U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo.
Smrt bliskih donosi duboku tugu, a zavosnosti od tradicije, postoji različiti običaji da se ona i izrazi. U znak žalosti za pokojnikom u pravoslavlju, neretko muškarci puštaju bradu posle upokojenja najvoljenijih i nose je u prvih 40 dana, a nekada i duže.
Iako se nošenje brade kod muškaraca smatra znakom duboke žalosti, sada već upokojeni otac Dušan Kolundžić je jednom prilikom rekao da to nije sujeverje, ali da nije ni crkveni običaj kad je u pitanju pravoslavlje.
Shutterstock
Tuga, Ilustracija
U Starom zavetu, naime, jevrejski narod je imao specifične običaje vezane za izražavanje žalosti. Muškarci su nosili dugu kosu i bradu, ali su ih šišali i brijali kad bi im neko od najbližih srodnika preminuo. Ovi rituali, kako je zapisano u Isaiji (15, 2), bili su vidljiv znak žalosti.
- U hrišćanskoj crkvi takvih vidljivih znakova žalosti nije bilo. Danas, kada muškarci ne nose dugu kosu i briju bradu, nastao je običaj da se ne briju devet dana posle upokojenja najbližih članova porodice - govorio je otac Dušan pa objasnio:
- Taj se običaj zadržao i danas, pa otac za umrlim sinom ili sin za umrlim ocem pušta bradu, ali i to traje obično samo u prvih četrdeset dana od upokojenja oca, odnosno sina. Taj običaj nije sujeverje, već znak žalosti za najbližim srodnikom (sinom ili ocem) , a to je ujedno i pokazatelj okolini, da je dotični čovek u dubokoj žalosti i da se prema njemu ponašaju obazrivo. Svakako, običaj nije obavezan, to nije pravilo - govorio je otac Dušan.
Dva dana nakon smrti, kako naglašava protojerej-stavrofor profesor doktor Vladimir Stupar, duša pokojnika luta, obilazi ona mesta koja je volela i posećivala tokom života. Ona se oslobađa time, ističe, tereta telesnosti i postaje pokretljiva da velikom brzinom pređe s jednog mesta na drugo.
Stvarni post privodi čoveka smirenju. A u smirenju čovek stiče saznanje, da za čoveka spasenje leži jedino u Bogu, u njegovoj milosti, govorio je patrijarh Pavle.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.