ŠEZDESET GODINA PROVEO U PUSTINJI, SAM ANĐEO MU DONOSIO PRIČEŠĆE! Danas slavimo svetog Onufrija, velikog podvižnika i čuvara vere!
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Sveti Tihon Amatunski Čudotvorac je rođen je u Amatuntu na Kipru, gde je živeo apostolskim životom i učio ljude hrišćanskoj veri.
Srpska pravoslavna crkva 29. juna molitveno proslavlja Svetog Tihona Čudotvorca.
Sveti Tihon Amatunski Čudotvorac je hrišćanski svetitelj i asketa. Rođen je u Amatuntu na Kipru, gde je živeo apostolskim životom i učio ljude hrišćanskoj veri.
Čistota njegovog života i revnost prema pravoslavlju preporučili su ga da, nakon upokojenja blaženog Memnonija, da bude izabran za episkopa Amatunskog. U to vreme još je bilo mnogo nehrišćana na Kipru i Sveti Tihon ih je apostolskom revnošću preobraćao u Hristovu veru.
Bio je poznat po mnogim čudima, ali dva se naročito pamte. Naime, kako mu je otac bio pekar, on je, kada bi ostajao sam, delio hleb siromašnima. Kad mu je to otac zaznao, izgrdio ga je, a Tihon mu je rekao da je te hlebove samo dao kao zajam Bogu i da će mu biti vraćeno stostruko.
Otac se uverio u to onog trenutka kad je, do tada prazan ambar, zatekao prepun čistom pšenicom, jedva su vrata uspeli da otvore.
Drugo čudo se desilo kada je pokupio suve loze koje su bacili radnici u jednom vinogradu i posadio ih u svojoj bašti. Onda se pomolio Bogu da njegovom vinogradu podari darove: prvo, da se suve loze prime, puste koren i porastu; drugo, da njegov vinograd izobiluje rodom; treće, da grožđe bude slatko i korisno po zdravlje; četvrto, da grožđe u njegovom vinogradu sazreva ranije nego u drugim vinogradima.
Već sutradan je video da su njegove molitve uslišene jer su se suve loze primile. Kad su počele da rastu iste godine su donele obilan rod i on je bio mnogo sladak..
Sveti Tihon se upokojio oko 425. godine.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Jednog jutra u Ulici kralja Petra u Beogradu desilo se nešto što se godinama prepričava.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
Sveti car Lazar rodio se 1329. godine u gradu Prilepu. Još kao dete bio je blage naravi, oštrouman i dobrodu
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Na današnji dan se sa poštovanjem sećamo Stefana Prvovenčanog – prvog srpskog kralja, ktitora, mirotvorca i sina svetitelja, koji je krunisao veru svoga naroda.
Ovaj značajan događaj desio se po blagoslovu episkopa Justina i označava osnivanje prve parohije Srpske pravoslavne crkve u ovom delu Španije.
Patrijarha Porfirija dočekao je starešina Podvorja Srpske Pravoslavne Crkve u Moskvi Preosvećeni Episkop remezijanski Stefan.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.