Svetlost u kandilu služi i kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Svaki verni pravoslavni hrišćanin u svom domu, pored ikone krsne slave ima i kandiio.
Reč kandilo potiče od latinske reči "candela" što znači sveća.
Kandilo odnosno paljenje kandila simbolizuje darivanja žrtve poštovanja i časti prema Bogu i svetiteljima. Takođe, simbolizuje Hristovu Svetlost koja osvetljuje svakog čoveka, kao što simbolizuje i poznatu Gospodnju zapovest da mi, hrišćani, treba da budemo svetlost svetu.
Svetlost u kandilu služi kao opomena za naša tamna, tj. grešna dela, zle pomisli i želje, ali i da uplaši zle sile.
Pali se u raznim prilikama, nedeljom, praznicima, a može i svakodnevno, prilikom molitve.
Kandilo se uvek postavlja ispred ikone sveca zaštitnika doma, koja mora biti u kući na vidljivom odnosno nekom počasnom mestu, na istočnom ili zapadnom zidu. Nikada ikona, a samim tim i kandilo ne smeju se stavljati iza vrata ili na neko slabo vidljivo mesto.
Kandilo se postavlja ispred ikone. Podesiti se tako da čaša kandila bude u visini trećine ikone odozdo, da svetlost iz kandila osvetljava lik sveca.
Kako se kandilo pravilno pali?
1. korak - u čašu sipati trećinu vode.
2. korak - dodaje se isto toliko ulja.
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
Ulje bi trebalo da bude maslinovo jer je i Gospod molio u Masilinovom vrtu).
Printscreen/Youtube/BELI MONAH
3. korak - uzme se plovak za kandilo i jedan fitilj koji se stavi u sredinu plovka. To se zajedno stavi u čašicu i upali se. Kandilo bi trebalo ulapiti svećom.
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Recept iz Velikog posnog kuvara autorke Nade Marković otkriva kako se od najjednostavnijih sastojaka može napraviti brzo, ukusno i iznenađujuće fino jelo koje će obogatiti svaku trpezu u vreme posta.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 11. sredu po Duhovima objašnjava razliku između starog i novog zakona i način na koji Božja reč obogaćuje svakog čoveka.
Na Preobraženje Gospodnje pre tri decenije, omiljeni duhovni vođa je u svojim molitvama i opomenama ukazao na snagu vere, mira i odanosti Bogu, ostavljajući poruku koja i danas inspiriše pravoslavne vernike u svetu punom izazova.
Sa blagoslovom vladike Arsenija, galerija Sinagoga postala je mesto gde fotografije, rukopisi i liturgijski predmeti pričaju priču o veri, ljubavi i nesebičnom služenju Svetog Dositeja Niškog i Zagrebačkog.