Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Svaki verni pravoslavni hrišćanin u svom domu, pored ikone krsne slave ima i kandiio.
Reč kandilo potiče od latinske reči "candela" što znači sveća.
Kandilo odnosno paljenje kandila simbolizuje darivanja žrtve poštovanja i časti prema Bogu i svetiteljima. Takođe, simbolizuje Hristovu Svetlost koja osvetljuje svakog čoveka, kao što simbolizuje i poznatu Gospodnju zapovest da mi, hrišćani, treba da budemo svetlost svetu.
Svetlost u kandilu služi kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Pali se u raznim prilikama, nedeljom, praznicima, a može i svakodnevno, prilikom molitve.
Kandilo se uvek postavlja ispred ikone sveca zaštitnika doma, koja mora biti u kući na vidljivom odnosno nekom počasnom mestu, na istočnom ili zapadnom zidu. Nikada ikona, a samim tim i kandilo ne smeju se stavljati iza vrata ili na neko slabo vidljivo mesto.
Kandilo se postavlja ispred ikone. Podesiti se tako da čaša kandila bude u visini trećine ikone odozdo, da svetlost iz kandila osvetljava lik sveca.
Kako se kandilo pravilno pali?
1. korak - u čašu sipati trećinu vode.
2. korak - dodaje se isto toliko ulja.
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
Ulje bi trebalo da bude maslinovo jer je i Gospod molio u Masilinovom vrtu).
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
3. korak - uzme se plovak za kandilo i jedan fitilj koji se stavi u sredinu plovka. To se zajedno stavi u čašicu i upali se. Kandilo bi trebalo ulapiti svećom.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.