Aktuelno iz SPC 03.08.2025 | 16:07

“JEDINSTVO NE ZNAČI BRISANJE SLOBODE!” Poruka patrijarha Porfirija iz zavetne crkve kneza Miloša

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
“JEDINSTVO NE ZNAČI BRISANJE SLOBODE!” Poruka patrijarha Porfirija iz zavetne crkve kneza Miloša
Foto: preuzeto sa spc.rs

Tokom liturgije u istorijskom hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, patrijarh srpski Porfirije govorio je o dubljem smislu evharistije, o pogrešnim očekivanjima od Boga i o pozivu na slobodno, svesno i ljubavlju ispunjeno sjedinjenje sa Hristom.

U tišini svetog prostora Topčiderske crkve, jedne od najznačajnijih svetinja Beograda i simbola duhovne obnove Srbije, služena je sveta liturgija kojom je načalstvovao patrijarh srpski Porfirije.

U hramu Svetih apostola Petra i Pavla, zadužbini kneza Miloša Obrenovića, patrijarhu su sasluživali protojerej Stevan Stevanović, jerej Vladimir Marković, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, kao i đakon Željko Jovanović. Verni narod okupio se u velikom broju, čeznući za Božijom rečju, mirom i istinom.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfiirije

 

Tajna evharistije i pogrešna očekivanja od Boga

U nadahnutoj besedi, koja je usledila po čitanju odlomka iz Jevanđelja po Mateju, patrijarh Porfirije se osvrnuo na evanđeoski događaj čudesnog umnožavanja pet hlebova i dve ribe u pustinji, ističući njegovu duboku duhovnu poruku i značaj za savremenog vernika.

– Međutim, oni očekuju Spasitelja, ali ne onakvog kakav je On po svojoj prirodi, već Spasitelja koji treba da reši mnoge spoljašnje, telesne i materijalne probleme i potrebe koji postoje – rekao je Patrijarh, naglašavajući kako ljudi često ne traže Boga radi spasenja, već radi ispunjenja svojih zemaljskih težnji.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Liturgija u Topčiderskoj crkvi

 

Patrijarh je podsetio da čudo u pustinji neposredno prethodi Hristovom stradanju i da predstavlja sliku evharistije – svete tajne kroz koju se verni sjedinjuju sa Gospodom i jedni s drugima.

– Evharistijsko sabranje nije samo čin sećanja, već konkretno prisustvo Hrista među nama – poručio je.

– Jedinstvo sa Hristom i među sobom ne znači jednoumlje, ne znači brisanje slobode, već jednodušnost i spremnost da vidimo volju Božju važnijom od svoje volje – istakao je patrijarh Porfirije, podvlačeći da nas Gospod ne primorava da Mu se pokorimo, već nas u slobodi poziva da uzvratimo ljubavlju na ljubav.

Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije sa vernicima

 

Topčiderska crkva – zavetno mesto čudesnog spasenja

Topčiderska crkva, u kojoj je služena liturgija, nije samo umetnički i arhitektonski dragulj, već i svetilište koje nosi zavetni karakter. Prema narodnom predanju, knez Miloš je ovaj hram podigao u znak blagodarnosti Bogu za čudesno spasenje svog života tokom Prvog srpskog ustanka.

Naime, tokom opsade Beograda, Karađorđe je naredio Miloševu smrt zbog propusta u vojnoj akciji. Knez je doveden na staro Topčidersko groblje radi pogubljenja, ali mu je život pošteđen zahvaljujući molbi vojvode Mladena Milovanovića. Veruje se da je to bio jedini put kada Karađorđe nije ispunio smrtnu presudu. Knez Miloš je, po dolasku na vlast, ispunio zavet i sagradio crkvu na mestu svog spasenja.

Radovi na izgradnji hrama počeli su 28. jula 1832. godine. U gradnji su učestvovali poznati srpski neimari: Janja Mihailović, Nikola Đorđević i Hadži Nikola Živković. Pored crkve, knez je podigao i konak za prvog mitropolita Kneževine Srbije, Milentija Pavlovića.

 

Umetnički dragulj srpske crkvene baštine

Ikonostas u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla smatra se jednim od najlepših u Srbiji. Njegov autor je vajar Dimitrije Petrović, poznat i po ikonostasu beogradske Saborne crkve. Ikone na ikonostasu delo su čuvenih srpskih slikara – Konstantina Lekića, Janje Molera i Dimitrija Jakšića.

Poslednji put ikonostas je pozlaćen 1929. godine, što svedoči o dugotrajnom poštovanju koje ovaj hram uživa među vernim narodom i umetničkom javnošću.

Poruka za današnjeg čoveka: Hristos ne ispunjava želje, već menja dušu

Liturgijsko sabranje u Topčideru, predvođeno patrijarhom Porfirijem, bilo je mnogo više od bogoslužbenog čina – bilo je to duhovno buđenje i poziv na unutrašnje preobraženje.

Umesto da od Boga tražimo ispunjenje svojih želja, patrijarh nas poziva da prepoznamo Njegovu volju kao put večnog života. Poruka patrijarha odzvanja kao evanđeoska istina: Gospod ne dolazi da bude naš sluga, već naš Spasitelj – da nas povede putem istine, slobode i ljubavi, iz tame u svetlost, iz prolaznog u večnost.