Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja vrhovnog komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog veličanstva kralja Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa.”
Manastir Svete Petke Iverice, smešten kod sela Ostrovice u najsurovijem delu Sićevačke klisure, jedinstven je u pravoslavnom svetu jer je tokom jednog dela svoje istorije bio, ni manje ni više nego vojni manastir.
On je od osvešćenja 1898, pa sve do 1903. bio u posedu Vojske Srbije i u njemi su versku službu vršili vojni sveštenici. Ovo potvrđuje ukaz kralja Aleksandra od 19. februara 1901, kada je za starešinu manastira postavljen izvesni vojni sveštenik Žunić. Manastir je u tom periodu nosio naziv Kraljevski vojni manastir Sveta Petka Iverica.
Naime, manastir Svete Petke Iverice u Ostrovici sagradili su, na temelju starog hrama, 1896. godine vojnici inženjerske jedinice srpske vojske koji su radili na pripremi terena za izgradnju tunela kroz Sićevačku klisuru.
A kako je sve počelo.
Wikipedia
Natis na manastiru koji svedoči o njegovoj istoriji
Kada su vojnici radili na pripremi terena za izgrađnju tunela, jedan od njih, prema predanju sanjao je da leži na mestu nekadašnjeg hrama, i kada su vojnici počeli da kopaju pronašli su temelje prethodne svetinje. Naime, naišli su na novčiće iz vremena cara Uroša Nejakog, koji su svedočili da je prvobitna crkva tu postojala i u 14. veku, ali i ženske kosti i nakit, koje su po predanju pripadale mučenicama iz 16. veka, koje su Turci, prema ranijim pričama, spalili.
Baš negde u to vreme pronela se i vest da se kralj Aleksandar I Obrenović zamalo udavio u moru kod Bijarica u Francuskoj. U znak zahvalnosti Bogu koji je spasao njihovog kralja vojnici su se zakleli da će podići manastir, a posle je kralj postao i njegov glavni ktitor.
Wikipedia
Manastir Svete Petke Iverice
Sve do Majskog prevrata, manastirom je upravljala vojske, posle čega je predat Niškoj eparhiji.
Na portalu crkve i danas stoji tabla: "U slavu srećnog spasenja Vrhovnog Komandanta Kraljevske srpske vojske Njegovog Veličanstva Kralj Aleksandara i ovaj hram iz temelja obnavljaju zahvaljujući se Svemogućem što je sačuvao dragoceni život Uzvišenog Gospodara Srbije, a u znak toplih osećanja koji su prema njegovoj uzvišenoj ličnosti prožeti. Oficiri i vojnici inženjerijskih trupa”.
Inače, veruje su da su vojnici podigli manastar na temelju starog hrama podignutog u 14. veku i da ga je tada izgradio neko od Mrnjavčevića. Imenu Svete Petke dodato je "Iverica" krajem 14. ili početkom 15. veka, kada su, pretpostavlja se, monasi iz gruzijskog manastira Iviriona sa Svete gore, bežeći pred Osmanlijama, utočište našli baš u njemu.
Wikipedia
Manastir Svete Petke Iverice
Turci su mrzeli Sićevačku klisuru i njene manastire koji su pružali utočište srpskim borcima za slobodu i zbegovima. Zato su u 16. veku upali na veliki narodni sabor u Iverici i u manastirskoj porti zakopali 12 živih devojaka, a zatim spalili svetinju.
To je bila samo legenda, sve do kraja 19. veka, kada je srpska vojska naišla na ženske kosti i ostatke starog hrama, i ponovo ga digla iz pepela.
Sveti Teofan Zatvornik ukazuje da, kada bismo uvek imali u sećanju sva dobra koja smo primili od Gospoda, ne bismo bili nezahvalni i ne bismo se odricali Njegove volje.
Kada je mučitelj Platonu spomenuo neznabožačkog filozofa Platona, on je odgovorio “Niti sam ja sličan Platonu, ni Platon meni, osim jedino po imenu. Ja se učim mudrosti, koja je Hristova, a on je učitelj one mudrosti, koja je ludost pred Bogom.”
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Veoma nas raduje što je došao trenutak da možemo javnosti predstaviti ovo prelepo filmsko ostvarenje, na kome smo vredno radili skoro tri godine, istakao je Zoran Ćirić.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, manastir u Bua Saleru postao je duhovno utočište pravoslavnih vernika iz čitave Evrope, ujedinjenih u molitvi, radosti i ljubavi.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Nesvakidašnji freskopis Vladimira Skerlića, koji je spojio pravoslavnu tradiciju sa motivima afričkog podneblja, izazvao je talas komentara i oduševljenja među vernicima i na društvenim mrežama.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.