Duhovna riznica 24.09.2025 | 19:43

KO JE ZAISTA BIO BRAT SVETOG SAVE: Dan sećanja na prvog srpskog kralja – kome je narod dao oreol

Slika Autora
Izvor: Republika.rs
Autor: Olga Ilić
KO JE ZAISTA BIO BRAT SVETOG SAVE: Dan sećanja na prvog srpskog kralja – kome je narod dao oreol
Wikipedia

Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.

U miru molitve i u svetlosti crkvenih kandila, danas sećanjem osvetljavamo lik Stefana Prvovenčanog – prvog krunisanog kralja Srbije, sina Svetog Simeona Mirotočivog i brata Svetog Save.

Stefan Prvovenčani, prvi srpski kralj, nije bio samo vladar mača i krune, već i sluga Hristov. Njegova najveća pobeda bila je ugradnja vere u temelje prve srpske države.

Rođen kao sin velikog župana Stefana Nemanje (kasnijeg Svetog Simeona Mirotočivog), Stefan je od detinjstva odgajan u duhu hrišćanske ljubavi, mudrosti i služenja narodu. On nije bio samo državnik, već nosilac duhovnog pečata vremena u kojem se srpski narod uzdigao u jedinstvu vere i države. Krunisan 1217. godine, uz blagoslov Vizantije i Pape, Stefan nije krunisao samo sebe – već i narodnu veru, zavet predaka, i duhovni put kojim i danas idemo.

Utemeljivši srpsku kraljevinu, zajedno sa Svetim Savom utvrdio je temelje Srpske pravoslavne crkve. U vreme njegovog vladanja 1219. godine, SPC je postala autokefalna, što predstavlja jedno od najvažnijih duhovnih dostignuća srpske istorije.

Iako u nekim izvorima nailazimo na izraze poput "Sveti Stefan Prvovenčani" ili "Prepodobni Simeon monah", važno je naglasiti: Stefan Prvovenčani nije zvanično kanonizovan od strane Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime ne nalazi se u zvaničnom crkvenom kalendaru među proslavljanim svetiteljima, niti postoji liturgijska služba posvećena njemu.

Ipak, njegovo duhovno i istorijsko nasleđe se poštuje s velikim pijetetom i ljubavlju, kao da je svetitelj — i to je svedočanstvo njegove uzvišenosti.

Prenošenje njegovih moštiju u Hram Svetog Save i narodno poštovanje govore u prilog tome da njegov život nije ugašen smrću, već nastavlja da gori u sveći vere i molitve svakog vernog Srbina.

Stefan Prvovenčani je poznat po svojim važnim zadužbinama. Manastir Žiča bio je sedište srpske arhiepiskopije, a njegov sin kralj Vladislav obnovio je njegove freske. Stefan je sahranjen u manastiru Studenica, koji je bio njegov duhovni centar i gde su mošti njegovog oca, Svetog Simeona. Takođe, napisao je Žitije Svetog Simeona, važan tekst o životu i delu svog oca.

Zato se danas ne sećamo samo kralja – već jednog od stubova našeg duhovnog identiteta.

Njegov život, iako bez oreola kanonizovanog sveca, ostaje svetionik za sve koji žele da grade carstvo ne na sili, već na pravdi, veri i miru.