinovo jer je i Gospod molio u Masilinovom vrtu).
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
3. korak - uzme se plovak za kandilo i jedan fitilj koji se stavi u sredinu plovka. To se zajedno stavi u čašicu i upali se. Kandilo bi trebalo ulapiti svećom.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.