Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Svaki verni pravoslavni hrišćanin u svom domu, pored ikone krsne slave ima i kandiio.
Reč kandilo potiče od latinske reči "candela" što znači sveća.
Kandilo odnosno paljenje kandila simbolizuje darivanja žrtve poštovanja i časti prema Bogu i svetiteljima. Takođe, simbolizuje Hristovu Svetlost koja osvetljuje svakog čoveka, kao što simbolizuje i poznatu Gospodnju zapovest da mi, hrišćani, treba da budemo svetlost svetu.
Svetlost u kandilu služi kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Pali se u raznim prilikama, nedeljom, praznicima, a može i svakodnevno, prilikom molitve.
Kandilo se uvek postavlja ispred ikone sveca zaštitnika doma, koja mora biti u kući na vidljivom odnosno nekom počasnom mestu, na istočnom ili zapadnom zidu. Nikada ikona, a samim tim i kandilo ne smeju se stavljati iza vrata ili na neko slabo vidljivo mesto.
Kandilo se postavlja ispred ikone. Podesiti se tako da čaša kandila bude u visini trećine ikone odozdo, da svetlost iz kandila osvetljava lik sveca.
Kako se kandilo pravilno pali?
1. korak - u čašu sipati trećinu vode.
2. korak - dodaje se isto toliko ulja.
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
Ulje bi trebalo da bude maslinovo jer je i Gospod molio u Masilinovom vrtu).
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
3. korak - uzme se plovak za kandilo i jedan fitilj koji se stavi u sredinu plovka. To se zajedno stavi u čašicu i upali se. Kandilo bi trebalo ulapiti svećom.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.